Bogoslužje s osječkim pravoslavnima u Svjetskoj molitvenoj osmini

OSIJEK (TU) – U Osijeku je pretposljednje, pete večeri Svjetske molitvene osmine za jedinstvo kršćana 24. siječnja održan ekumenski molitveni hod u donjogradskom hramu Uspenja (Uznesenja) Presvete Bogorodice Srpske pravoslavne Crkve gdje je s pravoslavnima slavljeno večernje bogoslužje (bogosluženje).

Večernju službu služili su protonamjesnik Savo Simić i đakon Predrag Jelić, subraća u hramu Uspenja Presvete Bogorodice u Osijeku, dok su u pjevalištu u čitanju psalma i jektenija (kratke molitve) te pjevanju antifona sudjelovali: protojerej Aleksandar Đuranović, arhijerejski namjesnik i paroh osječki, protonamjesnik Nenad Lazić, paroh tenjski i zboristice Teodora Đuranović, Aleksandra Đuranović i Ana Đuranović. Bogoslužju su pribivali predstavnici i vjernici kršćanskih Crkava te zajednica, koje je prije bogoslužja dobrodošlicom „na mjestu molitve, zajedništva i mira“ ponaosob pozdravio domaćin protojerej Đuranović pozivajući na molitveno zajedništvo „u duhu pravoslavne tradicije mističnog Istoka“.

U zajedništvu su sudjelovali: preč. Alojz Kovaček, župnik, dekan Osječkog istočnog dekanata i član Ekumenske koordinacije osječke regije; fra Venancije Mihaljević, gvardijan franjevačkog samostana i njegov subrat fra Zoltán Dukai; fra Josip Patrčević, gvardijan kapucinskog samostana; vlč. Danijel Tigandžin, župnik u Duboševici; vlč. Nikola Klemen, donjogradski župni vikar; vlč. Domagoj Brkić, đakon u konkatedrali; Péter Szenn, biskup Reformirane kršćanske kalvinske Crkve u RH i u njegovoj pratnji Darko Turšić, pastor Reformirane Crkve u Kotlini i tajnik Ekumenske koordinacije osječke regije; Samir Vrabec, đakon u evangeličkoj Crkvenoj općini Osijek; laik Krešimir Stjepan Pećar, predstavnik Katoličke laičke zajednice „Molitva i Riječ“.

Bogoslužje je proteklo u pjevanju, molitvi iz časoslova minej (mjesecoslova), a služitelj je predvodio molitvu te u duhu pravoslavne tradicije kadio: oltar, sole (povišeni prostor hrama), dva ikonostasa s likovima Presvete Bogorodice i Krista, tronove episkopski (biskupski) i Bogorodičin, čitav hram (crkvu) i narod Božji. Večernja je završena pjevanjem i zajednički izmoljenom molitvom Gospodnjom.

Duhovni nagovor pravoslavnih u ekumenskoj osmini

U povodu ekumenskog sabiranja, prije završnoga blagoslova, duhovni nagovor je uime domaćih pravoslavnih održao protonamjesnik Savo Simić, kazavši: „Ekumenizam je susret, dijalog upućenosti jednih na druge, koji se temelji na susretu i okrenutost jednih k drugima, u koje nas upućuje samo evanđelje Kristovim riječima: ‘Da svi budu jedno kao što smo mi oče (Iv 17, 21). Zbog toga Kristovo spasenje upućeno je svakom čovjeku da ga pozna  i upozna, prepozna. Zato je dana Crkva kao barka na svjetskom oceanu, koja traži svoju luku, mirno pristanište. Samo je ona taj voditelj, Krist Bog naš, barke našega života koja dijeli od uzburkanog  mora i besciljnosti, vodeći k pravom putu i mirnom pristaništu. Narodi svijeta sazdani po Njegovom liku  razdijeliše se na države, a opet zaboravljaju najbitnije: naslanjaju  se jedni na druge, države na države i pritom čine cijeli svijet. Zato je Bog svijeta – Trojstvo, stvorilo svijet da budemo s njim zauvijek i da ga uznesemo Tvorcu na dar. Upućeni smo jedni na druge jer Krist nas na to poziva: ‘Ljubite jedni druge!’ Svi smo mi dio jednoga vremena, trena u svojoj savršenost i nesavršenosti, konačnosti, ali kakvi ćemo biti ovisi o nama jer po tome će nas Krist prepoznati! I zato Crkva – predstavnici različitih vjeroispovijesti i sve kršćanske zajednice, pričaju i susreću se jer smo upućeni jedni na druge, i jedni drugima kao i države, narodi da budemo Kristovi. Današnji susret je jedan od tih po kojemu nas se vidi i poznaje, kao što se kaže: ‘Krist između nas jest i bit će.’ Prema ovome, susreti, razgovori i približavanje je poželjno i neophodno! Oni mogu biti korisni na mnogo načina za stvarne interese svake pojedinačne crkve i čitavog kršćanska tijela, a također i za pripremanje i napredovanje prema blagoslovljenom jedinstvu, koje će se ostvariti u budućnosti u skladu s Božjom voljom. Zato nešto prepustimo Gospodinu. On će nam reći: kad, kako i gdje i na koji način. Nikad ne zaboravimo da smo samo korisnici vremena i prostora u kojemu živimo! Ne pitajmo se puno; On Krist daje odgovor u pravo vrijeme i na pravi način, jer u njemu je sva punoća, život i istina, apsolutno znanje i odgovor na sva pitanja!“. 

Riječ predstavnika kršćanskih Crkava

Protojerej Đuranović, pozivajući predstavnike kršćanskih Crkava, kazao je kako su protekle osmine „molitveno zagrijana srca istinskih Kristovih učenika i sljedbenika svjedočila vjeru u istoga Spasitelja, Isusa Krista, koji kako kaže apostol Pavao, ‘sebe dade za sve nas’; izražavali smo poštovanje, dijelili radosti i nade, poteškoće i probleme zajednica i Crkava; liječili smo ranjene duše; promicali povjerenje i razumijevanje među pojedincima i narodima; i tako evanđeoskim putem postavljali čvrste temelje boljoj i pravednijoj budućnosti za svakog čovjeka“ te zaključio: „Neka Gospodin zaista blagoslovi naše bratsko osjećanje, dobronamjerne misli i iskrene nakane!“

Alojz Kovaček podsjetio je na riječi sv. Augustina: „Tko pjeva, dvostuko moli“ te je u pjevanju, koje možda svi nisu sve razumjeli, odzvanjala molitva iz srca i duše, iz sveg svoga glasa, jezikom koji svi razumiju. Vjerujem da smo i svi ovdje prisutni svojim srcem i dušom molili, slijedili Kristovu zapovijed za jedinstvom, slušali smo molitvu za jedinstvo onih koji su mu povjerovali, i mi smo molili i, vjerujem, da ćemo moliti jedni za druge. Molitva je ta koja nas mijenja, Bogu približava i usmjerava.  Kroz protekle dane iskusili smo i doživljavamo poziv da budemo Jedno, ali i djelovanjem da budemo Kristovi, po njemu i u njemu.“

Péter Szenn u pozdravu je istaknuo da „Molitvena osmina nije samo zbog uzajamnog upoznavanja već radi dubljega upoznavanja Isusa i samih sebe pred Bogom“, te je razmatrao o riječima proroka Izaije aktualnim u ovogodišnjoj osmini naglasivši kako „biti s Kristom nije trenutno druženje s njim već trajni hod s Bogom koji tako privlači k sebi da više nikada ne činimo zlo, daje mir Uskrsloga i radost životu“.  

Samir Vrabec pozdravio je i zahvalio svima za zajedništvo kazavši: „Cijeli ovaj hod razmišljali smo o učenju o dobrim djelima, težnji za pravdom. Knjiga o Jobu (tema Kako je sada, ne mora biti tako, i čitanja 7. dana SMO – Job 5,11-16; Luka 1,46-55) nam govori o nepravdi. Pitamo se zašto Bog, koji nas je stvorio, dozvoljava da se u našim životima događaju različite nepravde. Naravno, to ima duboke veze s ljudskim grijehom, no Job je primjer da ne možemo gledati sliku ljudskoga grijeha u onome što nam se događa. I tu zaboravljamo i upadnemo samo u pravednost misleći da se možemo opravdati bez našega Gospodina Isusa Krista, bez Sudca, kojemu je umjesto nama, suđeno. Učimo se dobrim djelima! Lijepu misao izrekao je vlč. Kovaček o tome da smo slušali predivno pojenje (pjevanje) tijekom ove Božje službe. Naše crkve, ako se nekada ne razumijemo i razilazimo, imaju jezik razumljiv svima, a to je glazba. Kada slušamo kršćansku glazbu, možemo vidjeti koliko naš Bog raznolik kroz: kantate za vjernička bogoslužja, gregorijanski koral, baptistički, pentekostalni gospel, i svi veličamo jednoga Boga. Zahvaljujem našemu Stvoritelju što se kroz ove dane hrabrimo, upoznajemo i približavamo. Mir Božji, koji nadilazi svaki ljudski razum, neka sačuva srca naša i naše misli.“ 

Aleksandar Đuranović, potpredsjednik Ekumenske koordinacije Osječke regije, svima je zahvalio te pozvao na zajedničko druženje uz trpezu. Nevenka Špoljarić