ĐAKOVO (TU) – Radni dio Međunarodnog znanstvenog simpozija o 150. obljetnici „Glasnika/Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije”, koji se 4. i 5. svibnja 2023. održao u Dvorani biskupa Antuna Mandića Središnje nadbiskupijske i fakultetske knjižnice Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu, nakon plenarnih – obuhvatio je još 25 predavanja.
Predavanja prvoga dana
Teološki osvrt na “Glasnik/Vjesnik” od početka do Drugog svjetskog rata
Prof. dr. sc. Ivica Raguž, vršitelj dužnosti dekana na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu te profesor dogmatske teologije izložio je „Teološki osvrt na Glasnik/Vjesnik od početka do Drugog svjetskog rata“. Prof. Raguž govorio je o tome kako je teologija kao takva i teorijska i praktična znanost jer se bavi spoznajom Božje objave, ali i jer promatra kako da Božja objava postane čovjekova svakodnevica. Upravo Vjesnik, istaknuo je, stavlja naglasak na taj praktični aspekt jer nije dovoljno istinu samo znati, nego ju je potrebno i prakticirati. Nadalje, dekan je istaknuo kako je sam Vjesnik nastao iz potrebe da se suprotstavi opasnosti prosvjetiteljstva i udaljavanju od teologije. Biskup Strossmayer u Vjesniku je često podučavao, ali i prekoravao svoje svećenike zbog tema od kojih su neke i danas aktualne. Smatrao je kako svećenici trebaju prisiliti svoje protivnike da ih vole, ali ne mačem, nego krjeposnim životom. U tome se može vidjeti, istaknuo je prof. Raguž, Strossmayerova veličina.
“Glasnik” kao izvor za poučavanje hrvatske Cyrillomethodiane
Prof. dr. sc. Milica Lukić s Filozofskog fakulteta u Osijeku u svojoj temi pod naslovom „Glasnik kao izvor za poučavanje hrvatske Cyrillomethodiane“ odmah na početku istaknula je kako se do 1873. godine, odnosno godine kada je osnovan Vjesnik, Ćirilometodski rad zahuktao. Spomenula je biskupa Strossmayera koji se kroz suradnju i prijateljstvo s Franjom Račkim zalagao za njegovanje i prakticiranje staroslavenskog jezika u hrvatskim biskupijama. Okosnicu Ćirilometodske baštine čine Strossmayerova pisma. U tom vremenu teme za tekstove Ćirilometodskog usmjerenja uzimane su iz katoličke Dalmacije koja je tijekom 19. stoljeća bila najvjernija ovoj baštini. Profesorica Lukić iznijela je podatak kako je do 1900. godine u sklopu Vjesnika objavljeno oko osamdeset tekstova Ćirilometodske baštine, pri čemu su dominantne okružnice biskupa Josipa Jurja Strossmayera. Uz takve tekstove, objavljivane su i pjesme i ostali spisi prikladni za proučavanje „methodiane“ jer su to dokumenti pretvoreni u stihove, ustvrdila je profesorica Lukić. Unatoč tome, profesorica je također rekla kako će Vjesnik svoju zrelost s obzirom na Ćirilometodsku baštinu stjecati u rasponu od 1900. do 1920. godine.
Urednici “Glasnika/Vjesnika”: diskontinuirani kontinuitet
U svojoj temi u kojoj govori o svim urednicima Vjesnika od 1873. godine do danas, dr. sc. Ivan Zubac, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu, kazao je kako je Vjesnik počeo izlaziti za vrijeme biskupa Strossmayera, i to dok je Hrvatska doživljavala procvat na svim područjima života. Kao prvog urednika predavač Zubac spomenuo je dr. Julija Liebbalda. Nakon Liebbalda, na mjesto urednika Vjesnika došao je dr. Ivan Koharić uz kojeg se veže više inačica imena, od kojih su Ian, Janko ili Ivan. Nadalje, Vjesnik su uređivali dr. Mijat Kučera koji je predavao crkveno pravo i crkvenu povijest. Nakon Kučere, Vjesnik je uređivan od strane dr. Josipa Pausa koji navodi određene izazove kao što su distribucija Vjesnika tijekom zime i sl. Nakon Pausa dolazi Josip Kuhner, a nakon njega Matija Pavić koji je jedan od najvažnijih povjesničara naše Nadbiskupije. Na mjesto urednika Pavića došao je dr. Alojzije Vincetić koji je predavao filozofiju i Bibliju te je objavljivao dokumente u kontekstu enciklike Rerum novarum. Nadalje, službu urednika Vjesnika obnašali su Marinko Lacković, dr. Andrija Spiletak, dr. Zvonimir Marković, dr. Pero Ivanišić, dr. Rudolf Schütz, Vilim Hiršnhauzer, dr. Nikola Dogan koji u časopis uvodi rubrike listanja, profesor Marko Tomić u čije je vrijeme cijelo Bogoslovno sjemenište u Đakovu bilo premješteno u Austriju jer je trajao Domovinski rat. Od živućih urednika tu su mons. dr. Đuro Hranić, nadbiskup i metropolit Đakovačko-osječke nadbiskupije, izv. prof. dr. Vladimir Dugalić te trenutni urednik, izv. prof. dr. sc. Boris Vulić.
Posebnost koncepta “Glasnika/Vjesnika” kao vjerskog časopisa
Branimir Stanić, glavni urednik Glasa Koncila, rekao je na početku svojeg predavanja kako se nalazimo pred čudom koje se zove Vjesnik jer je održao kontinuitet u svojem tiskanju i objavljivanju unatoč brojnim nedaćama i izazovima. Također je iznio i osobno svjedočanstvo o tome kako se i prije na temelju tekstova iz Vjesnika izrađivao različiti pastoralni sadržaj. To nam govori koliko je Vjesnik praktičan i primjenjiv. Urednik Stanić također je rekao kako mi u Crkvi imamo fascinaciju s povijesti, ali se ipak moramo okrenuti sadašnjem vremenu i postaviti si pitanje „Što za nas znači Vjesnik?“. Govoreći o samom izgledu ovog časopisa, rekao je kako Vjesnik ima odličnu arhitekturu, strukturu i koncepciju što je ponos Đakovačko-osječke nadbiskupije. Vjesnik je takav da izaziva akciju i reakciju čitatelja. Također, u Vjesniku možemo prepoznati proroštvo, sinodalnost i crkvenost, od čega je sinodalnost u tomu što su u razvoju Vjesnika svi suradnici međusobno jednaki te rade zajedno. Moderator ovoga dijela predavanja bio je izv. prof. dr. sc. Šimo Šokčević.
Perspektive katoličkih časopisa s posebnim osvrtom na “Vjesnik”
Dr. sc. Siniša Kovačić održao je izlaganje na temu „Perspektive katoličkih časopisa s posebnim osvrtom na Vjesnik“. Istaknuo je da je govor o perspektivi, govor o budućnosti. Gledajući sadržaj, Vjesnik ima budućnost. On je bez obzira na oscilacije, uvijek kroz povijest imao svoju publiku. Sadržajno obrađuje teme koje nisu pretjerano zastupljene u javnosti. Ono što predavač ističe kao problem je kultura nečitanja. Prošle godine 60% Hrvata nije pročitalo ni jednu knjigu. Kultura nečitanja odražava se kako na knjige, tako i na časopise, no zanimljivo je da raste broj prodaje specijaliziranih časopisa, a Vjesnik je takva vrsta časopisa. Nadalje, predavač smatra da Vjesnik ne bi trebao poslati komercijalno uspješan projekt, sajam taštine i površan. Vidi njegove prednosti kao čuvara novinarske profesije, koji mora pratiti tehnološki napredak, nema konkurenciju, ali ima tradiciju.
Doprinos „Glasnika (Vjesnika)“ boljem razumijevanju svetopisamskih tekstova
Dr. sc. Ivan Benaković, održao je izlaganje na temu „Doprinos Glasnika (Vjesnika) boljem razumijevanju svetopisamskih tekstova“. Na samom početku, predavač je iznio tezu da je Vjesnik primjer kako se razvijala svijest o važnosti Svetog pisma u jednoj mjesnoj crkvi. Naime, na samom početku vidljiv je nedostatak egzegetskih rasprava. Pojavljuju se tek prigodni tekstovi koje svoje uporište imaju u biblijskom citatu. Nailazimo i na homiletiku, odnosno propovijedi tematske ili određene liturgijskim slavljem. Razlog tome je što se i u općoj Crkvi o razvoju biblijske znanosti može govoriti tek od 1943. od 1979. te tada i Vjesnik ima stabilnu sekciju Služba riječi. Od 1985. do 1989. u Vjesniku se nalaze tekstovi tumačenja proročkih knjiga. Od 1991. se uz homiletsku građu nalaze se i biblijsko-teološki članci. U razdoblju od 1995. do 2005. biblijske su teme prisutne kroz biblijsku teologiju, biblijski pastoral i homiletiku. Unazad devet godina Vjesnik je redovito posvećen biblijskim temama kroz tematske članke, homiletsku građu, cikluse tumačenja biblijskih tekstova, praktičan rad s Biblijom, katehezu za odrasle, tumačenje biblijskih tema…
Književni tekstovi zastupljeni u “Glasniku” od druge polovice 19. do sredine 20. stoljeća
Doc. dr. sc. Vera Blažević Krezić održala je predavanje na temu „Književni tekstovi zastupljeni u Glasniku od druge polovice 19. do sredine 20. stoljeća“. U svom predavanju istaknula je da Glasnika od početka ima strukturu podijeljenu na službeni i poučni dio. Također Glasnik je žanrovsko zrcalo 19. stoljeća. U sebi ima zastupljenu i liriku i prozu, s tim da je više zastupljena lirika. Najviše kroz prigodnice – pjesme upućene osobi ili događaju u koji je osoba uključena. Najviše ih je napisano biskupu Josipu Jurju Strossmayeru, ali pisane su i papi Lavu XIII., Jurju Tordincu, Luki Botiću, Svetoj braći Ćirilu i Metodu… Osim prigodnica nailazimo na: religiozne, misaone, rodoljubne pjesme te pjesme kao sekundarni žanr unutar proznog teksta. Od proze Glasnik sadrži: putopise, biografije, memoare, govore, propovijedi, eseje, okružnice, poslanice, pisma, molitve. Iako se ovi oblici često nalaze u službenom dijelu, imaju svoju književnu važnost.
„Glasnik biskupija Bosanske i Srijemske“ i diskontinuiteti prve polovice 20. stoljeća
Predavanje na temu „Glasnik biskupija Bosanske i Srijemske i diskontinuiteti prve polovice 20. stoljeća“ održao je doc. dr. sc. Domagoj Tomas. Kao indikatori diskontinuiteta promatraju se kontinuitet izlaženja, naziv časopisa i odnos prema državnoj vlasti. Stvaranje Kraljevine SHS 1918. godine utjecalo je na Glasnik zbog jugoslavenske ideje. Glasnik zastupa osnaživanje političke samostalnosti Hrvata, a biskupija ne želi biti dio političkog uređenja nove države. U vrijeme Austro-ugarske i Banovine Hrvatske nema objavljenih osvrta na nastalu situaciju. Pozdravlja se nastanak NDH, a biskup Akšamović nastanak nove države uspoređuje s Uskrsom. Nastankom Federativne Narodne Republike Jugoslavije započinju progoni i likvidacije svećenika i vjernika, ukida se sloboda katoličkog tiska i u ovome razdoblju postoji kratki, privremeni prekid. Dolazi do promjene naziva, uredništva, strukture i sadržaja. Političke prijelomnice manjeg intenziteta nisu imale znatnog utjecaja na Glasnik. Moderator popodnevnog bloka predavanja prvoga dana bio je mr. sc. Drago Marković.
Liturgijske teme, slavlja i prilozi u “Glasniku/Vjesniku”
Prof. dr. sc. Zvonko Pažin osvrnuo se na liturgijske teme donesene u raznim člancima i prilozima tijekom povijesti Glasnika/Vjesnika. Svoje izlaganje započeo je impozantnom informacijom o postojanju točno 1801 članka, uratka ili izvješća koji se na neki način bave liturgijom i liturgijskim slavljima u ovoj dugoj povijesti časopisa. Priredivši i vizualni pregled članaka, predstavio je glavne liturgijske teme koje su se u Vjesniku obrađivale. Iako se može pronaći i teologija liturgije (u uracima Ivana Šaška i Dragutina Kniewalda), profesor je naglasio da u Vjesniku dominiraju praktične odredbe i upute za liturgijska slavlja. O njima su opsežno pisali mons. Marin Srakić te sam izlagač. Govorio je o najistaknutijim člancima vezanim uz pojedine sakramente, blagoslovine te o trenutcima bogatog priređivanja tekstova o liturgiji koji su se dogodili nakon reforme pape Pia XII. te nakon Drugog vatikanskog koncila i obnove obrednika. Spomenuvši kako je Glasnik/Vjesnik dugo bio jedini glasnik za liturgijske teme, ipak je objasnio da su one kasnije bile prisutne i u Glasu koncila, nakon čijeg osnutka Vjesnik nije pokrivao sve liturgijske teme. Za kraj, predstavio je i homiletsku baštinu Vjesnika koji je propovijedi i nacrte propovijedi objavljivao od samoga osnutka.
“Glasnik/Vjesnik” kao tumač I. i II. vatikanskog sabora
Tumačeći temu svoga izlaganja, ,,Glasnik/Vjesnik kao tumač I. i II. vatikanskog sabora“, doc. dr. sc. Janez Ferkolj sa Teološkog fakulteta u Ljubljani, povezao je sam osnutak Glasnika s biskupom Josipom Jurjom Strossmayerom i njegovim odnosom prema Prvom vatikanskom koncilu. Pokazao je kako je Strossmayer u Glasniku nastojao donijeti vlastiti pravorijek o svojoj aktivnosti na Koncilu, koja je od mnogih razumijevana kao kontroverzna. Profesor je naveo i riječi samoga Strossmayera u drugom broju Glasnika: ,,Vi znate, kao što i svi drugi koji su bili u Saboru da ja nisam nikada držao takova govora kakav mi se podmiće. Načela moja su protivna onima koja se pominju u govoru. Nisam nikada rekao nešto što bi moglo jedinstvu Crkve u ičem škoditi“. Povezujući zanos Glasnika u izvješćivanju o Prvom vatikanskom koncilu sa aktualnošću koja je resila Vjesnik u vremenu Drugoga vatikanskog koncila, Janez je progovorio o temama koje su se u člancima toga razdoblja nalazile. Istaknuo je da je Vjesnik pisao o Koncilu kao onome koji ima za cilj obnovu kršćana, ali i njihovu prilagodbu u suvremenom svijetu. Spomenuo je teme kao što su značaj svetog reda, opreznost u pristupu ,,aggiornamento“, te pokušaj ostvarivanja duhovnog ozračja adventa u suvremenoj Crkvi.
Stav “Glasnika” prema konkordatu u drugoj polovici 19. i prvoj polovici 20. stoljeća
Tema ,,Stav Glasnika prema konkordatu u drugoj polovici 19. i prvoj polovici 20 stoljeća“, koju je prezentirala doc. dr. sc. Ana Biočić s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu, konkretno se posvetila promišljanju o konkordatu iz 1855. sklopljenog između pape Pia IX. I Franje Josipa tijekom njegova neoapsolutizma, sa posebnim naglaskom na stav i izvješćivanje Glasnika po tome pitanju. Objasnila je položaj Crkve u tom periodu, i stav liberala koji su napali konkordat odmah po njegovom objavljivanju. Konkordat je bio ukinut 1874., a Ugarska konferencija ga proglašava nevaljanim na svome teritoriju. S obzirom da Hrvatski sabor ne donosi sud o konkordatu, postojali su različiti stavovi o njegovoj valjanosti na hrvatskome teritoriju. Dr. sc. Biočić iznijela je sve uratke u kojima se govorilo o konkordatu u tadašnjem Glasniku. Samo u jednom se članku, pokazuje ona, govori eksplicitno o valjanosti konkordata, i to 1892. Međutim, postoji niz članaka koji posredno potvrđuju valjanost konkordata iz perioda od 1889. do 1917. godine. Profesorica Biočić se na kraju svoga izlaganja posvetila stajalištu Glasnika u periodu nakon 1935., kada je potpisan konkordat između Kraljevine Jugoslavije i Vatikana. Glasnik je u cijelom tom periodu, kaže Biočić, šutio o toj temi. Jedini spomen toga konkordata donosi biskup Akšamović u svojoj okružnici. Dr. Biočić završila je svoje izlaganje iznoseći pretpostavku o razlogu šutnje Glasnika, po kojoj je katolički tisak bio pasivan jer je očekivao brzi slom Kraljevine Jugoslavije. Moderator posljednjeg bloka predavanja prvoga dana bio je doc. dr. sc. Zdenko Ilić.
Predavanja drugoga dana
Demografske i obiteljske teme u “Glasniku/Vjesniku”
Prvi blok predavanja drugoga dana moderirao je izv. prof. dr. Davor Vuković, a prvi predavač bio je prof. dr. sc. Pero Aračić kao predstavnik HAZU-a za znanstveni i umjetnički rad u Đakovu. Uvodeći u svoje izlaganje rekao je kako je Vjesnik od prvih brojeva izvještavao o problemu nestajanja, odnosno smanjenja broja stanovništva. Već 1874. godine u Vjesniku se postavlja pitanje o razlogu smanjenja broja stanovništva. Sam je biskup Strossmayer na poticaj tadašnje Vlade opomenuo svećenike da prijavljuju one koji prodaju naše ljude, a najčešće su ih prodavali u Brazil. U prvom godištu Živko Odžik poslao je pregled stanovništva u svojoj župi, a bili su pozvani i drugi župnici da tako čine. Između ostalih, to su napravile župe Drenje, Strošinci, Bošnjaci i dr. Ponovno se podaci o stanovništvu javljaju 1930. godine. Profesor Aračić rekao je kako je Strossmayer posrednike koji su odvodili ljude na rad u inozemstvo nazivao trgovcima bijelim robljem. Istaknuo je kako je Glasnik/Vjesnik bio izvor za proučavanje demografskih tema. Pri kraju predavanja, profesor Aračić predložio je da se od 2024. godine u rubriku Župnik i Župa unutar Vjesnika uvrste teme i poticaji za obitelj.
“Glasnik/Vjesnik” i izabrana kulturološka pitanja
Prof. dr. sc. Ivica Žižić, s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Splitu, na početku predavanja istaknuo je kako je Vjesnik sabirao iskustva Crkve đakovačke s obzirom na hod u vjeri. Vjesnik je također uvijek bio i odgovor na unutarnju komunikaciju Crkve, ali i na izvanjsku afirmaciju Crkve. U vremenu dolaska novoga Crkva je pod Strossmayerom inicirala promjene i napredak u samoj Crkvi. Vjesnik tada opominje kako je bura blizu i nadvijaju se tamni oblaci kojima se može oduprijeti obrazovanjem te vršenjem svojih dužnosti. Profesor Žižić istaknuo je kako je odnos Crkve i svijeta s jedne strane bio apologetski, a s druge strane pokušavao se afirmirati. Prva faza Vjesnika, stoga, jest apologetsko-obrambeni sustav pred svjetovnim svijetom. Druga faza jest traganje za kulturnim dobrima i u ovoj fazi dolazi do prve razmjene obilježene međusobnim prihvaćanjem. Došlo se do zaključka da povlačenje pred svijetom nije rješenje, a inkulturacija je bila shvaćena jednosmjerno, odnosno samo je Crkva bila ta koja je prosvjetljivala kulturu. Sredinom 20. stoljeća događa se u Crkvi povratak ad fontes, na izvore te se počinje primjenjivati blag odnos prema svijetu. Došlo je, dakle do promjene retorike. Nikola Dogan 1980.-ih godina govorio je o inkulturaciji. Profesor Žižić istaknuo je kako su s obzirom na ovu temu susret i zajedništvo dvije niti vodilje. Na kraju predavanja profesor Žižić istaknuo je kako je Vjesnik uvijek promicao kulturu i kulturne sadržaje, a 103. broj iz 2005. godine u cijelosti je bio posvećen kulturi.
“Glasnik/Vjesnik” kao suputnik povijesti s posebnim osvrtom na vrijeme nakon 1945. godine
Izv. prof. dr. sc. Slađana Josipović Batorek, koja predaje na Filozofskom fakultetu u Osijeku, odmah na početku iznijela je činjenicu da je Vjesnik od svih časopisa u Hrvatskoj jedini zadržao kontinuitet. Nakon 1945. godine javljaju se brojni sukobi Crkve i države, a sukobi su bili ideološke i političke naravi. S obzirom na politiku, komunističkoj je vlasti smetalo to što je Katolička Crkva bila jedina organizacija koja nije bila pod vlašću države te je Crkva javno osuđivala komunizam. Crkvu se nastojalo isključiti i osiromašiti i duhovno i materijalno, istaknula je prof. Josipović Batorek. Država je nastojala zabraniti izlaženje svih katoličkih tiskovina, uz obrazloženje da je nestašica papira. Međutim, 1960. godina obnavljaju se časopisi, a to je vrijeme bilo vrijeme pregovora Svete Stolice i Jugoslavije. Komunističke su vlasti osudile i smaknule veliki broj svećenika, od kojih je 25 svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije. Važnu ulogu u tom vremenu imao je đakovački biskup Antun Akšamović koji je, barem izvana, imao dobre odnose i sa vlašću Kraljevine SHS, Nezavisne Države Hrvatske te sa komunistima. Profesorica je spomenula kako neki ovog biskupa nazivaju i politički kameleon. Iako je javno podržavao komunističku vlast, Akšamović je u zamjenu za podršku vlasti, od te iste vlasti tražio određene ustupke za svoje svećenike i svoju biskupiju, kao što je oslobađanje zatočenih svećenika, očuvanje sjemeništa te zadržavanje kontinuiteta u izlaženju Vjesnika. Međutim, primjer Akšamovićevih ustupaka vlasti jest tzv. bošnjački slučaj, odnosno polemike o tome je li se zaista ukazala Blažena Djevica Marija u mjestu Bošnjaci ili nije. Biskup Akšamović je u tom slučaju poslušao ono što je htjela vlast te je odbio priznati ovaj slučaj. U završnom dijelu svojega predavanja profesorica Batorek istaknula je kako se Vjesnik održao na životu pametnom uredničkom politikom, iako su tada tiskarski strojevi bili zaplijenjeni te darovani crnogorskoj Vladi.
Doprinos “Glasnika/Vjesnika” razvoju katehetskog djelovanja Crkve i vjeronauku u školi
Drugi blok predavanja započeo je izlaganjem izv. prof. dr. sc. Ivice Pažina s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu, a moderator je bio izv. prof. dr. sc. Š. Šokčević. Prof. Pažin predstavio je i izložio temu “Doprinos Glasnika/Vjesnika razvoju katehetskog djelovanja Crkve i vjeronauku u školi”. Govorio je o katoličkom katekizmu (kao načinu vjerske poduke) i njegovim obilježjima. Naveo je i same (intenzivne/i one manje) pritužbe o navedenom katekizmu koje se spominju u prvome broju časopisa 1873. godine. Nadalje je spomenuo veliki preokret budućeg katehetskog djelovanja, stupnjeve i razradu vjeronaučnog sadržaja, svrhu vjerske obuke/kateheze mladih i odraslih, važnost vjeronauka i katekizma u sjemeništima, uzrok krivog shvaćanja vjerskih istina i rješenja nastalih problema te razvoj kateheze (ondašnjeg vremena) u dva smjera. Prema tome, Vjesnik je svojim kontinuiranim radom i promišljanjima ostavio uvid u karakteristike i obilježja kateheze kroz njezin razvoj u Crkvi i vjeronauku u školi.
Umjetnost u “Glasniku/Vjesniku”: izabrane teme i pitanja
Doc. dr. sc. Tomislav Ćurić s Filozofskog fakulteta u Osijeku izložio je temu „Umjetnost u „Glasniku/ Vjesniku: izabrane teme i pitanja”. Umjetnost je okarakterizirao kao lijepu, svetu i otajstvenu. Ona je ta koja omogućuje vjeri i Crkvi da izrazi svoj sadržaj i istinu, o čemu su u Vjesniku pisali razni autori. U Vjesniku se spominju aktualne teme kao što su (suvremena) umjetnost, kultura i arhitektura, a zatim i teme o lažnoj umjetnosti, o barbarskim novitetima i mučnoj umjetnosti, gdje su autori izražavali svoje osobne stavove i uvjerenja. Među njima nalaze se i autori koji su problematizirali temu i pojam kiča – “neprijatelja/ suprotnosti umjetnosti”. Drugi vatikanski sabor, također je usmjerio pozornost na odnos liturgije i umjetnosti. To je važno za one koji stvaraju umjetnost, ali i za one koji preko umjetnosti svoj duh uzdižu Bogu.
Osvrt na filozofijsko-književne teme u “Glasniku/Vjesniku”
Izv. prof. dr. sc. Josip Berdica s Pravnoga fakulteta u Osijeku izlagao je na temu „Osvrt na filozofijsko-književne teme u Glasniku/Vjesniku”. Prisjećajući se prof. Platza, kojemu je posvetio svoje izlaganje, započeo je osvrtom na vrijeme nastanka Vjesnika i tadašnjim prisutnim strujama poput pozitivizma, materijalizma i dr. Glasnik je imao za cilj cijeloživotno praktično obrazovanje svećenika i svih onih koji su htjeli biti u tijeku s intelektualnim strujanjima toga vremena. Razne filozofske teme (o sociologiji, modernizmu, filozofiji života, anarhizam, kršćanskoj filozofiji,…) đakovačkih i drugih autora, zastupljene su u mnogim brojevima Vjesnika. Navodi i ulogu filozofije – odgojiti istinski i autentični humanizam u čijem se središtu nalaze temeljna pitanja svake ljudske osobe: smisao života i smrti, dobra i zla, obrazloženje vrednota, dostojanstvo i pravo svake ljudske osobe, trpljenja i nepravde.
Posvećeni život u “Glasniku/Vjesniku”
Dr. sc. Jasna s. Krista Mijatović s Filozofsko-teološkog instituta Družbe Isusove u Zagrebu, izložila je svoju temu „Posvećeni život u Glasniku/Vjesniku”. Širokom analizom sadržaja građe Glasnika/Vjesnika (od 1873. do 2023.) svoje izlaganje podijelila je na tri veća dijela ili tematike: „Osobe posvećenog života u službi Glasnika/Vjesnika”, „Glasnik/Vjesnik o posvećenom životu” i „Glasnik/Vjesnik za posvećeni život”. Izlaganje je bilo popraćeno mnogobrojnim i sadržajno bogatim tablicama koje su potkrijepile navedenu prvu tematiku. Drugi dio izlaganja obuhvaća teme o kojima su pisale posvećene osobe, a to su najčešće biblijske, dogmatske, etičko-moralne, liturgijsko-sakramentalne, pastoralno-katehetske, socijalno-društvene teme, zatim teme o kršćanskoj duhovnosti, Crkvi, sakralnoj umjetnosti i sl. Treći dio izlaganja bio je usmjeren na posvećeni život ad intra i ad extra.
Paradigmi identiteta svećenika kroz prizmu razvoja “Glasnika/Vjesnika”
Dr. sc. Hrvoje Kalem s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Sarajevu otvorio je treći blok predavanja, a moderirao ga je dr. sc. Ilija Dogan. Dr. Kalem izlagao je o „Paradigmi identiteta svećenika kroz prizmu razvoja Glasnika/Vjesnika“. Uvodeći u izlaganje istaknuo je kako Vjesnik spada u sam vrh časopisa na hrvatskom jeziku te je zadovoljstvo biti njegovim suradnikom. Uputio je zatim kako temeljno pitanje identiteta svećenika nije što svećenik čini, nego što svećenik jest. Radi se o dogmatskim, a ne o funkcionalnim odrednicama svećeničkog identiteta. Svećenički identitet stalni je proces otkrivanja istine o sebi u krilu odnosa s Kristom i Crkvom. S obzirom na paradigme identiteta svećenika kroz prizmu razvoja Glasnika/Vjesnika istaknute su tri paradigme odnosno tri modela – slike svećenika koje možemo susresti u povijesti ovoga časopisa, a oni su: teorijsko instruktivni model, sakramentalno-personalni model i komunikacijsko svećenička paradigma. Zaključno je istaknuto da paradigme identiteta svećenika kroz 150 godina Glasnika/Vjesnika koje su oslikane u izlaganju, u konačnici kazuju da svećenik pronalazi svoj istinski identitet u otajstvu Krista i Crkve.
Informativni dio “Glasnika/Vjesnika” kao ‘locus theologicus’
Mr. sc. Drago Marković govorio je na temu „Informativni dio Glasnika/Vjesnika kao ‘locus theologicus’“. Na početku predavanja predavač je istaknuo kako je u razgovoru s mnogim kolegama uvidio da mnogi čitaju prvo informativni dio Vjesnika, a ostalo ako stignu. Taj dio relevantan je i inovativan, postao je kronika/spomenica ove nadbiskupije. Ako govorimo o kronici to ne treba značiti da smo ostali zarobljeni u povijesti već nas te stranice trebaju hrabriti na nove mogućnosti rasta i sazrijevanja, uputio je predavač. Također je naglasio važnost funkcije župnog dopisnika. Biti župnim dopisnikom konkretna je služba suodgovornosti u zajednici Crkve. Broj župnih dopisnika od osnivanja Tiskovnog ureda 2002. godine je varirao, a trenutno ih je oko 70. Aktivni su, imaju elana i ukazuju na život Crkve kroz volontersko služenje. Aktualizirajući izvješća o poruci krštenja koja su donesena u informativnom dijelu Vjesnika, izlagač je podsjetio da krštenje ima i vjersku značajku, a ne samo informativnu te je citirao pomoćnog biskupa Ivana Ćurića koji smatra da krštenje ne smije ostati samo uspomena na početak života nego ga treba prihvaćati kao događaj koji je otvorio vrata života jer se preko krštenja ucjepljujemo u Kristov život – i to je nakana svih izvješća o primanju ovoga sakramenta.
Pisanje pod pseudonimom u “Vjesniku”
Glavni i odgovorni urednik Vjesnika, izv. prof. dr. sc. Boris Vulić izlagao je o „Pisanju pod pseudonimom u Vjesniku“ te je pojasnio kako je pisanje pod pseudonimom postalo aktualno s talijanskom autoricom Elenom Ferrante koja je stekla naklonost brojnih čitatelja te se nalazi među sto neutjecajnih ljudi na svijetu. Pseudonime u Vjesniku možemo razvrstati u četiri kategorije: pseudonimi čiji je autor otkriven; pseudonimi gdje se može s velikom vjerojatnošću pretpostaviti o kojem autoru se radi; pseudonimi čiji se autori još nisu otkrili te pseudonimi koji će čini se trajno ostati nepoznati. Jedan od najpoznatijih pseudonima u Glasniku/Vjesniku je Jan iza kojeg se krije mons. Antun Jarm. On je pisao 80-ih godina, a donosi razmišljanja o miru, pjevanju, župnikovim suradnicima, ali i vlastite dogodovštine. U Vjesniku je privukao pozornost i članak, gdje se prevoditelj potpisao s inicijalima M. S. U nekim krugovima se pojavila hipoteza da je riječ o dr. Mandi Svirac koja je bila zaposlena u Đakovu na mjestu referentice, a stekla je i diplomu francuskog jezika. Kao osoba koja je zaposlena u biskupiji, a poznaje francuski jezik činila se kao rješenje inicijala. Ipak, biskup u miru Marin Srakić otkrio je da se iza inicijala krije upravo on, te je tako autorstvo utvrđeno. Najpoznatiji pseudonim u Vjesniku je Tikić Takić. S obzirom na teme brzo je stekao pozornost čitatelja, od napada, do naklonosti, a tadašnji urednik rekao je da ni javno ni privatno neće otkriti pseudonim, što je samo povećalo pozornost. Predstavlja ga se kao dobronamjerna i poštena pisca koji se na pisanje odlučio nakon molitve i dugog razmišljanja. Oživljena je hipoteza da je to mons. Antun Jarm, no argumentacija da bi se to moglo sa sigurnošću reći je nedostatna. Tajna tko je bio Tikić Takić bila je poznata trojici svećenika i oni ju nisu nikada otkrili. Vjesnik i njegovo Uredničko vijeće nadaju se da će im se uskoro javi Tikić Takić 2.0.
“Glasnik/Vjesnik” kao posredniku tema crkvenog prava
Doc. dr. sc. Zdenko Ilić s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu izlagao je o „Glasniku/Vjesniku kao posredniku tema crkvenog prava“. Naglasio je da je ovaj časopis promicao pravne odredbe i tumačio ih narodu Božjem. U 150 godina postojanja Vjesnika 26 je crkvenih pravnika koji su se utkali u rad crkve. Prvi urednik Glasnika 1/1873. jest crkveni pravnik dr. Liebbald. Pisanje iz kanonskoga para u časopisu Vjesnik/Glasnik je dr. Ilić podijelio na tri vremenska razdoblja: od 1873.-1917. gdje se ističu teme: sakramenti, ženidbeni postupci, svećenik, matice, lex interconfessionalis, vremenita dobra i kazneno pravo; od 1917. do 1983. teme o kojima se govorilo su: Kodeks kanonskoga prava, sakramenti, ženidbeni postupci, odnos Crkve i države, promjene biskupijskih granica, biskupske konferencije, svećenici, matice, vremenita dobra, kazneno pravo, II. vatikanski sabor te od 1983. do danas – na snazi je pojava novih pravnih izazova koji su obrađivani pod slijedećim temama: rastavljeni i ponovno vjenčani, strukture suodgovornosti u Crkvi, biskupijska vijeća, župna vijeća, službe u Crkvi, sprovod, nove knjige iz kanonskoga prava, radio i televizija, reforma kanonskoga ženidbenog prava, nova VI. Knjiga Zakonika o kaznenim mjerama, a u tom periodu za Vjesnik o crkvenom pravu pišu: dr. Josip Buturac, dr. Nikola Škalabrin, dr. Marijan Biškup, dr. Slavko Zec, dr. Josip Šalković, dr. Tomo Vukšić, dr. Ivan Milotić, dr. Jure Brkan, dr. Mato Mićan, dr. Tomislav Đukez, dr. Ivica Ivanković Radak, dr. Zdenko Ilić. Vjesnik je, može se zaključiti, zrcalo žive Crkve gdje su prisutne dvije stvarnosti: ljudska pamet i Božja mudrost.
Misli crkvenih otaca u “Glasniku/Vjesniku”
U prvom predavanju posljednjeg bloka doc. dr. sc. Drago Tukara s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu održao je predavanje na temu „Misli crkvenih otaca u Glasniku/Vjesniku“. Predavač je obradio korizmene okružnice trojice biskupa u razdoblju od 1906. do 1951. godine. U tom periodu bilo je objavljeno dvadeset i osam okružnica u kojima su citirani ili parafrazirani tekstovi otaca, a predavač je predstavio njih jedanaest. Neki od citiranih otaca su Augustin, Ambrozije, Ivan Zlatousti, Jeronim, Justin i drugi. Predavač je istaknuo kako ni jedan kolegij, ni jedna teologija ne može proći bez otaca. Oci su imali predivnu metodu koja je podrazumijevala poznavanje Pisma, otvorenost inkulturaciji uz čuvanje originalnosti i izvornosti kršćanstva, branili su istinitost vjere posjedujući duboku vjeru, a misao im je proizlazila iz dubokog mističnog i molitvenog iskustva. Zato se Crkva uvijek vraća ocima kao trezorima vjere i vjerničkog zajedništva. „Nije li to dovoljan motiv i za današnju Crkvu?“, pitao je predavač i time zaključio izlaganje.
Glazbene teme u “Glasniku/Vjesniku”
Mr. sc. Ivan Andrić s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu pripremio je izlaganje pod nazivom „Glazbene teme u Glasniku/Vjesniku“. Predavač ističe kako glazbenih tema u Vjesniku ima mnogo te kako su one šarolike. Od glazbenih prilika, akademija, priloga o glazbenim događanjima, koncerata s navedenim cjelokupnim programima, životopisa glazbenika, tema vezanih uz orgulje, prevedenih i objavljenih dokumenata u cijelosti… do zadnje uvedenih notnih zapisa. Brojni prilozi bave se glazbom u liturgiji te teologijom glazbe, nalazimo promišljanja koja su oslonjena na Dokumente, ali i osvrt na glazbeno stanje u biskupiji i na župama. Može se reći da je Vjesnik solidan izvor za rekonstrukciju glazbenog života određenog vremenskog perioda. Primjećuje se kako su četvorica urednika Vjesnika bili i glazbenici, te su tako dali svoj doprinos, a od kada se Vjesnik počeo tematski uređivati porastao je i broj glazbenih članaka.
“Glasnik/Vjesnik” između konzervativizma i progresivizma
Posljednji predavač radnog dijela simpozija bio je nadbiskup u miru, mons. dr. Marin Srakić te je prikazao je temu „Glasnik/Vjesnik između konzervativizma i progresivizma“. S obzirom da je Vjesnik ustanovljen kako bi praktično obrazovao svećenike, objavljivao okružnice te bio službeno glasilo, predavač se pita koliko su generacije uspjele poštovati tu nakanu. Bilo je onih koji su brzo prihvaćali promjene i napredak, ali i onih koji su prema tome bili suzdržani. Zato ne čudi da je došlo do diskusija, polemika i optuživanja. Kako bi nam približio društvene, političke i crkvene prilike nadbiskup je koristio brojne crtice iz vlastitog životnog iskustva. Istaknuo je kako je Vjesnik „bio širok“, kako je imao svoj stil koji se nekima nije sviđao te su ga držali oštrim, no to nije omelo urednike u njihovu radu. Posljednji blok predavanja moderirala je doc. dr. sc. s. Silvana Fužinato.
Međunarodni znanstveni simpozij o 150. obljetnici Vjesnika/Glasnika organiziran je u suradnji Đakovačko-osječke nadbiskupije, Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu, Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku, Zavoda za znanstveni i umjetnički rad HAZU-a u Đakovu, Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Sarajevu, Teološkog fakulteta u Ljubljani te Filozofskog fakulteta u Osijeku.
Franjo Knežević / Dora Butumović / Valentino Kujundžić / Marija Jakopović / Luka Stanić / Gabrijela Bubalović / Matea Čelik / foto: Maria Dragomirović / Nikolina Blažević / Valentina Martinuš
