ĐAKOVO (TU) – U petak, 14. listopada 2016. godine na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu održan je Međunarodni znanstveni simpozij “Melankolija između kreativnosti i depresije”. Uvodni pozdrav uputio je dekan KBF-a u Đakovu, izv. prof. dr. Ivica Raguž te je poželio plodonosan i nadahnjujući rad.
Prvo predavanje održao je prof. dr. Pio Colonnello na temu Sjeta, nihilizam, kriza razuma. Prof. Colonnello govorio je o krizi religije, nestajanju sna razuma, spojivši i usporedivši tu odrednicu s „Fenomenologijom duha“ G. W. F. Hegela. U drugom dijelu izlaganja središnji motiv je bio nihilizam kao pravac koji od početka 19. st. postaje jedan od konstitutivnih obzora zapadne kulture, put otvoren prema metafizičkom racionalizmu, koji ne naglašava samo negativan aspekt, nego, ima i svojih pozitivnih postavki. Predavač se u izlaganju koristio književnim djelima koja divno ocrtavaju sjetnoga čovjeka na dnu svoje patnje.
Pokušaj teologije melankolije u Romana Guardinija bila je tema prof. dr. Raffaela Maiolinija. Guardini nastoji objasniti smisao i značenje potištenosti, taj fenomen koji je i dan danas konstitutivan element našega života. Interesira se za temu potištenosti radi osobnih interesa jer je sama potištenost bila najočitija osobna crta velikog teologa. Guardini potištenost želi fenomenološki istražiti, razlikovao je dobru i zlu potištenost te shvatio da u konačnici potištenost nije ništa drugo nego traganje za ljepotom i ljubavi. Kristovo iskustvo križa definirao je kao skriveno rješenje za muku potištenosti te shvatio da pravo rješenje za potištenost dolazi iz vjere i Božje ljubavi.
Predavanje Acedia – sedmi smrtni grijeh i melankolija održao je izv. prof. dr. Ivica Raguž. Pojasnio je da se acedia pojavljuje kao jedna od najvećih napasti grijeha u monaškom životu, popraćena tjeskobom srca, gubitkom osjećaja radosti spram duhovnih stvarnosti i gubitkom duhovne žudnje uopće. Toma Akvinski promatra je kao žalost spram duhovnog rada, Ratzinger je vidi kao svojevrsnu metafizičku tromost, a Ivan Kasijan u okviru aktivizma. Mnogi autori ističu kako melankolija potiče na obraćenje, a Kant ide korak dalje te zaključuje kako istinoljubiva osoba mora biti melankolična. Stoga je temeljna razlika melankolije naspram acedije njezina stvaralačka sposobnost, zaključio je Raguž. Osvrnuo se i na pitanje kršćanske melankolije te istaknuo – melankolija u kršćanstvu postaje sveta melankolija, gdje kroz milost i vjeru u Isusa Krista čovjek biva oslobođen neuravnotežene žalosti, ali ne i melankolije u potpunosti.
Četvrto predavanje održala je prof. dr. Tatjana Jukić na temu Melankolija za modernitet (bilješke o Walteru Benjaminu). Središnja tema predavanja bila je melankolija kao temeljna oznaka Walterova kritičkog aparata. Njegova zbirka djela iz 1925. godine donosi ideju melankolije kao sveobuhvatne figure misli kojom želi stvoriti interval između povijesti i filozofije. Osvrćući se na renesansu, autor ističe kako melankoliju ne možemo odvojiti od razdoblja reformacije te hrabro dijagnosticira istu melankoliju i samom Lutheru. Melankolija je tako udaljenost između sebstva i svijeta oko sebe, a takva deformacija postaje visokim stupnjem žalosnosti, istaknula je prof. dr. Jukić. U nastavku predavanja iznijela je dijalektičku strukturu melankolije.
Posljednje predavanje prvog dijela održao je izv. prof. dr. Daniel Miščin na temu Melankolija smrti Drugoga u opusu Jacquesa Derride. Razlika Derridine melankolije od one ranije jest okrenutost prema unutra jer žalovanje promatra kao nešto duboko subjektivno. Za njega melankolija nije oznaka nakon smrti, nego baš suprotno, ona se kronološki smješta duboko u život, a svijest o smrtnosti drugoga dovodi do njene izraženosti, istaknuo je. Derridina melankolija nije vezana uz eshatologiju, njemu je važnije kako će se onaj preživjeli nositi sa smrću drugoga. Bit nadživjeloga je da kao atlas iza svake smrti voljene osobe preuzme na svoja leđa njegov svijet, a taj se svijet nastavlja u unutrašnjem dijalogu, zaključio je.
Poslijepodnevni blok predavanja otvorila je prof. dr. Valeria Sorge na temu Melankolija u ‘Parva naturalia’ Agostina Nife. V. Sorge se u kontekstu sjete osvrnula na područje aristotelizma u renesansi i na jednog od njezinih najuglednijih tumača – Agostina Nifa, značajnog predstavnika filozofsko znanstvenih istraživanja unutar Aristotelovog usmjerenja. Za Aristotela je sjetan čovjek netko tko bježi iz svijeta i osjeća posebnu sklonost za studij i meditaciju. Kod Nifa prevladava samo jedan od vidova složene tradicije sjete, to jest upravo medicinski vid, teorija raspoloženja i podudarnosti koju je utvrdila još hipokratska tradicija. Nifo je iznio teorijsku pozadinu te izvorno i značajno filozofsko usmjerenje glede teme sjete.
Melankolija i umjetnost naslov je predavanja prof. dr. Marine Vicelje Matijašić. Melankolija je, istaknula je, prijateljica umjetnosti, te se učestalo interpretira u umjetničkim djelima i iako najmanje poželjan temperament povezan sa crnom žuči, ona ipak postaje jednim od glavnih obilježja umjetnika. Jedan od velikih melankolika je bio i Michelangelo, što saznajemo iz njegovih pisama upućenih prijatelju. Kroz analizu umjetničkih djela smještenih u različitim povijesnim kontekstima predavačica je melankoliju prikazala kao jednu od velikih likovnih tema. Melankolija se tiče temeljnih pitanja života, ona ostaje vjerna materijalnom svijetu, ali prihvaća materijalni svijet kao simbol interpretacije, ona je simbol pod kojim djeluju povjesničari umjetnosti, zaključila je.
Posljednji blok predavanja započeo je izv. prof. dr. Kristijan Krkač, na temu Cinik kao melankolik koji svoju depresiju drži pod nadzorom. Iznesene su definicije cinizma i cinika, a poseban je naglasak stavljen na to da kod cinizma uvredljivost nije prikrivena, već otkrivena i pretpostavljena. Cinizam se sastoji od niza slojeva: životna situacija, praktična reakcija, sama uvreda, uvrijeđenost nekoga, uviđanje trivijalne istine, razumijevanje te konačno promjena načina života. S obzirom na to da se melankolija nerijetko veže uz današnju depresiju, K. Krkač ističe kako umjereni cinizam može poslužiti kao lijek.
Tema dr. Josipa Bošnjakovića bila je s Melankolija u doba narcisoidnosti. U predavanju je poseban naglasak stavljen na Marquezovo djelo Ljubav u doba kolere. S obzirom da su melankolici ljudi ranjenog bitka, osjećanja izgubljenosti duše, oni su ujedno puni želje za smislom i nadom. Stoga je važno reći kako su upravo oni graditelji novog i boljeg svijeta jer su vođeni linijom idealnoga, istaknuo je J. Bošnjaković. U drugom dijelu predavanja stavljen je naglasak na odnos melankolije i narcisoidnosti. Za obje stvarnosti je važna slika zrcala. Narcisu radi divljenja samom sebi, a melankoliku radi nade za pronalaskom onoga što ne posjeduje. Melankolična osoba je spremna čekati ideal, upravo zbog želje, dok narcis zbog zaokupljenosti samoga sebe u pitanje dovodi čak i vlastitu smrt i njeno iščekivanje.
Posljednje predavanje održao je doc. dr. Niko Bilić s temom Strijele se tvoje zabodoše u me (Ps 38,3). Duševne tegobe biblijskih junaka. Doc. dr. Bilić u izlaganju se osvrnuo na tri biblijska junaka: Mojsija, Iliju i Jonu te tri junakinje: Saru, Anu i udovicu iz Naina. Tim biblijskim likovima zajednička je krajnja depresija i želja za smrću. Međutim bitna distinkcija je ta da su tegobe muških likova verbalno izrečene, dok ih žene ucjepljuju u svoju trenutnu egzistencijalnu situaciju. Sveto Pismo poznaje duboke duševne teškoće, osobe, junake, koji traže Njegovu pomoć, a terapija je shvaćanje velikog i snažnog Božjeg milosrđa, zaključio je doc. dr. Bilić. S. Bradarić/ K. Japarić
