ĐAKOVO (TU) – Uz nadbiskupa u miru Marina Srakića, generalnog vikara Ivana Ćurića te još sedmoricu svećenika, večernje misno slavlje na spomendan Vjernih mrtvih (Dušni dan) u đakovačkoj je prvostolnici predvodio nadbiskup Đuro Hranić. Ističući kako su na današnji dan misli i molitve vjernika usmjerene prema onima koji se – završivši ovaj život – čiste, nadbiskup je naglasio kako je u temelju nauka o čistilištu vjera da čovjek nikada nije sam, pa ni onda kad stoji pred Bogom.
„Božja ljubav nije ograničena smrću, nego Bog ostaje uz nas i s druge strane našeg biološkog umiranja. Tako smrt ne predstavlja granicu niti za našu povezanost s drugim ljudima. U nama i poslije naše smrti ostaju prisutni svi oni koje smo ljubili i svi oni koje smo u bilo čemu oštetili. Da li nas blagoslivlju ili proklinju, da li nam praštaju te našu krivnju pretvaraju u ljubav, pripada našoj osobnoj povijesti i sve to ulazi i u naš konačni susret s Gospodinom“, rekao je nadbiskup Đuro.
Okupljenim vjernicima kazao je kako je čistilište teološki izraz Božjeg milosrđa: Bog, dobri Otac, poklanja nam i poslije smrti mogućnost nastavka naše unutarnje promjene i čišćenja započetog za vrijeme našega života. Čistilište, zato, nije zatvor u kojemu čovjek izdržava izvana mu nametnutu kaznu, nego je čistilište zagrobni proces nutarnjeg dozrijevanja i osobne preobrazbe, čija je svrha i cilj da u potpunosti postanemo suobličeni Isusu Kristu i sposobni za zajedništvo Trojedinim Bogom, za zajedništvo svetih i blaženih. To je dozrijevanje u skladu s našom ljudskom naravi, a čistilišna vatra o kojoj se govori u stvari je slika Božje ljubavi koja spaljuje sve nečisto i grešno u nama i koja je zato dar Božje milosrdne ljubavi i praštanja.
Podsjetivši kako su ove večeri svi ujedinjeni u molitvi za svoje pokojne, nadbiskup je ukazao na sve češću pojavu da smo članovima svojih obitelji podrška tek nakon njihove smrti. Kada vidimo da je pred njima kraj ovozemnog putovanja, pokazujemo im krivo i grešno suosjećanje. „Umjesto da im i tada, dok su još živi, pomognemo i podržimo ih u njihovu kajanju i otvaranju ponudi Božje milosrdne ljubavi, da ih pozovemo da se pokaju za svoje grijehe, da se s vjerničkim povjerenjem prepuste Božjem milosrđu te da im pozovemo svećenika koji će ih pomiriti s Bogom i po euharistijskoj popudbini ih sjediniti s raspetim u uskrslim Gospodinom, mi ih tada u ime neke lažne ljubavi ostavljamo da umru bez svećenika. Zaboravljamo nauk Crkve koji kaže da umrijeti u smrtnom grijehu a da se čovjek nije za nj pokajao i prihvatio milosrdnu Božju ljubav znači zauvijek ostati odijeljen od Boga“, upozorio je nadbiskup Đuro.
Na kraju homilije nadbiskup je poručio da Isus nije došao osuditi svijet, nego je došao da se svijet po njemu spasi: „On je utjelovljeno lice Očeva milosrđa i izvor spasenja. On je nebo za one koji su ga dostojni, on je pakao za one koji su ga izgubili, on je čistilište za one koji se čiste u njemu. Prionimo uz njega i budimo Crkva koja moli za svoje drage pokojnike.“
Misno slavlje pjesmom je animirao Zbor bogoslova, predvođen mo. Ivanom Andrićem. A. Banović
