ĐAKOVO (TU) – U sklopu svoga posjeta Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji, mons. Prosper Balthazar Lyimo, pomoćni biskup Nadbiskupije Arusha iz Tanzanije, pohodio je u ponedjeljak 17. veljače 2020. prostore Misijskog centra u Đakovu te se susreo i razgovarao sa s. Ignacijom Ribinski, nadbiskupijskom promicateljicom župnih misijskih skupina te sa župnikom, župnim vikarom i članovima Misijske skupine đakovačke župe Svih svetih.
U pratnji biskupa bio je kancelar Nadbiskupske kurije vlč. Drago Marković, koji je prevodio razgovor biskupa i domaćina. U srdačnom razgovoru, s. Ignacija biskupu je govorila o početcima rada Misijske skupine u Đakovu, koja u ovoj župi djeluje 23 godine. Sestra Ignacija tada je bila vjeroučiteljica te je nastojala animirati školsku djecu za pomoć. Djeca su bila vrlo osjetljiva i darežljiva za svoje vršnjake u Beninu, gdje djeluju četiri 
časne sestre iz Hrvatske. Na njihov poziv posjetila je Benin, gdje se uvjerila u silne potrebe tamošnjeg stanovništva. Uz rad s djecom, sestra je organizirala i rad s odraslima te danas misijska skupina đakovačke župe Svih svetih, uz veliku pomoć župnika Tomislava Ćorluke, djeluje moleći i radeći kako bi pomogli misije. Trenutno osiguravaju školovanje 582 djece (Benin, Brazil, Siera Leone, Tanzanija, Kenija, Madagaskar), među kojima je određeni broj djece s posebnim potrebama. Također, trenutno školuju 14 bogoslova, a tijekom svoga dosadašnjeg rada pomogli su školovanje i formaciju 10 svećenika.
Biskup Lyimo zanimao se na koji način dolaze do sredstava kojima pomažu, na što je s. Ignacija odgovorila kako se javljaju ljudi koji žele školovati djecu. Većina ih školuje jedno dijete, ali ima i onih koji školuju njih više. Među njima je i jedan umirovljeni svećenik, koji trenutno školuje 10 djece. Ostala sredstva zarade vlastitim radom: izradom krunica, ručnih radova, prodajom cvijeća, organizacijom misijskih izložbi, prikupljanjem sredstava na dan Misijske nedjelje, prodajom adventskih vijenaca i sl. „Puno se može napraviti već dobrom voljom. Radujemo se svakom misionaru koji dođe i drago nam je što ste danas došli među nas“, rekla je s. Ignacija, uručivši biskupu novčani dar za pomoć jednom bogoslovnom sjemeništu u Tanzaniji.
Nakon što je okupljenima predstavio teško stanje u svojoj zemlji i biskupiji, te silne potrebe, među kojima je više puta istaknuo utočišta, odnosno kuće za prihvat siročadi, napose maloljetnih djevojčica, koje su često žrtve poligamije, biskup Lyimo zahvalio je za svaki dar, svaku žrtvu i molitvu. Iako je njegova biskupija do sada sagradila i gradi brojna sirotišta, bolnice i škole, uslijed velikog siromaštva potrebe uvelike premašuju mogućnosti. 
„Molitvom, pomoći, solidarnošću i ljubavlju koju pokazujete može se nešto učiniti i kreće se naprijed. Molit ćemo i nadalje jedini za druge; vi za nas, a mi za vas“, rekao je biskup, više puta zahvaljujući za pruženu pomoć i molitvu.
Na kraju susreta članovi Misijske skupine pozvali su biskupa na zajednički agape, kada je biskup Lyimo predvodio molitvu na svahiliju.
Čovjek nije sretan ako misli samo na sebe
Među članovima misijske skupine koji su nazočili susretu s biskupom Lyimom, bila je i župljanka Terezija Vukadin, koja je u ovoj skupini od samih njezinih početaka, duže od 23 godine. Kako ističe, sedam godina školovala je jedno dijete, sve dok nije otišla u mirovinu, kada je zbog male mirovine morala odustati od školovanja, ali je nastavila ulagati svoje vrijeme i rad te je dugi niz godina izrađivala ručni rad čijom su se prodajom osiguravala sredstava za školovanje djece. Kad god je trebalo, bila je na raspolaganju te i danas, iako brine o teško bolesnom sinu, pomaže misije. „Kada nekom pomognem, i kada pomislim da neko dijete zbog moje pomoći nije gladno, ja sam ispunjena i zadovoljna. Čovjek nije sretan ako misli samo na sebe. Svi mi imamo problema, ali ako mislimo samo na sebe i svoje probleme, a zanemarimo tuđe, ne možemo biti sretni“, kaže gospođa Terezija.
Na poziv s. Jelene Kovačević, župnoj misijskoj skupini prošle godine pridružila se i župljanka Marija Bertok. „Jako sam sretna što sam se uključila u rad skupine i jako puno mi znači što sam među njima. Taj osjećaj da pomažeš ljudima u potrebi je prevelik, zaista prekrasan i ispunjava srce. Poseban osjećaj je bio u adventu, kada smo pravili adventske vijence i prodavali ih. Kada sam čula koliko smo novca skupili, bila sam presretna i iznenađena, a dodatno me obradovalo i vidno veselje i zadovoljstvo s. Ignacije onime što smo ostvarili. Pomažem koliko mogu i koliko stignem, dajem svoj maksimum, a je li to dovoljno…. ne znam“, kazala je gđa Bertok, izrazivši svoju radost zbog posjeta biskupa Lyima, koji je nju osobno, kako je rekla, ugodno iznenadio svojom neposrednošću i blagošću.
Anica Banović
