OSIJEK (TU) – U organizaciji Bračnih i obiteljskih savjetovališta Đakovačko-osječke nadbiskupije, Instituta za novu evangelizaciju Sv. Ivan Pavao II. te Povjerenstva za brak i obitelj osječkih dekanata 26. siječnja 2023. održan je peti webinar, III. ciklusa Obiteljskih četvrtaka, na temu: Bračna odgovornost. O temi je govorio Mladen Klanac, psiholog i voditelj Savjetovališta Caritasa Zadarske nadbiskupije.
Klanac je slušatelje odmah usmjerio na tumačenje pojma odgovornosti prema autorici Pregrad, (2006.): »U kolokvijalnom značenju odgovoran je onaj tko izvršava preuzete obveze na vrijeme i tko je spreman uložiti dodatni trud ako je potrebno da ih izvrši, koji stoji iza dane riječi, tko je savjestan, ili odgovoran je onaj tko je zadužen za to područje, tko je nadležan« Etimološki, odgovornost znači ‘sposobnost odgovora’. Za Martina Bubera ‘odgovornost nas veže uz stvoreno/povjereno’, Bog nam je povjerio svoje stvorenje i mi moramo odgovoriti na njegovo povjerenje.
Kada je u pitanju bračni odnos i odgovornost, predavač je naglasio koji su koraci ključni. Prvi korak jest sudjelovanje pa bi trebalo razmisliti o tome koliko može biti izazovno sudjelovati u braku i održavati ili povećavati granice slobode i odgovornosti. Međutim, ponekad se sudjelovanje događa vrlo prirodno. Sve izgleda jednostavno i ta prividna jednostavnost može skrivati zamke, pozivati nas na trivijalne, očite, gotovo obavezne smjerove. „Rastite!“ – to je prvi dio zapovijedi Božje upućene prvom ljudskom ženidbenom paru, a to znači da si uzajamno pomažu u duhovnom, tjelesnom i osobnom rastu. Zajednički treba ulagati u napore u vlastitom životu i životu obitelji i braka. Zajednica uzajamnog sveobuhvatnog rasta, rasta u zajednici, spoznaja da se može ostvariti, održati i napredovati samo ako se osniva na integralnoj međusobnoj ljubavi koja obuhvaća čitava čovjeka, na ljubavi koja se potpuno daje. Papa Pio XI. govori o supružničkoj ljubavi kao o najvažnijem obilježju ženidbene zajednice, a zahvaljujući njoj supružnici si svakog dana otkrivaju nove osobine i plemenitosti zbog čega im ljubav raste i jača.
Klanac je kao drugi korak naveo dekonstrukciju – kada pronađemo način da aktivno sudjelujemo u braku i uspijemo učiniti da nas se ne percipira kao osobu koja previše prijeti njegovom postojanju, osjećajući se dovoljno sigurnom, možemo početi zajednički graditi. O čemu se radi u dekonstrukciji? Radi se o labavljenju onih veza koje zatvaraju narativ i odnose u uobičajenim ponavljajućim obrascima. Spontano, jer, kako je rekao Henri Bergson, ‘svijest je potreba za stvaranjem’. Daljnji, treći korak usmjeren je na istraživanje potencijala koji donosi bračna zajednica, ili novi smjer, kojim se u zajedništvu s drugim možeš izraziti. Pred parom stoji ogromno polje novih mogućnosti. Otvaraju se vrata koja otvaraju pristup mnoštvu paralelnih svjetova u kojima različiti fragmenti jednostavnosti dobivaju različite fizionomije i značenja. Četvrti korak uključuje povratak jednostavnosti i bitnome, a peti korak znači odabrati, ostvariti odgovornost koja se izražava u konkretnom djelovanju.
Da bi se neki odnos moglao okarakterizirati kvalitetnim, potrebno je da se ljudi u njemu osjećaju vrijednima, važnima, korisni drugima, da je to odnos u kojem osjećamo da osobe s kojima smo u odnosu brinu o našem integritetu. Biti odgovoran za odnos znači tražiti od drugih da budu osobno odgovorni i zastupaju sebe, pitati ih što misle, hoće ili što im treba. Dakle, ako hoćemo biti odgovorni za sebe i odnos, nužno je da znamo što mislimo, osjećamo, trebamo, želimo, volimo i da to zastupamo, te da tražimo druge da čine to isto.
Jedan od najčešćih razloga bračnih razmirica uzajamno je prebacivanje odgovornosti među supružnicima. Ono se uglavnom svodi na zajednički nazivnik po obrascu odgovornosti: ‘nisam ja, ona/on je..’, kao i u biblijskom tekstu kada je zabilježena prva bračna svađa između Adama i Eve. Njihova kratka bračna idila kulminirala je vrlo neobičnim uzajamnim prebacivanjima odgovornosti i još neobičnijom presudom nebeskog arbitra u toj razmirici. Usmjeravajući slušatelje prema Sv. Pavlu: „Neka muž vrši svoju dužnost prema ženi, a isto tako i žena prema mužu. Žena nije gospodar svoga tijela, nego muž; isto tako i muž nije gospodar svoga tijela, nego žena. Jedno se drugomu nemojte uskraćivati osim možda po dogovoru, na neko vrijeme, da se posvetite molitvi“. (1 Kor 7, 3-5) Klanac je zaključio kako svaki čovjek ima obvezu preuzeti odgovornost za drugoga čovjeka ovisno o potrebi. Biti muškarac i žena, suprug i supruga, otac i majka, fundamentalni je poziv onoga „biti čovjek”, tj. po tim se ulogama najjasnije prepoznaje tko je čovjek, u što je uključena i odgovornost za drugoga. Suzana Matošević
