OSIJEK (TU) – AUDIO – “Svetac cijeloga svijeta” – sveti Antun Padovanski tradicionalno se slavi u osječkoj Tvrđi, pa su vjernici u petak, 13. lipnja 2025. od ranih jutarnjih sati pohodili drevnu crkvu i samostan Svetoga Križa te častili ovoga sveca zastajući u molitvi uz njegov oltar. Prva misa slavila se u 3 sata ujutro, a središnje svečano misno slavlje u dvorištu samostana predvodio je đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan 
Ćurić.
U koncelebraciji je bio dekan Osječkog istočnog dekanata, preč. Alojz Kovaček; superior Rezidencije Družbe Isusove u Osijeku i župnik Župe Mučeništva sv. Ivana Krstitelja, p. Ivan Matić te domaći gvardijan, fra Venancije Mihaljević koji je prigodnim riječima pozdravio prisutne svećenike, vjernike te biskupa 
Ivana.
Svoje pozdrave gvardijan je preko pomoćnog biskupa uputio i đakovačko-osječkom nadbiskupu Đuri Hraniću te mu zahvalio za dopuštenju da u Jubilejskoj godini ova franjevačka osječka crkva bude oprosna tijekom trinaest utoraka, trodnevne priprave i svečanoga dan proslave sv. Antuna. Podsjećajući prisutne vjernike 
kako biskup ima puninu Kristove svećeničke vlasti, fra Venancije je rekao: „Neka vaš dolazak i riječ koju ćete izreći, i kruh života koji ćete lomiti bude za sve nas izvorom novih milosti i Božjih darova.“ Liturgijskim pjevanjem misno slavlje animirao je mješoviti zbor ove franjevačke crkve uz vodstvo Silvija Vrčeka i instrumentalnu pratnju Ivke Kaurinović.
Moliti zagovor sv. Antuna u stvarnostima života
„Usmjerimo svoje živote, svoja srca i sve ono što imamo na Gospodina – zagledani u lik i svjedočanstvo svetog Antuna Padovanskoga. Došli smo ovdje moliti njegov zagovor u stvarnost svoga života – u radostima, u zabrinutostima i tjeskobama; u životnoj snazi da Bogu i preko njegova zagovora zahvaljujemo, ali u potrebama – moleći za ozdravljenja i za boljitak svakoga života – da se na svako lice vrati životna radost“, rekao je pomoćni biskup, a zatim nastavio: „Ali prije svega mi se želimo učvrstiti na putu vjere. Želimo onako, kako često molimo dok zagovaramo i Blaženu Djevicu Mariju, da nam se vjera uveća, da ona bude snažnije svjedočanstvo i nama samima i svijetu u kojem danas živimo. U ovoj Jubilejskoj godini nade da nam se učvrstiti nada, ona koja uvijek računa na neizmjernu i beskonačnu, trajnu i vječnu Božju ljubav koja nam je zasjala u Isusu Kristu. Zato se udružujemo sa svetim Antunom Padovanskim. Molimo da svoja srca možemo uvijek usmjeravati Gospodinu i prožimati ga Isusovom radosnu viješću.“
U svojoj homiliji biskup Ivan podsjetio je kako je lik svetoga Antuna snažno utkan u vjerničko srce našega naroda, a na izazov Antunova himna „Ako čudo tražiš, gle“ uz katoličke vjernike nisu ravnodušni ni članovi drugih kršćanskih zajednica, štoviše, ni oni koji nisu kršćani. Istaknuo je tri težišta Antunova života – razmatranje Božje riječi, spremnost na žrtvu – misionarsko i mučeničko svjedočenje te nadu i 
pouzdanje u zajedništvo s Kristom, koje nikada neće proći, koje nadilazi i smrt, što je sv. Antun posvjedočio svojim posljednjim riječima „Vidim svojega Gospodina“. Kada je u 20. stoljeću papa Pio XII. Sv. Antu proglasio crkvenim naučiteljem, pridodao mu je i jedan poseban naslov: „evanđeoski naučitelj“, rekao je biskup Ivan i pojasnio: „Jer iz njegovih spisa, i ne samo iz njih, već iz cijeloga Antunova života izbija upravo snaga evanđelja, njegova neprolazna živost i svježina.” Podsjetio je zatim na riječi pape Franje, koji svima ponavljao prijedlog sv. Franje Asiškog – da žive „oblikom života koji u sebi nosi miomiris evanđelja“ s pozivom “na ljubav koja nadilazi sve prepreke”.
Kršćanski put nije traganje za uspjehom
U nastavku homilije biskup Ivan istaknuo je kako Antunovo svjedočanstvo potiče razumjeti i graditi vjeru najprije i najviše u svjetlu Evanđelja – oslanjajući se na središte – „istinu i otajstvo Kristova križa”. Sveti Antun svjedoči i iskrenu životnu otvorenost Božjoj volji i to u svom realizmu, rekao je biskup i naglasio: „Na Antunovu primjeru jasno uočavamo kako kršćanski put nije traganje za uspjehom – već je – poput Kristova, svojevrsni uzmak od sebe, uklanjanje sebe iz središta, pročišćavanje od sebičnosti koja u nama koči put ljubavi“. A pri završetku svoje homilije citirao je i riječi svetoga Antuna: Ljubav je duša vjere, ona je oživljava; bez ljubavi, vjera umire.
Nakon zahvale gvardijana i molitve za potpuno oprost, biskup Ivan na kraju misnoga slavlja prisutne vjernike pitao je što će obećati svetom Antunu te rekao: „Što drugo nego da ćemo zajedno s njim, i gledajući njega, i mi nastojati u svemu što proživljavamo, sve doživjeti i činiti s miomirisom evanđelja. Je li to nemoguće? Tako nas je rasvijetlio Gospodin za naše radosti i za naše žalosti, u svemu, za naše spasenje s miomirisom evanđelja.“ A zatim je vjernike potaknuo da zagledani u kip svetoga Antuna od srca zavape za njegov zagovor, časteći ga pjesmom, odnosno pripjevom koji je zapjevao sam biskup: „Sveti Antune moli za sve nas! Sveti Antune moli za sve nas!“
Vjernicima su tijekom cijeloga dana na raspolaganju za ispovijed bili brojni svećenici, a na usluzi i brojni volonteri – članovi trećeg franjevačkog reda, framaši te članovi drugih osječkih zajednica mladih. Tijekom dana slavljeno je 12 misa, a franjevačku crkvu i samostan pohodio je i osječki gradonačelnik Ivan Radić. Uoči svetkovine vjernici su sudjelovali i u trodnevnoj molitvenoj pripravi koju je predvodio fra Vinko Brković, župni vikar u Našicama. Na misnomM. Kuveždanin
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
