BRODSKO VINOGORJE (TU) – Adventsku duhovnu obnovu za redovnike i redovnice Slavonskobrodske regije predvodila je u subotu 13. prosinca 2025. u spomen domu sluge Božjega Josipa Stadlera u Brodskom Vinogorju u Slavonskom Brodu s. Marina Piljić, Služavka Maloga Isusa.
Pozdravnu riječ nazočnim sestrama Slavonskobrodskog dekanata iz četiriju družbi: Služavkama Maloga Isusa, Uršulinkama, Milosrdnim sestrama sv. Križa i Karmelićankama Božanskog Srca Isusova te redovnicima, fra Ivanu Crnkoviću i o. Paolu Karimu uputila je na početku voditeljica Povjerenstva za osobe posvećena života Slavonskobrodske regije s. Lidija Vuksanović, karmelićanka.
U prigodnom predavanju naslovljenom “Snaga dobrog djela – karizmatsko poslanje Služavki Maloga Isusa” s. Marina promišljala je o ljubavi prema Malome Isusu koje njezine susestre nastoje živjeti iz dana u dan u duhu njihove karizme i poslanja. Zapitavši se kako snagom dobrog djela možemo zajedno graditi dublje zajedništvo te rasti u izgradnji Kraljevstva Božjega među nama i u svijetu na početku je naglasila: „Snaga dobrog djela napose je izražena u evanđeoskoj ljubavi. A apostolsko djelovanje sestara Služavki Maloga Isusa proizlazi iz evanđeoske misli: “Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste”(Mt 25,40.) Ovaj evanđeoski tekst određuje i sve oblike našega karizmatskog djelovanja. Da bi dobro djelo bilo snažno veoma je važno uspješno spojiti molitveni život i karitativno-socijalni te odgojno-obrazovni rad. Dakle, snaga za dobro djelo se najprije prima u molitvi a potom se onda preobražava u pokret.“
U nastavku je spomenula duhovnu ostavštinu slugE Božjega Josipa Stadlera, utemeljitelja svoje družbe ustvrdivši kako uvijek iznova vrijedi promišljati o poticajima za nova istraživanja radosnijeg i velikodušnijeg služenja Isusovoj najmanjoj braći – napuštenima, siromašnima i bolesnima. Naglasivši kako su redovničke zajednice pozvane i imaju prvotnu zadaću učiniti vidljivom tajnu Utjelovljene Ljubavi ustvrdila je kako su za to potrebni svjedoci kao što su Stadler i pokojne redovnice njihove Družbe.
Promišljajući o učincima dobrih djela istaknula je kako dobro djelo nije samo vanjski čin pomoći, već je ono odraz ljubavi koja prebiva u čovjekovu srcu. „Ono je poveznica između Boga i čovjeka, ali i između čovjeka i njegova bližnjega. To je trenutak kad postajemo Božje ruke u svijetu. Zbog toga po karizmatskom daru imamo snagu da posredujemo Božje milosrđe, bûdimo nadu u bližnjima i pokazujemo da Ljubav uvijek ima lice i ruke. U duhovnom smislu, snaga dobrog djela ne mjeri se učincima koje svijet vidi, nego plodovima koje donosi u srcu. Čineći dobro čovjek se pročišćuje, oslobađa sebičnosti, ponosa i ravnodušnosti. Dobro djelo oblikuje dušu, pretvara je u plodno tlo na kojem niče mir, blagost i poniznost. Svako djelo ljubavi, žrtve i praštanja otvara prostor Bogu da djeluje kroz nas“, rekla je s. Marina i podsjetila na Stadlerove riječi kojima se vodio i na to poticao druge – „Imaj prema Bogu srce djetinje, prema bližnjem srce majčinsko i prema sebi srce sudačko.“
Pojašnjavajući kako se gradi povjerenje i zajedništvo u svakodnevici i zajedničkom životu kada činimo dobro naglasila je kako su to poniznost i služenje koje se očituje u nasljedovanju Maloga Isusa u jednostavnosti i ljubavi, apostolska aktivnost koja je prepoznatljiva u spajanju molitvenog života i karitativnog rad, zajedništvo koje se ogleda u življenju redovničkog života u sestrinskoj zajednici te odgojno i pastoralno djelovanje koje je svjedočanstvo evanđeoskih vrijednosti kroz obrazovanje i odgoj.
„Svako dobro djelo je jednostavna i moćna istina. Njezina snaga dolazi od samoga Boga i svako dobro djelo, bilo veliko ili maleno nosi u sebi Božju prisutnost. U njemu se skriva ljubav i u ljubavi se odražava lice Onoga koji nas je stvorio, a to mi potkrjepljuje i jedna od meni dragih Stadlerovih izreka – Ljubav je dragulj čija cijena nadilazi sve. Ljubav je samo nebo, jer kad nju imamo, onda cijelo Presveto Trojstvo silazi u srce naše. Dopustimo Bogu da se posluži našim rukama da bi dotaknuo i ublažio tuđu bol, našim srcem da bi ugrijao tuđe srce i našim riječima da bi probudio nadu tamo gdje je nestala, da bi pokazao razumijevanje, dao podršku i ohrabrenje. Dobro djelo je djelo vjere, a kada ga posredujemo bližnjima nešto se mijenja, ne samo u drugima nego i u nama samima. Ono nam pročišćuje dušu, smekšava srce i otvara ga za milost. Tek tada shvaćamo da nismo mi ti koji darujemo već smo mi oni koji primaju, jer u svakom činu ljubavi je Bog nazočan. A to nam potvrđuje i sluga Božji Josip Stadler kad kaže – Isus je naš najveći dobročinitelj, naša utjeha, naša radost, naše pouzdanje, naša jedina nada, naš savršen spas,” zaključila je na kraju s. Marina. Preporučila je nazočnima da pročitaju snažno svjedočenje o dobrim djelima Gorana Hillera u njegovoj knjizi „Ispovijest zarobljenika“.
Nakon predavanja slijedila je meditacija kao ispit savjesti pod nazivom „Osoba do tebe“ autora H. L. Myersa. Svećenici su sestrama bili na raspolaganju za ispovijed. Druženje uz agape nastavili su u prostorijama samostana u konobi sv. Josipa. B. Lukačević
