OSIJEK (TU) – Udruga katoličkih intelektualaca (UKI) u Osijeku je organizirala 10. prosinca u knjižari Nova adventski susret sa teatrologinjom, kazališnom kritičarkom i redovitom profesoricom u miru prof. dr. sc. Sanjom Nikčević, članicom Udruge sa zagrebačkom adresom. Večernji je susret priređen u povodu objavljivanja knjige „Istina i laži o kanonu ili kako smo zbog svjetonazora izgubili pravo na lijepo/dobro/sveto u umjetnosti“. U dobrodošlici je predsjednica UKI-ja prof. dr. sc. Ružica Pšihistal kratko predstavila znanstveni opus teatrologinje Nikčević s više od stotinu znanstvenih članaka objavljenih u zemlji i svijetu, šest antologija (američke, hrvatske te hrvatske ratne i poratne drame) te jedanaest autorskih knjiga o američkoj, europskoj i hrvatskoj drami.
Uvodeći u izlaganje, Nikčević je razložila kako „Citadela libri“ (mala Utvrda knjiga) ima misiju promicati pravo na lijepo/dobro/sveto u umjetnost te je istaknula jedno od pet ukoričenja predočenih osječkoj publici, knjigu Rajmunda Kuparea Prebivao je među nama – Tri suvremena prikazanja o jednom davnom događaju, razloživši kako je jedna od triju drama, ona o Kristovom rođenju, biblijska zanimljiva priča i odličan način druženja obitelji u adventsko vrijeme te se čitatelj u sadržaju može lako pronaći.
„Umjetnički kanon je službeni popis najvrjednijih djela povijesti i sadašnjosti koje dijeli cijela Europa, ali i ‘upute’ za prosuđivanje umjetničkog djela. On određuje interpretaciju starih djela i epoha, utječe na način pisanja novih djela kao i naše prosuđivanje svakog djela. No, kanon je još važniji – on određuje naše poimanje stvarnosti! Od antike do danas umjetnički kanon glavne struje odražava vladajući svjetonazor i vode se velike bitke oko toga“ rečeno je. U nastavku je istraživački dokazala teze ‘opipljive’ u knjizi Istina i laži o kanonu: vladajući europski umjetnički kanon nije oduvijek i nije najbolje što imamo; kriteriji ulaska djela u kanon nisu umjetnički nego izravna posljedica slijeđenja vladajućega svjetonazora i njegove hijerarhije vrijednosti; kanon se nameće i danas vrlo jasnim zahtjevima tema i poruka; slijeđenje suvremenog kanona dovelo je umjetnost u slijepu ulicu; imamo pravo na lijepo/dobro/sveto u umjetnosti! Pokazala je i po čemu se u umjetnosti ogledaju suprotstavljeni kršćanski i sekularistički svjetonazori koji i danas vojuju i preko kazališnih dasaka te zašto su neke suvremene kazališne izvedbe za nju negledljive.
“Kršćanski svjetonazor definira naš odnos: prema onome iznad nas (Božji naum, Bogu, životu nakon smrti) i nastanku cijelog svijeta kao takvog, njegovoj materijalnoj i duhovnoj dimenziji; naš odnose prema onome oko/izvan nas i široj zajednici kojoj pripadamo te naš odnos prema nama samima, o onome u nama. U tim je odnosima vrijednost: ljubav, služenje/dužnost, poslušnost. Karakteristike triju suodnosa su: smisao, stabilnost, čast/doličnost. Iz toga proizlazi hijerarhija vrijednosti društva“, kazala je među ostalim izlagačica. Nastavljajući govor o suvremenom kanonu Nikčević je razložila kako poruka/svjetonazor postaju „imanentne vrijednosti“ književnosti, a kanon nesmiljeno vlada, protjeruje sve drugo bez rasprave i bez usporedbe. Susret je završen druženjem članstva UKI-ja uz upoznavanje s izdanjima Citadele libri i pratećim kulturološkim događajima. Nevenka Špoljarić
