Blagdan sv. Antuna Padovanskog proslavljen je u mnogim župama i samostanima Đakovačko-osječke nadbiskupije. Ovdje prenosimo prispjela izvješća.
Antunovo kod Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu
Na Ljetnoj terasi centra Amadea pri Samostanu Milosrdnih sestara sv. Križa, na bl. sv. Antuna, 13. lipnja 2025. godine, sv. Mise slavljene su od 5 sati. Prvu misu predvodio je rektor samostanske crkve, vlč. dr. Ivica Raguž . Sljedeća je bila u 6.30 a predvodio je vlč. Ivan Andrić, suradnik rektora i voditelj liturgije samostanske crkve. Misu u 8 sati predvodio je vlč. mr. Dario Hrga, kancelar. U 9.30 sati misu predvodio vlč. Pavao Mađarević, a u 11 sati mons. Luka Marijanović. Mogućnost za svetu ispovijed bila je tijekom cijeloga dana uz svaku misu.
U popodnevnim satima hodočasnici su dolazili pomoliti se pred likom sv. Antuna, a u 18,30 sati obitelji su sudjelovale u blagoslovu djece koji je predvodio dr. Ivica Raguž. Hodočašće je završilo u večernjom hodočasničkom misom koju je predvodio preč. Ivan Lenić, župnik Župe Svih svetih u Đakovu i dekan Đakovačkoga dekanata, a hodočastili su njegovi župljani.
Samostanski zbor Milosrdnih sestara sv. Križa pod ravnanjem s. Josipe Pavle Jakić, uzveličao je pjesmom misu u 6,30 sati kao i svečanu misu u 11 sati, a na večernjoj misi pjevao je župni zbor Santo uz vodstvo s. Jelene Kovačević. s. Nada Martinković
Podvinje
Svetkovinu svog nebeskog zaštitnika sv. Antuna Padovanskog proslavila je u petak, 13. lipnja 2025., istoimena župa u Podvinju u Slavonskom Brodu.
Mnogobojni su se vjernici već od jutarnjih sati slijevali u župu kako bi sudjelovali na misnim slavljima kojih je i ove godine bilo osam, a slavljene su one ranojutarnje u crkvi, a ostale na prigodno uređenom vanjskom oltaru. Središnje misno slavlje predvodio je salezijanac don Vitomir Zečević.
Najviše vjernika i ove je godine okupila popodnevna misa od 17 sati – tzv. dječja misa jer na njoj se svake godina posebno blagoslove djeca i ljiljani. Misu je predvodio policijski kapelan fra Ivica Kyril Pavlović, župnik u Svilaju u Bosanskoj Posavini. On je na kraju mise posebno blagoslovio ljiljane i brojnu dječicu koju su doveli roditelji, djedovi i bake. Domaći župnik o. Paul Karim svakom je djetetu darivao naljepnicu sv. Ante i pozvao roditelje da uče djecu da časte i mole se tom svecu svega svijeta.
Predvodeći na kraju dana zahvalno misno slavlje vlč. dr. Pavo Mikulčić, domaći sin u homiliji je poučio vjernika kako štovati svece, a na poseban način sv. Antuna. Tako im je kroz nekoliko primjera iz života sv. Antuna posvjestio kako Evanđelje, riječ Božju doista živjeti u konkretnom životu.
„Često nam se dogodi da zaboravimo što nam Isus poručuje kroz riječ Božju, a to nam poremeti grijeh. Važno je moliti Duha Svetoga da nas potiče, poučava, nadahnjuje kako da živimo u punini svoj svakodnevni život. Kao kršćani pozvani smo na budnost kako bi prepoznali djelovanje Duha Svetoga u svome životu. Bog ima plan, nacrt za svakoga od nas i on je uvijek najbolji i najispravniji za nas. On ponekad piše i po krivim crtama, al mi smo pozvani vjerovati u njegovu providnost“, neke su od poticajnim misli u homiliji vlč. Mikulčića,
On je došao sa svojim župljanima iz Đakovačkih Selaca čiji je zbor animirao to slavlje. Ostala misna slavlje pjevanjem je animirao zbor podvinjske župe.
Župljani su se za tu svetkovinu pripremali kroz pobožnost 13 utoraka sv. Anti, a i kroz trodnevnicu koja je započela u utorak 10. i trajala do četvrtka 12. lipnja. Predvoditelj je bio salezijanac don Vitomir Zečević. Program je u trodnevnici svakoga dana počinjao u 18 sati molitvom krunice sv. Antunu i Molitvom Večernje. Misa i pobožnost kod kipa sv. Antuna bila je u 19 sati. Svečano je bilo i u predvečerje svetkovine u četvrtak 12. lipnja. Poslije mise bila je pobožnost sv. Antunu kod njegova kipa u dvorištu. a potom oko župne crve procesija sa svijećama. B. Lukačević
Otok
Svetkovinu svojega nebeskog zaštitnika sv. Antuna Padovanskog, u petak 13. lipnja 2025. proslavila je istoimena župa i Grad Otok. Svetac cijelog svijeta slavi se u otočkoj župi više od šest stotina godina i duboko je ukorijenjen u srcima Otočana. Za slavlje Otočani su se pripravljali kroz pobožnost trinaest utoraka molitvom, postom i djelima ljubavi i milosrđa.
Na svetkovinu vjernici su imali na raspolaganju tri misna slavlja. Jutarnje u 8 sati slavio je vlč. Andrzej Owca, župnik u Štitaru; koncelebrirano misno slavlje predslavio je vlč. Marko Obradović, tajnik Nadbiskupskog ordinarijata, a koncelebraciju su uz domaćeg župnika Antuna Kneževića bila još desetorica svećenika iz Otočkog dekanata i gostiju. Večernje misno slavlje vodio je vlč. Nikola Kaurin, domaći sin, župnik Župe Dobrog Pastira u Đakovu. Na toj misi blagoslovio je djecu i ljiljane.
Na svim misala crkva je bila dupkom puna hodočasnika i domaćih župljana, a osobito svečano je bilo na u 10,30 sati koja je započela svečanim ulaskom u procesiji, a nakon toga je vlč. Obradović pozdravio sve nazočne hodočasnike, čestitao domaćim župljanima svetkovinu njihovog nebeskog zaštitnika i istaknuo da ne smijemo zaboraviti da je sveti Antun uvijek išao Božjim putom.
Nastavno na misna čitanja propovjednik je rekao: “Iz današnjih čitanja, iz franjevačkog misala, čitaju se redci iz Knjige mudrosti i poslanica sv. Pavla Efežanima. Kroz ova čitanja Crkva želi istaknuti snažne crte koje su prožimale brojne svece, tako i sv. Antuna, a to su mudrost i svetost.”
Osvrćući se na mudrost vlč. Obradović je upitao: “Kako biti mudar? Prva rečenica kaže: ‘Pomolih se pa razbor zadobih! Prisjetimo se paralelno Isusovih riječi kad kaže: ‘Tražite i naći ćete, ištite i dat će vam se, kucajte i otvorit će vam’! Ono što nam je potrebno, to treba tražiti. Mudrost je prije svake odluke ili govora zamoliti Oca nebeskog za pomoć i suradnju. Vjerujem da je veličina sv. Antuna bila upravo u tomu da ništa što je činio ili govorio nije bilo bez prethodne molitve. Pa i kad je želio biti misionar u Africi, shvatio je da ga je Bog bolešću opomenuo da ga ne želi tamo, nego negdje drugdje i Antun razmišlja; ‘Ovo je bila moja volja i vizija kako treba služiti Gospodinu, a ne kako bi On htio’. Nakon što se pomolio, dobio je razbor i shvatio da njegova želja za mučeništvom može biti bez prolijevanja krvi. To je volja Oca nebeskog!”
Promišljajući o molitvi vlč. Obradović je kazao: “Uz mudrost ide i molitva, a iz molitve se rađa mudrost. Sveti Antun je znao reći da samo duša koja moli može napredovati. Jedino se kroz molitvu naš duh diže Bogu i mi duhovno rastemo. Božja volja i naum se očituju kad mi s njim surađujemo, kad mu se molimo i obraćamo, predajemo i pouzdajemo. Kad Antun govori o molitvi, savjetuje: a) otvoriti s povjerenjem svoje srce Bogu; b) započeti prisni razgovor s njim; c) iznijeti mu svoje potrebe; d) hvaliti ga; e) zahvaljivati mu. To je primjer dobre molitve!”
O umjetničkom i vjerskom prikazivanju sv. Antuna s djetetom Isusom u naručju rekao je da podsjeća na činjenicu da je sv. Antun doista imao viđenje da drži Isusa. Ali isto tako da to nije jedni razlog jer samo tri sveca se prikazuju sa Isusom u naručju: Josip, Marija i Antun. Jedan od razloga i izražena očinska karakteristika sv. Antuna.
Govorio je vlč. Obradović i o propovjedničkom daru sv. Antuna za kojega je rekao da je bio veliki putujući i poznati propovjednik možda zato jer je njegova riječ snažno podsjećala na Očevu. Postao je dio Kristovih riječi ‘Idite po svem svijetu i propovijedajte Evanđelje svemu stvorenju’.
Budući da je Jubilejska godina, po odluci nadbiskupa i otočka je crkva prigodom slavlja svojeg nebeskog zaštitnika bila oprosna crkva, svi vjernici koji su se toga dana ispovjedili i pričestili, mogli su dobiti potpuni oprost. Stoga je misno slavlje završilo zajedničkom molitvom potpunoga oprosta.
Misno slavlje liturgijskim pjevanjem pratio je župni Mješoviti zbor “Bl. Alojzije Stepinac”, a vjernici su imali mogućnost za ispovijed tijekom čitavog dopodneva. Mira Bošnjaković
Zajednica Cenacolo na slavlju Antunova u Osijeku
Jedno od dvanaest misnih slavlja blagdana sv. Antuna Padovanskog (13. lipnja) kod franjevaca u dvorištu Samostana sv. Križa u osječkoj Tvrđi proteklo je u zajedništvu sa aljmaškom bratovštinom „Gospa od Utočišta“ Zajednice Cenacolo. Na misu u 16 sati hodočastila je skupina Cenacola koju je uz propovijed predstavio preč. Ivan Jurić, njihov duhovnik i župnik retfalačke župe Uzvišenja sv. Križa, potaknuvši mladiće na osobno o životu prije i po ulasku u Zajednicu Cenacolo.
„Interesanatan je sv. Antun. Nije zastario i njegova su vremena, aktualan je. Danas mu sa svih strana dolaze ljudi tražeći njegovu pomoć, zagovor. Kažu da je sv. Antun bio veoma učen i htio završiti sve škole u onome vremenu, crkveni naučitelj mnogo toga je znao, međutim to ga je i opterećivalo. Zato se povlačio u osamu, vidjevši da znanje neće spasiti ni njega ni svijet, nego duhovnost i blizina Božja. On se neizmjerno traži u Bogu, traži smisao svoga života i kako usmjeriti darove koje mu ih je Bog dao. Mnoštvo stoljeća stoji iza Antuna i sva su u njemu i u Bogu. Zato s pravom danas možemo tražiti snagu, zagovor, pomoć. I ne može proći ovaj dan, iz godine u godinu, da ne dođeš ovamo u Tvrđu, poneseš ljiljan ili cvijet, klekneš i ne pomoliš se, ispovjediš se i pričestiš. Bilo bi ti prazno da je ovaj dan 2025. godine prošao, a tebe ovdje nema. Zato smo dobro došli danas u Tvrđu kod našega svetoga Antuna koji daje pomoć jer mnogi su siromašni u duhu, možda, i materijalno, siromašni sa zdravljem, dobrotom i s dobrom. To ovdje možemo primiti, zato molimo i tražimo“, kazao je Jurić uvodeći u misno slavlje.
Naslanjajući se na evanđeoski odlomak Markova evanđelja (Mk 16, 14-18) propovjednik je poučio o Bogu živomu u životu vjernih koji „ozdravljaju, uskrisuju od mrtvih poput Lazara oživljeni živom Božjom riječi i to se događa danas u Crkvi, u Isusovom prisuću ovdje na misi, u ispovijedi, u svetoj pričesti“. Jurić je promišljao kako je “svetac svega svijeta” aktualan jer je pronosio i pronosi moćnu Božju riječ na putu ozdravljenja od suvremenih ovisnosti. Govoreći o ovisniku koji je živ, a duhovno i tjelesno mrtav, razložio je kako posvješćivanje želje za životom u slobodi bez ovisnosti prati Božji lijek kojim se služio i sveti Antun, a to je Božja riječ. „Nema lijeka, dragi doktori i psihijatri, do Božjega lijeka. Evo ga! I sv. Antun razumijevajući znanstvenost shvatio je da neće promijeniti svijet znanstvenošću i svojom pameću nego s Bogom, molitvom. Isus nije izvodio spektakle, ali je ozdravljao“, kazao je Jurić pozivajući na slušanje primjera kako mrtvi mogu oživjeti.
Vjernici su poslušali dramatično, iskreno i ponizno Maksimilijanovo životno iskustvo bremenito ovisnostima, brojnih padova u kriminal, beskućništava u lutanju ovim svijetom i kontinentima, životu na cesti i ulici, obolijevanju, o nadi, (nevidljivom) Bogu koji ga je pratio npr. kroz susret s dobrima u američkoj Udruzi Sv. Josipa, obitelji koja ga je podupirala i podupire u liječenju, o ponavljajućim padovima u zlo i ulasku u Zajednicu Cenacolo u Međugorju i kako u aljmaškoj bratovštini mijenja svoj život, iako mu je teško prihvatiti slobodu od ovisnosti i živjeti pravu stvarnost te je svjedočenje završio riječima vjere da će biti spašen.
“Važno je da Duh Božji pročisti duše molitvom, molitvom krunice, euharistijskim klanjanjem, čitanjem Božje riječi… i kako je zlo polako došlo, polako ga treba grecati da iziđe. Svi želimo otići od zla i zato smo došli ovdje biti s Bogom. Bog je moćan i po zagovoru sv. Antuna, sveca cijelog svijeta. Božji lijek neprestano treba uzimati i to dečki u Cenacolu u molitvi, vjeruju u Božju riječ. To je moć Crkve, u riječima Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se“, kazao je Jurić preporučujući vjerničkoj potpori Zajednicu Cenacolo koja „živi od Božje Providnosti, Božje riječi, molitve i živi od rada svojih ruku te su ove godine u aljmaškom povrtnjaku zasadili i tisuću sadnica rajčice“. Naposljetku je Jurić posebno pozdravio rad katoličkih udruga i zahvalio gvardijanu Franjevačkog samostana sv. Križa fra Venanciju Mihaljeviću za gostoprimstvo.
Gvardijan Mihaljević prije i na kraju slavlja pozdravio je hodočasnike podsjetivši kako je ovogodišnje Antunovo posebno jer je jubilejska godina i Đakovačo-osječka nadbiskupija s nadbiskupom mons. Đurom Hranićem odobrila je mogućnost oprosta u crkvi Sv. Križa tijekom 13 utoraka sv. Antunu, u trodnevnici i na blagdan sv. Antuna Padovanskog koje je tristoljetno častilište Osječana.
Na misi je pjevao Mješoviti zbor retfalačke župe uz ravnanje Ivana Bošnjaka orguljsku pratnju Vjere Kurtović. Nevenka Špoljarić
