VUKOVAR (TU) – Dvadeset i peta obljetnica žrtve grada Vukovara za Hrvatsku 1991. obilježena je i u vukovarskoj gradskoj četvrti Borovo naselje. Nakon kolone sjećanja u kojoj je 120.000 ljudi iz svih krajeva Hrvatske i svijeta prošlo vukovarskim ulicama, nastavljeno je obilježavanje 25. obljetnice slamanja herojske obrane grada. Sudionici programa „Žrtva Borova naselja za Domovinu” okupili su se 19. studenoga ispred ostataka nekadašnje ratne bolnice i skloništa.
Prigodni program pripremila je Udruga roditelja i obitelji zarobljenih i nasilno odvedenih hrvatskih branitelja “Vukovarske majke”. Prema kazivanjima svjedoka na tom su mjestu ubijena 178 civila i hrvatska branitelja. Samo u jednom danu ubijeno je 50 nevinih žrtava. Neki od njih su bili i živi spaljeni. Tu su odvajali Srbe od nesrba, žene od muškaraca, i odvodili ih u nepoznatom smjeru. U obrani toga dijela Vukovara poginulo je više od 500 ljudi. Za sve te žrtve do sada još nitko nije odgovarao.
Nakon polaganja vijenaca i paljenja svijeća održana je i molitva za sve ubijene, umrle, ranjene i nestale žrtve Borova naselja. Potom je krenula kolona sjećanja prema župnoj crkvi Gospe Fatimske gdje je slavljena misa zadušnica za sve žrtve. Euharistijsko slavlje predvodio je umirovljeni gospićko-senjski biskup Mile Bogović. U propovijedi biskup Bogović citirao je liječnike koji kažu da je za tijelo najopasnije kad ono izgubi imunitet, tada je tijelo smrtno ugroženo, jer mu sa svih strana prijete virusi. Čitajući kako je tijelo naše domovine ovdje reagiralo na napad agresora, možemo s ponosom reći da je Vukovar imao jak imunitet. Branitelji Vukovara su najbolji svjedoci zdravog tijela Hrvatske. Netko bi mogao pomisliti, nastavio je biskup Bogović, kad je Vukovar pao da su bile uzaludne sve žrtve. Nisu bile uzaludne jer je i Isus pao pod križem. Vukovar je nosio križ cijele naše nacije. Tu postaju “Isus pada pod križem” naš je narod sa zahvalnošću ugradio u svoju memoriju, u svoje sjećanje. Ne samo na jučerašnji dan, nego svakim danom samostalna hrvatska država osjeća plodove te žrtve i tog pada.
Nadalje se biskup Bogović prisjetio i jednog prijedloga brata u biskupskoj službi, varaždinskog biskupa Josipa Mrzljaka, inače rođenog Vukovarca, da trebamo trasirati jedan novi svehrvatski križni put u kojem bi Bleiburg bio prva postaja (Isusa osuđuju na smrt), druga postaja bio bi Vukovar Isus pada prvi, drugi i treći put pod križem, a završna postaja bilo bi Krbavsko polje i crkva Hrvatskih mučenika na Udbini. U završnom dijelu svoje propovijedi biskup je pozvao majke ubijenih i nestalih hrvatskih branitelja da nikad ne posumnjaju u vrijednost zalaganja njihovih muževa i sinova za druge. Na to nas poziva Uskrsli Krist koji se kao pobjednik dičio svojim ranama. Potom je kolona sjećanja krenula prema Borovu selu, na obale Dunava, gdje je ubijeno oko dvjesto Hrvata i bačeno u Dunav. Na Dunavu i kod otkrivene masovne grobnice “Lovas” molitvu je predvodio fra Bernard Barbarić, župni vikar. fra Vjenceslav Janjić
