Svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove svečano je 8. lipnja 2023. proslavljena diljem Đakovačko-osječke nadbiskupije. U nastavku donosimo izvješća naših dopisnika iz Ilače, i Tordinaca.
Ilača – Svečanim euharistijskim slavljem i procesijom od svetišta Drage Gospe Ilačke do župne crkve sv. Jakova apostola, Ilački su vjernici svečano proslavili svetkovinu Tijelova. Procesiju i euharistijsko slavlje predvodio je vlč. Vedran Bilić, upravitelj župe i svetišta.
U svojoj prigodnoj homiliji vlč. Bilić potaknuo je vjernike da u zajedničkoj procesiji i hodočasničkom hodu izruče sve njihove potrebe, osobne nakane, cijelu župnu i nadbiskupijsku zajednicu, Isus Kristu prisutnom u Oltarskom Sakramentu. “Isus – Kruh života – naša je snaga i potpora u životnom putu. On želi koracati našim putevima i biti nam blizu. To je i smisao današnje svetkovine Tijelova”- rekao je između ostaloga vlč. Bilić
Liturgijsko pjevanje tijekom mise i procesije animirao je mješoviti župni zbor na čelu s orguljašicom Ivanom Moric. Na putu do crkve molilo se kod četiri sjenice koje su uredile žene raspoređene po ulicama. U procesiji su sudjelovale i djevojčice obučene u bijele haljinice i narodne nošnje koje su putem prosipale latice. K. Posavac
Tordinici – Svetkovina Tijelova proslavljena je u Župi Presvetog Trojstva u Tordincima svečanom Euharistijom koju je predvodio župni upravitelj vlč. Josip Erjavac. Na početku misnog slavlja vlč. Erjavac je, ponavljajući riječi ulazne pjesme pjevajmo bijeloj hostiji, u njoj je živi Bog istaknuo kako slavimo najveću tajnu naše vjere kao i svake nedjelje, svake svete mise. „Danas stojimo pred tom vjerskom tajnom Presvetog Oltarskog Sakramenta kojeg ćemo na simboličan način pronijeti ulicama našega mjesta. Slaviti Euharistiju znači biti zaljubljenik bratstva, darivanja, zajedništva, povjerenja, pravednosti jer nas samo Euharistija može osposobiti za oproštenje, za solidarnost, toleranciju, prihvaćanje drugoga i drugačijega. Euharistija je čuvar dostojanstva, čuvar svetosti brata i sestre koji nikada ne profanira ni gestama ni riječima“ istaknuo je vlč. Erjavac. Pozvao je sve okupljene vjernike da na početku ove svete mise i svetkovine Tijelova, Presvetog Tijela i Krvi Kristove zapitaju sebe „vjerujem li ja u najveću tajnu naše vjere, vjerujem li ja da je onaj Isus Krist i danas i uvijek prisutan i ovdje pod prilikama kruha i vina, ali i u našim crkvama po svetohraništima?“
„Otajstvo što ga danas slavimo, u kojem je na poseban način s nama prisutan Gospodin Isus pod prilikama kruha i vina je nešto izuzetno. U ni jednoj drugoj religiji nema ništa ovome slično. Otajstvo Euharistije u središtu je svega kršćanskoga života. U ni jednoj religiji nema te osobe, tog Boga koji traži čovjeka nego cijelo vrijeme čovjek traži Boga. Kod nas se dogodila ta suprotnost. Bog šalje svoga Sina da traži mene i tebe, da nas vrati na pravi put. Mi se danas okupljamo oko stola Gospodnjega, ali i oko živoga Boga“ , istaknuo je u homiliji vlč. Josip. Naveo je kako su se u posljednjih 20 godina dogodila četiri euharistijska čuda. Opisao je vjernicima gdje i kako su se čuda očitovala naglašavajući kako je Krist i danas živ i danas prisutan među nama.
„Ići na pričest, blagovati Isusovo Tijelo i otići dalje kao da se ništa nije dogodilo tj. ostati isti čovjek, misliti samo na sebe, loše misliti o drugima, vrijeđati, ogovarati, ranjavati nije smisao ovoga danas. Jedan je liturgičar lijepo kazao kako Euharistija nije kao kafić da naručiš ono što želiš, što ti se sviđa, popiješ, platiš i odeš dalje. Ne moraš nikome polagati račun gdje si bio i što si radio. Na tebi se ništa od toga ne vidi i nema nikakve promjene. Ovdje u pričesti mi primamo Isusa, a pričest je taj dar, taj vrhunski dar. Iz toga dara proizlazi i obveza postati bolji, postati drugačiji, biti prema ljudima ono što je bio Isus. Isus nam je rekao: „Tko blaguje od ovoga Kruha živjet će uvijeke, ako i umre, živjet će.“ Za ovo se traži vjera, vjera kao osobni čin koji nas veže uz Spasitelja, uz Isusa koji se daruje svakome od nas, svakome nudi puni život. Koji će se po Božjem planu preobraziti u vječni život s Bogom. Uskrsli Isus prvi je prešao u taj novi život kamo nas poziva, a svi smo pozvani jednoga dana, jednom u vječnom nebeskom Kraljevstvu uživati život u zajedništvu s Bogom“ rekao je vlč. Josip.
Nakon pričesti krenula je procesija po ulici gdje su bile raspoređene četiri sjenice koje su bile ukrašene svetim slikama, ručnim radovima i cvijećem. Cijelim putem pjevale su se pjesme u čas Presvetom Oltarskom Sakramentu, a kod svake postaje vjernici su slušali ulomke iz Svetog pisma. Svečanost je završila povratkom u crkvu, uz himan Tebe Boga hvalimo, pjesmom O tolika tajna to je te blagoslov s Presvetim. Tatjana Adžić/ foto: Ivana Vidinović
Osijek 6 – Retfalačka župa Uzvišenja sv. Križa u Osijeku svečano je proslavila svetkovinu Presvetog Tijela i Krvi Kristove Tijelova, 8.lipnja 2023., četirima misama. Večernje pjevano slavlje s euharistijskom procesijom, retfalačkim ulicama s molitvenim postajama do mauzoleja Pejačević (nekadašnjoj prvoj župnoj crkvi) na Retfalačkom groblju, predvodio je župnik Ivan Jurić uz suslavljenje i zajedništvu sa župnim vikarom Florijanom Zagorščakom. Posebnost ovogodišnjeg slavlja Tijelova je ekumensko zajedništvo s vjernicima Crkvene općine Osijek-Retfala Reformirane kršćanske kalvinske crkve čiji su vjernici te s njima članovi Mađarskog kulturnog društva Népkör (kalvini i rimokatolici) u mađarskoj narodnoj nošnji pribivali misnomu slavlju i sudjelovali u procesiji prvi put u 63-godišnjoj povijesti retfalačke župe.
„Želimo se vratiti svojim korijenima i odati počast onima koji počivaju, te se prisjetiti da je naš život poput procesije koja prolazi, ali u središtu našeg života je živi Isus kojega nosimo i u kojega vjerujemo. Zato smo danas zajedno – pozvane crkvene zajednice i udruge; svjetovne udruge – društva i folkloraši u svojim odorama, narodnim nošnjama i sa zastavama; suradnici u župnim skupinama s vidljivim identitetom – liturgijski čitači, prvopričesnici u haljinama, ministranti, pjevači, pričestitelji, i svi sabrani na slavlju Tijelova“, kazao je uvodno župnik Jurić te je na početku mise posebno pozdravio „kršćansku braću i sestre iz MKD Népkör, među kojima ima katolika i kalvina, i to je ono o čemu Isus govori na Posljednjoj večeri da budemo Jedno, jedna Crkva, da ne budemo razdijeljeni jer vjerujemo u istoga Isusa, čitamo isto Evanđelje, jedino su nam crkve razdijeljene i prilika je moliti za jedinstvo crkava“. Također, vlč. Jurić je dobrošlicom pozdravio i KUD „Slavonija“, Šokačku granu – Udrugu za očuvanje tradicijske kulture, vatrogasce župljane u svečanim odorama DVD Retfala te Zajednicu Vjera i Svjetlo – Plamen ljubavi (djeluje u retfalačkoj župi). Na misi je pjevao župni zbor uz ravnanje Ivana Bošnjaka i orguljsku pratnju Vjere Kurtović.
Župnik Jurić u propovijedi je promišljao o „najvažnijem središtu kršćanskoga života, a to je euharistijska sveta misa, sveta misa trajna žrtva ustanovljena na Veliki četvrtak, a na poseban način javno je slavimo i častimo procesijom“ te je istaknuo kako je „sveta misa središe i temelj svih naših okupljanja više od dvije tisuće godina i najuzvišenija molitva Crkve, utočište u radosti i žalosti“. Na kraju euharistijskoga slavlja predslavitelj je pozvao na poklon Presvetom Oltarskom Sakramentu u crkvi – prvoj od četiriju postaja „sjenica“ te je, nakon molitve za sveopću Crkvu i blagoslov s pokaznicom ispod „neba“ i pjevanje vjernika, procesija pošla Žumberačkom ulicom kraj okićenih kuća gdje su župljani (obitelji Vranješ i Bašić) svečano i pobožno uredili dvije molitvene postaje uz koje su svećenici održali duhovni nagovor, čitali Božju Riječ, predmolili za nakane obitelji (središte kršćanskog života u kojemu se Bog utjelovio) uz zazivanje blagoslova na obitelji i kuće, te uz drugu postaju molili za domovinu Hrvatsku, one koji vode i stanuju ovdje zazivajući mir, ljubav i blagostanje u „Lijepoj našoj“. Uz pjevanje crkvenih pjesama ponosna kilometarska procesija naroda svih generacija, predvođena stjegovima (Vatikana, Hrvatske, retfalačke Župe, Osijeka, Mađarske i udruga) prošla je najvećim retfalačkim naseljem Ljudevita Posavskog, Strossmayerovom ulicom, Retfalačkim grobljem gdje je uz zapušten mauzolej-kapelicu grofova Pejačević (1861.) na kamenom stupu nekadašnje ograde postavljena „sjenica“ i održana završna molitva za život župne zajednice i slogu župne obitelji koja je otvorena pjevanjem pjesme „Krist na žalu“.
„Pred ovom smo kapelicom gdje ste mnogi kršteni, primili prvu pričest, ovdje se krizmali. Na svetom smo mjestu gdje počivaju naši dragi pokojnici. Zato ovdje želimo moliti, prvo za našu župnu zajednicu, za nas svećenike, časne sestre, sve župne suradnike koji zajedno radimo na njivi Gospodnjoj da nas dragi Bog sve vodi u slozi, razumijevanju, ljubavi, u opraštanju“, kazao je župnik dodajući: „Zahvalimo za život župe, utemeljene 1. srpnja 1961., sjetimo se i molimo za sve pokojne i živuće retfalačke župnike, sahranjene pokojnike i redovnice Družbe Marijinih sestara na groblju te za redovnice Družbe Sestre naše Gospe koje od prvoga dana poslužuju u župi“. Također, poveo je Molitvu Gospodnju zaključujući: „Neka nas Bog sve čuva žive i zdrave, izlije na nas svoj blagoslov“, kazao je vlč. Jurić, a zbor je gromoglasno zapjevao „Tebe Boga hvalimo“, nakon završnog blagoslova klečećeg naroda. Duhovno je zajedništvo zaključeno pjevanjem pjesme „Svi kliknimo Kristu“ i župnikovom zahvalom „svima koji su u odorama uzveličali slavlje“, zahvalom nebu i Bogu zaželjevši svima blagoslov i sreću. Nevenka Špoljarić