OSIJEK (TU) – Katolička udruga za pomoć starijim i nemoćnim osobama „Veronikin rubac“ u suradnji s Franjevačkim samostanom u Osijeku održala je 31. ožujka u Franjevačkoj crkvi sv. Križa korizmenu duhovnu obnovu s vlč. dr. sc. Ivanom Benakovićem, profesorom biblijske teologije na KBF-u u Đakovu.
Program duhovne obnove „Otkriti snagu Isusa Krista i biti zadovoljna osoba“ otvoren je pobožnošću križnoga puta, prema tekstovima „Križni put s razmišljanjima Majke Terezije“ (svetica je nebeska zaštitnica Udruge), koji je predmolio fra Zoltán Dukai, duhovnik „Veronikina rupca“, a sudjelovali volonteri Udruge, dok je pjevanje uz vodstvo fra Miroslava Petraca, časnog brata, orguljski pratio Hrvoje Juzbašić. Vlč. Benaković predvodio je večernje misno slavlje i u propovijedi tematski razmatrao o snazi osobe Isusa Krista (svetopisamski tekstovi: Jr 20, 10-13; Ps 18, 2-7; Iv 10, 31-42), o prepoznavanju Kristove osobe u vlastitu životu i snage svoje vjere.
„Tko je Isus Krist? To je temeljno pitanje koje želi postaviti današnje evanđelje. Kako shvatiti Isusovu osobu, tko je on bio, možemo li mi u njemu, doista, prepoznati Boga? Često mi se čini da mi u našemu kršćanstvu to ne možemo do kraja prepoznati i da nam upravo tu izmiče snaga njegove osobe. Često se molimo Isusu Kristu, molimo se Bogu, ali koliko u nama, doista, ima vjere u snagu njegove osobe, pitam se? Ako ja kao svećenik slavim sakramente i ne vjerujem u realnu snagu Krista, kakav sam svećenik, što onda predstavljam, što činim? Ako pak vjerujem u njegovu snagu, onda uviđam da on po meni čini, uistinu, velika djela u ovomu svijetu. I to je nešto što onda daje smisao mojoj egzistenciji, svećeničkoj službi. I to je upravo ono o čemu govori današnje evanđelje; treba vjerovati snazi Kristovih tijela. Problem je bio ‘ne možemo vjerovati tek tome čovjeku’, čovjeku koji hoda Galilejom. A Isus kaže ako meni i ne vjerujete, djelima vjerujte. Zašto? Zato što ta ista djela čini u snazi Boga Oca. Kada ćemo mi u našemu životu doći do snage kršćanstva, doći istinski do Božjeg života? Kada počnemo vjerovati u to da je Bog u mome životu učinio djela i da ih čini svakoga dana. Kršćanstvo, ukoliko ne vidimo što Bog čini svakoga dana u mom življenju i onomu što jesam, ono izblijedi, postaje tek sociološka kategorija, društvena etiketa ‘ja sam kršćanin’ ili ‘ja sam svećenik’. Ako ne vidim da po mojoj svećeničkoj službi Bog, doista, oslobađa ljude, da im donosi snagu, radost i utjehu na njihovom životnom putu, nezadovoljan sam, ne vidim djelatnog Boga u mojoj životnoj stvarnosti. A baš zato što vidim, kada čovjek povjeruje i otvori se snazi Isusove osobe, kako taj život postaje ljepši život, ugodniji“, razložio je uvodno bibličar Benaković te približio vjernicima smisao pouzdanja u Božju snagu.
„Bez ozbiljnosti pristupa Božjim svetinjama, ne vidimo Kristovu snagu“
„Snažna slika o kojoj nam je promisliti je kada su Isusa raspeli na križ, između šeste i devete ure, i nastala je tama po svem svijetu. Što ta tama predstavlja? Ljude koji su se zatvorili Kristu, svjetlu. Živiš li stalno u negativi, u tami, onda se moraš pitati zašto ti ne vidiš svjetlo, zašto ne želiš izići na svjetlo! Zašto? Očito je da u tvom životu postoje neke stvarnosti koje još uvijek priječe dolazak do Božjega života. Koje su to stvarnosti? To je pouzdavanje u sebe, u vlastite silnice, a ne istinsko pouzdavanje u Boga Oca na nebesima. Zato što se radikalno, istinski pouzdaje u Oca, Isus sve može učiniti. Protekle nedjelje slušali smo kako je Isus Lazara ustao iz groba. Isus se moli Ocu jer povratiti iz mrtvih to može učiniti samo Bog Otac u snazi Duha. Isus je toga bio svjestan. A kakvi smo mi? Što misliš, kad bi, doista, povjerovao u svoju vjeru, kako bi to izgledalo? Nevjerojatno, jer onda se sve u tvome životu mijenja, postaješ ispunjenija osoba, radosniji čovjek. A kad’ si u grijehu, u tami, ništa ti ne valja; na radnom mjestu svi su ljudi negativni, loši i ne vidiš ništa dobrog, nitko ne valja; ništa u društvu ne valja, sve je porušeno, uništeno; vratiš se s posla svojoj ženi i posvađaš se s njom i opet ne valja, stalno ne valja, i sam sa sobom nisi zadovoljan niti sebe ne možeš prihvatiti i ono što ti jesi kao osoba. To zato što si stalno fiksiran na samoga sebe, jer smo sebi postali ljestvica vrijednosti. Kršćanski moral orijentiran je oko Krista, a ne oko sebe! Nije orijentiran oko mene, mojih stavova i nekih mojih uvjerenja. Moral u kršćanstvu je kristocentrični moral i traži da izađem iz sebe i dođem do Boga, do Krista. To je kršćanstvo! To je istinski življeno kršćanstvo koje ima smisla, mene raduje, ispunja me to kršćanstvo“, naglasio je.
Šokiraj ljude dobrotom, budi tu za drugoga, kao Veronikin rubac!
„Ako nisi ponizan, ako ne moliš, ako se istinski ne pouzdaješ u Boga – da je on onaj koji će ti dati snagu za svećeničku službu i tvoje poslanje, nema te, u tebi blijedi duh, bliiedi snaga Kristova. U normalnosti svoga života moramo se pokazivati vjernicima, svoje kršćanstvo oživljavati, moramo. Ali, ne trebamo svima drugima ‘nabijati’ kršćanstvo i tu se izgubimo; zar netko mora znati da sam vjernik što nosim križinu… to će odbiti čovjeka. Hajde, ljude šokiraj dobrotom! A ne negativnim stvarima, zlom. Kad ćemo početi jedni druge iznenađivati dobrotom? „Veronikin rubac“ je tu. Starim, nemoćnim ljudima najviše treba čovjek, susret, razgovor, blizina, ljubav, dobrota, doista netko tko će stati uz njih. To je ono što treba, što čovjeka raduje, ispunjava. Ali nije dobro živjeti u nekoj svojoj zatvorenoj ‘kutiji’ jer onda ulazimo u nezadovoljstvo, frustracije i nije nas Bog stvorio da tako živimo.
Moraš vjerovati da Bog čuje tvoj vapaj, tvoju molitvu; da kada moliš, to dira Boga, Bog to sluša i čuje! To, umjesto da stalno govorimo o valovima smrti, bujicama, sve je loše… Promatraš li tako, onda ćeš reći: ‘Pa nema ni Boga’. Psalmist i u toj težini, gorčini života Bogu vapi“, poučio je bibličar Benaković.
Vlč. Benaković: „Tragajmo za takvim kršćanstvom koje će nas ispunjavati“
„Bog ne želi da čovjek ostane u očaju već da otkrije njega i bude zadovoljna osoba, ispunjen čovjek. Velik petak je dio vazmenoga trodnevlja, ali nije sve. Bog će ustati iz groba. Tvoj život ima puno crnih dana, ali u snazi Uskrsa se uvjeravaš da je Bog živ jer ti živiš njemu, usmjeren si istinski na njegovu osobu. To je smisao kršćanskoga življenja. Tragajmo za takvim kršćanstvom koje će nas, uistinu, ispunjavati, unositi radost u naše živote“, poručio je bibličar.
Duhovnoj obnovi pribivali su i vjernici osječkih župa. Naposljetku mise duhovnik Dukai zahvalio je gostujućem bibličaru. Vlč. Benaković je pozdravio sve članove Katoličke udruge „Veronikin rubac“ na čiji se poziv odazvao i održao duhovnu obnovu, poručivši da moli za nakane rada Udruge koju podržava i udijelio je završni blagoslov. Zajedništvo je nastavljeno druženjem uz trpezu. Nevenka Špoljarić
