Ponoćka u đakovačkoj prvostolnici

ĐAKOVO (TU) – „Dijete nam se rodilo, Sin nam je darovan. Bog je postao čovjekom. Rodio se na rubu društva, u trošnoj kolibi, siromašan, u štali ovoga svijeta. Stao je na stranu čovjeka, poistovjetio se s nama ljudima, prihvatio je našu ljudsku narav, slabost, krhkost i grešnost. Svojim je utjelovljenjem zagrlio svakoga od nas.

Rođenjem u Betlehemskoj štali potvrdio je prava, svetost i dostojanstvo svake ljudske osobe. Svojim utjelovljenjem prihvatio je našu golotinju, ranjenost grijehom i zlom i donio nam poruku spasenja. Neka zato naša srca obuzme božićna radost“, rekao je nadbiskup đakovačko-osječki Đuro Hranić, uvodeći u misu ponoćku 24. prosinca u đakovačkoj prvostolnici sv. Petra.

U svojoj homiliji nadbiskup je istaknuo kako je rođenjem Božjeg utjelovljenog Sina naša povijest postala bogatija i bremenitija jer je Sin Božji »sišao s nebesa radi nas ljudi i radi našega spasenja« – radi našeg očovječenja, našeg ostvarenja, radi nas, da mi ljudi budemo više ljudi. „On je uzeo na se ljudsku narav da mi budemo jedno s njim; on naše, a mi njegovo tijelo. I gdje je Isus, gdje je njegovo tijelo, ondje smo mi. Mi smo njegovo tijelo, a on među nama i u nama, jedno s nama. Ono što se snagom utjelovljenja događa njemu, događa se i nama. I obrnuto“, rekao je nadbiskup te ustvrdio kako svjedočanstvo i poruka ove božićne noći za sve ljude glasi: Bog nas je prihvatio, nije nas prezreo, već tjelesno nosi tijelo i krv svih nas.

Okupljenim vjernicima nadbiskup je naglasio kako Božji prodor u ovaj svijet nužno rađa nečim novim, kvalitetnijim, ljudskijim, humanijim, poštenijim. „Rađa promjenom mojega odnosa prema drugim ljudima i svemu onome što je oko mene i u čega sam uronjen; rađa mojim novim kvalitetnijim odnosom prema bračnome drugu, odgovornošću prema obvezama i poslu, poštenjem prema suradnicima, solidarnošću prema potrebitima, humanošću i dobrotom prema podređenima, ljubavlju prema svima….“, rekao je nadbiskup, ističući kako osobna promjena postaje izvorom radosti za druge, dotiče druge i tako se širi i zahvaća cijeli svijet.

„Kao čovjek i kao biskup sa svima vama dijelim vaše brige i poteškoće, sve ono što proživljava naša draga Slavonija, Baranja i Zapadni Srijem te čitava Hrvatska. Tužimo se: naša situacija, moja narav, čitavo moje biće, moji životni uvjeti, naši međuljudski odnosi, gospodarska i demografska situacija, loše vijesti, čitav moj i naš život je bijedan. Poruka ove svete božićne noći za sve nas glasi: Bog nas nije napustio, Bog nas prihvaća i on je zajedno s nama, jedan od nas. Nosi tijelo i krv svih nas. Ljudska se sreća ne krije u izobilju materijalnih dobara i u visokom životnom standardu. Pokazuje nam da je istinski velik onaj tko zna biti skroman, jednostavan i ponizan“, naglasio je nadbiskup.

Sabrane vjernike nadbiskup je pozvao: „Zaustavimo se ovih božićnih dana pred jaslicama i pogledajmo dobro u njih. Naći ćemo tijelo Djeteta u krajnjem siromaštvu, u štali. Utjelovljeni Sin Božji koji se rodio u Betlehemu nosi i posvećuje naše tijelo, sve naše nevolje, naš strah, ugroženost, grijeh. Da on nosi i naš grijeh i oprašta nam sve naše grijehe. Ovaj svijet i ja u njemu nismo osuđeni na propast, jer on je donio klicu spasenja u štalu ovoga svijeta. On nas otvara za ljude oko nas, za istinski susret. Poziva nas na zajedništvo i pomirenje, na solidarnost, na odustajanje od sebe, na dobrotu srca, na iskreno poštovanje i ljubav. On je istinski izvor i temelj naše nade.“

Na kraju homilije nadbiskup je uputio čestitku svim okupljenim vjernicima, svećenicima, časnim sestrama, bogoslovima i redovničkim kandidaticama, članovima nadbiskupijske zajednice i svim ljudima dobre volje te svima onima koji su noćas na radnom mjestu – na različite načina u službi, te poželio sretan i blagoslovljen Božić.

Misnom slavlju nazočili su brojni vjernici, a svečanosti je pridonio i Mješoviti katedralni zbor pjevajući tradicionalne božićne pjesme, pod vodstvom mo. Ivana Andrića. A. Banović