OSIJEK (TU) – U Nadbiskupijskom vikarijatu u Osijeku u organizaciji Ureda za pastoral mladih Đakovačko-osječke nadbiskupije 18. lipnja održan je treći formativni susret programa „Mladi za mlade“, na kojem su sudjelovali članovi Povjerenstva za mlade i nekoliko vjeroučitelja, koji čine ‘bazu animatora’ koji će od jeseni voditi formativne susrete za druge mlade Nadbiskupije kojima će biti ponuđen ovaj program.
Subotnji program započeo je molitvom sudionika koju je predvodio vlč. Mario Žigman, nadbiskupijski povjerenik za mlade te studentski kapelan. Program su izvodili vlč. Krešimir Šaf, župni upravitelj u Soljanima i Strošincima, vlč. Mario Žigman, Margareta Gregić, tajnica Ureda za mlade, Irena Ivkić i Katarina Herceg. Teme susreta bile su mjesto i pripadnost animatora u zajednici te duhovna dimenzija animatora.
U prvom dijelu programa mladi su prvo imali priliku kroz igru iskusiti kako se osloniti jedni na druge u situacijama kada imaju neku poteškoću, a potom su prešli na radionicu koja se odnosila na obitelj. Svatko je promišljao o trenucima radosti, uspjeha i ponosa u obitelji, a potom su se svi i na zabavan način prisjetili nekih obiteljskih situacija iz prošlosti. Druga radionica bila je vezana uz Crkvu kao zajednicu. Svatko je promišljao tko ili što je u pojedinim dijelovima Crkve krao građevine i pokušao to ilustrirati. Tijekom dana sudionici su također učili različite banseve, plesove koje prate pokreti kako bi na opušteniji način pristupili grupi koju budu animirali.
Nakon ručka susret je nastavljen drugim dijelom programa koji je progovarao o duhovnoj dimenziji animatora. Vlč. Šaf uveo je u temu progovarajući o ulozi animatora, potrebi upoznavanja grupe, njezinih potreba, prihvaćanju svakog člana grupe i motiviranju, ali i o osobnoj potrebi za rastom i dopuštanjem biti poučljiv. Sudionici su potom pokušali izvježbati grupno donošenje odluka tražeći suglasnost jedni drugih. Uslijedila je radionica u kojoj se promišljalo o Isusovim atributima koje svatko osobno doživljava i o onima koje najviše prepoznaje u svijetu, a potom i kratko promišljanje vlč. Žigmana o duhovnosti danas. Naglasio je četiri stupa duhovnosti: vjera, Božja riječ, Crkva kao zajednica u kojoj smo poslani i usmjereni jedni na druge te sakramenti koji su nam darovani. Također, važno nam se sjetiti kako se u svim svojim situacijama možemo i trebamo uteći Mariji za pomoć jer je i ona bila čovjek, sve je to proživljavala, a u svemu se oslanjala na Gospodina i surađivala s Duhom Svetim.
Susret je zaključen radionicom o poslanju u kojoj se svatko trebao odlučiti kako bi nastavio djelovati nakon Isusova uskrsnuća, prezentirati to drugima i pokušati ih nagovoriti da krenu s njima na isti način. A. Buzgo
