DONJI ANDRIJEVCI / ĐAKOVO (TU) – U srijedu 2. studenoga 2016., u 63. godini života i 39. godini svećeništva u župnom stanu u Donjim Andrijevcima preminuo je preč. Nikica Mihaljević, župnik i dekan Velikokopaničkog dekanata. Misu zadušnicu u župnoj crkvi sv. Andrije u Donjim Andrijevcima, u suslavlju s generalnim vikarom mons. Ivanom Ćurićem i sedamdesetak svećenika, predvodio je u petak. 4. studenoga đakovačko-osječki nadbiskup mons. Đuro Hranić.
Osvjetljujući život i djelo preč. Mihaljevića, nadbiskup Hranić istaknuo je kako je uistinu bio dobar svećenik, zauzet, marljiv i radin župnik, prije svega pastoralni radnik, obnavljajući uz to sustavno i sve crkvene zgrade u župi i filijalama, brinući se da osigura pastoralno-katehetski prostor te rekreativne prostore za ministrante, djecu i mlade.
„Kroz više od 15 godina paralelno je bio veoma angažiran i biskupijski povjerenik za pastoral ministranata. Animirao je i svećenike u biskupiji za rad s ministrantima te organizirao brojne susrete za ministrante. 
Trudio se oko buđenja novih svećeničkih i redovničkih zvanja. Organizirao je šivanje i raspačavao ministrantska odijela. Tijekom rata, tijekom više od dvije godine, bio je i vojni kapelan, kada je angažirao 30-ak obitelji koje su pravile i vojnicima darivale krunice. Poslije rata bio je i istaknuti društveni radnik: sudjelovao je u obnovi KUD-a, u radu Vatrogasnog društva, u organiziranju različitih crkvenih priredbi i društvenih svečanosti, u djelovanju kluba za liječenje bolesti ovisnosti i u organiziranju obilježavanja različitih značajnih događaja. Posljednjih desetak godina intenzivno se bavio apostolatom molitve te organiziranjem tiska i širenjem molitvenika. Posljednje tri godine bio je dekan ovoga Velikokopaničkog dekanata i kroz isto vrijeme i nadbiskupijski delegat za Apostolat molitve. Zgusnut i ispunjen, svestran svećenički život“, rekao je nadbiskup Đuro.
N
aglasivši kako je vlč. Nikica bio jedan od onih koji je uistinu volio svoje svećeničko zvanje i uvijek ga s radošću obavljao, nadbiskup je dodao: „Iako je kao svećenik i župnik uživao ugled i poštovanje mnogih, bio je svjestan i svojih ljudskih granica. Zbog toga je uvijek pokazivao naglašenu notu ljudskosti te solidarnosti s onima koji pate. Znao je biti malen i ponizan te je pokazivao širinu srca i poštovanje prema onima koje su drugi osuđivali i odbacivali. Dragi Nikice, hvala Ti za sve. Poput svetoga Pavla, dobar si boj bio, trku završio. I sada Ti pripada neuveli vijenac slave. U zajedništvu s Trojedinim Bogom budi i nama, svećenicima i vjernicima, podrška i zagovornik.“ Na kraju homilije nadbiskup je pozvao okupljene vjernike da mole za nova svećenička i redovnička zvanja za tolike potrebe Nadbiskupije.
Koliko su voljeli svoga župnika pokazali su toga dana njegovi Andrijevčani i Perkovčani, isprativši ga na posljednji počinak po starim slavonskim običajima, uistinu dostojanstveno. Prerana smrt dragog župnika nikoga od njih nije ostavila ravnodušnim te ni oni sariji, a i brojni mladi, nisu skrivali suze, naglašavajući kako im je vlč. Nikica bio i župnik i otac i brat i prijatelj, brinući se za njih i duhovno i materijalno, uvijek pomažući konkretno.
Iskazao je to u svom oproštajnom govoru uime svećenika Velikokopaničkog dekanata vlč. Marko Gaćarić, naglasivši kako je vlč. Nikica bio omiljen među svećenicima u dekanatu zbog svoje dobre suradnje s njima. „Obnovio je posjećivanje župa za crkvene patrone, posjećivanje svećenika za imendane, međusobnu suradnju ispovijedanja, što je pomoglo većoj povezanosti i međusobnom zadovoljstvu. Organizarao je velika zajednička dekanatska hodočašća te je među vjernicima cijelog dekanata bio omiljen. Bio je neumoran kada je trebalo govoriti i svjedočiti o molitvi i milorđu Božjem te je nas svećenike poticao da se svaka naša prigodna tema temelji na mislima Svetoga Oca i govori o milosrđu Božjem“, rekao je među ostalim župnik Gaćarić.
Uz zahvalu za puno dobra koje im je učinio u 32 godine župničke službe, baš onako kako je on njih poučavao i odgajao, riječima „Neka Ti se vidi pred Gospodinom“, oprostili su se od svoga župnika uime Općine Donji Andrijevci načelnik Tomislav Marijanović, a uime župljana vjeroučiteljica Mirjana Đurašinović.
Lijes s pokojnikom na putu prema Đakovu zastao je kratko ispred filijalne crkve u Perkovicima, koja ga je, poput crkve u Andrijevcima, ispratila zvukom svojih zvona. Nema kuće u Andrijevcima i Perkovcima na čijim prozorima tih dana nije gorio lampion, niti župljana koji su skrivali svoje emocije. „Posljednje što vam od srca poklanjam“ – pisalo je uz stol na kojemu su bili brojni molitvenici, koje je pokojnik revno izdavao, a svi su ih mogli uzeti.
Ukop na Gradskom groblju u Đakovu
Dostojanstven je bio i ukop na Gradskom groblju u Đakovu. Uz više od stotinu svećenika, redovnika i redovnica te mnoštvo vjernika, sprovodne obrede predvodio je generalni vikar mons. Ćurić, u zajedništvu s nadbiskupom Hranićem i nadbiskupom u miru Marinom Srakićem.
Oproštajni govori
Od pokojnika se uime svećenika Nadbiskupije i svoje rodne župe oprostio mons. Luka Marijanović. Kao rođeni Andrijevčanin 
zahvalio je župniku Mihaljeviću na svemu što je učinio za andrijevačku župu, na ljubavi i prijateljstvu, gostoprimstvu u svome domu, zajedničkom sudjelovanje u svim radostima, nadama i tjeskobama, na svim jasnim, razgovjetnim i razumljivim propovjedima, na podupiranju suvremnih religioznim pokretima u Katoličkoj Crkvi.
„U svom pastoralnom radu istaknuo si se na više područja, na nekima čak izrazito i uzorno, štoviše, vrhunski, kao što je bio rad s ministrantima,
počevši od njihova doličnog liturgijskog odijevanja i sve dalje, u biblijskom apostolatu također, još od bogoslovih dana te u molitvenom apostolatu. Na poticaj samih vjernika dao si im brojne lijepe i vrijedne molitvenike, koje će imati u rukama i napredovati u pobožnosti i duhovnosti. Malo je tko tako zauzeto radio za naše ministrante kao ti, okupljajući ih u Marijinom domu u Brdoskom Brdu, držeći im duhovne vježbe prilagođene njima, pružao duhovnu literaturu u ruke i u tom pogledu surađivao i sa sveučilišnom profesorima, kao i s kolegama župnicima. Naša Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu ima šezdesetak tvojih različitih naslova, i svaki je priča za sebe. To je pokazatelj kako si razumio trenutak vjerničkog života i nastojao pomoći.
Uočio si svako zlo u selima, napose alkoholizam, te si godinama do zadnjeg vodio Klub liječenih alkoholičara. Župni prostori i dvorane, kao i naš katolički dom, bili su otvoreni za svaku dobru inicijativu. Tvoj se glas i danas čuje na dva javna telefonska automata duhovne pomoći. Po aktivnostima župnog Caritasa župa je nadaleko prepoznatljiva. Rijetki su takvi koji bi nabavili poljoprivredni stroj i darivali ga obitelj s brojnom djecom da si sami pribave kruh. S pravom su te tvoji župljani opisivali da si jednako pomagao
i Perkovčanima i Andrijevčanima, ne praveći razlike. U Domovinskom ratu bio si po rovovima s našim vojnicima, a otvorio si svoj dom i prognanicima. Tvoja adresa bila je adresa i nekim svećenicima iz Bosanske Posavine. Poticao si župljane da čuvaju prirodu. Bio si s današnjom liturgijom suvremeni nasljedovatelj sv. apostola Pavla. Toliko si puta ponavljao, ako želite biti Kristovi, imate biti Pavlovim nasljedovateljima, kao što je i on bio Kristov. Daj Bože da djela i radi koji si činio urode obilnim plodom, osobito novim, tako potrebnim duhovnim zvanjima u našoj župi“, poručio je među ostalim mons. Marijanović.
Uime ministranata posljednji pozdrav uputio je vlč. Dejan Henčić, nadbiskupijski povjerenik za pastoral ministranata. On je naglasio kako je vlč. Nikica, koji je za sebe znao reći da je prijatelj ministranata, uistinu to i bio. „Odgajali ste ih svojim primjerom, susretali s osmjehom koji je uvijek nosio radost, stvarao raspoloženje i zadovoljstvo u dječjim i mladenačkim srcima, vodeći ih Isusovim putem, uz osobnu i zajedničku molitvu. Svjedočili ste svećenički poziv, potičući ih te su mnogi krenuli putem svećeništva“, ustvrdio je vlč. Henčić.
Uime mještana Starih Perkovaca od pokojnika se oprostila načelnica Općine Vrpolje Ankica Zmajić, a u ime branitelja Anto Lasić. Oni su također istaknuli zauzetost i otovrenost vlč. Mihaljevića u svim vjerskim i društvenim događanjima, ustvrdivši kako je napose bilo prepoznatljiva njegova briga za naše branitelje za vrijeme i poslije Domovinskoga rata, za riječi optimizma i ohrabrenja, te silne, silne krunice koje je dijelio vojnicima, ulijevajući im tako snagu i odlučnost, za riječi utjehe njihovim roditeljima kada bi koji poginuo, zbog čega ga je Redom hrvatskog trolista odlikovao dr. Franjo Tuđman.
Gromkim glasovima i punim srcem zahvalili su svome župniku pjesmom oni najmlađi – ženska pjevačka skupina KUD-a Ravnica iz Starih Perkovaca. Dirljiv je potom bio i posljednji oproštaj sa svojim župnikom njegovih sadašnjih i prijašnjih dvjestotinjak ministranata, koji su, prilazeći u povorci, na grob polagali bijele ruže. Pripravu oproštaja i sprovoda, uz sudjelovanje brojnih župnih suradnika i više ustanova društvenoga i kulturnoga života, koordinirali su kanonik mons. Luka Strgar i garčinski župnik preč. Mato Knežević.
Preč. Nikica Mihaljević rođen je 5. siječnja 1954. u Zloselima (Kupres) u Bosni i Hercegovini od oca pokojnog Nedjeljka i majke Joke rođene Ivić. Kad je imao pet mjeseci s roditeljima je došao u Sarvaš kod Osijeka. Ondje je proveo djetinjstvo i pohađao osnovnu školu. Srednju školu pohađao je u Elektro-metalskom školskom centru u Osijeku, a u 19. godini života odlučio se za duhovni poziv, kada je primljen u Bogosloviju u Đakovu. Teološki studij pohađao je u Đakovu od 1972.-1978. godine, uz prekid radi odsluženja vojnog roka. Za svećenika ga je na Petrovo 1978. godine u katedrali u Đakovu zaredio pok. biskup Ćiril Kos. Devet mjeseci bio je kapelan u Nijemcima, dvije godine župnik u Srijemskoj Kamenici, a potom je tri i pol godine bio župnik u Sotinu. Od 1984. župnik je u Donjim Andrijevcima, a od 2013. dekan Velikokopaničkoga dekanata. Također je vršio službu nadbiskupijskog delegata Apostolata molitve.
Brankica Lukačević
