DONJI MIHOLJAC (TU) – Uz obilježavanje 90. Svjetskog dana misija razgovarali smo sa s. Petrinkom (Baricom) Tuković, redovnicom Družbe Milosrdnih sestara sv. Križa na službi u Župi sv. Mihaela arkanđela u Donjem Miholjcu.
S. Petrinka primila je 27. rujna na svečanoj sjednici Gradskog vijeća o 959. spomenu grada Donjeg Miholjca, a povodom svetkovine sv. Mihaela arkanđela, zaštitnika Župe i Grada, posebnu pohvalnicu gradonačelnika Zorana Kovača.
Petrinka za što ste pohvaljeni i kako to da je Grad Donji Miholjac prepoznao vaš rad?
Pohvaljena sam za organizaciju, djelovanje i širenje misijske svijesti u ovoj župi i šire. Budući da je naš gradonačelnik praktični vjernik, upućen je u rad Misijske skupine u našoj župi, a i sam se materijalno ugrađuje u nju. On je predložio Gradskoj upravi da ove godine naša Misijska zajednica dobije posebnu pohvalnicu za humanitarni rad i prepoznavanje ove djelatnosti u našem Gradu, u Hrvatskoj, pa i u svijetu. Ovo navodim stoga, jer smo u početku kao Misijska zajednica pomagali misije u Beninu, a sada pomažemo misije u Brazilu, gdje djeluje naša misionarka s. Beatrica Krstačić, Milosrdna sestra sv. Križa iz Hrvatske.
Koliko dugo djeluje Misijska skupina donjomiholjačke župe?
U ovoj župi 1997. godine Marijine sestre započele su s pomaganjem misija. One su za potrebe misija ovdje osnovale Misijsku skupinu od pet članova. Budući da je Marijina sestra, s. Ana Gaši 1999. godine premještena, vodstvo Misijske skupine preuzela sam ja. S vremenom javljali su se novi članovi, tako je broj članova uvijek rastao. Bilo nas je i do petnaest – gospođa, djevojaka, dječaka i djevojčica. Marijine sestre izrađivale su predmete za prodaju, a novac su davale za misije u Beninu. Preč. Antun Drenjančević, pokojni donjomiholjački župnik, tražio je da se zna namjena prikupljenog novca. Zato smo počeli školovati djecu u misijama, najprije u Beninu. Za školovanje jednog djeteta u jednoj godini bilo je potrebno prikupiti 100 eura. Mi smo u Beninu iškolovali 10 djece i dva bogoslova: jednog u Beninu, a drugoga u Paragvaju. Misije u Beninu pomagali smo šest godina. Od prije tri godine započeli smo školovati djecu u Brazilu, gdje radi naša s. Beatrica. Ispočetka je bilo skromno, desetak, a sada školujemo tridesetero djece. Uz to imamo obitelji koje svoj novac odvajaju za pojedinu djecu. Sve skupa školujemo do stotinu djece.
Koliko ima članova skupine, koje su vaše aktivnosti?
Danas je preko petnaest osoba direktno povezano s Misijskom zajednicom. Izrađujemo razne ukrasne predmete, slikamo, vezemo, oslikavamo boce, pravimo aranžmane i pečemo kolače, pa kasnije to prodajemo. Imamo suradnike i u najbližim mjestima: u Podravskoj Moslavini, Podravskim Podgajcima i u Golincima.
Zašto ste se angažirali baš oko misija?
B
udući da sam ovdje na župi već osam godina, preč. Drenjančević me zamolio da preuzmem vodstvo Misijske skupine. Nisam mogla predvidjeti kako će se sve ovo razvijati, ali smo iz dana u dan sve više širili naše djelovanje. Ljudi su rado davali novac za misije i uključivali se u školovanje djece. Posebno im je drago kad dobiju fotografiju djeteta koje školuju.
Mogu li ljudi u ovim teškim okolnostima života izdvojiti novac za misije?
Danas je malo teže, nego prije, ali svijest o aktivnom uključivanju vjernika u misijsko poslanje, koja se ovdje razvila, živi i danas. Ta stvarnost potiče i nas u Misijskoj zajednici da ne prestanemo biti kreativni i raditi na ovom polju i dalje. Velika nam je pomoć i podrška u radu naš župnik, vlč. Josip Antolović. Bez njegova blagoslova ne bi ovaj rad mogao cvjetati.
Pred nama je Svjetski misijski dan – kako će se on obilježiti u donjomiholjačkoj župi?
I ove godine imat ćemo misijsku izložbu naših radova u vjeronaučnoj dvorani koja će biti otvorena cijeli dan. Budući da je to nedjelja, vjernici u većem broju dolaze na mise i daju za potrebe misija. S. Deodata Kočonda, orguljašica u župi, priprema s djecom igrokaz Naranča za malu Magdanlenu. To je dramski prikaz iz života našeg veliko hrvatskog misionara u Indiji, isusovca o. Ante Gabrića. Na taj način odgajamo i mlađe naraštaje da imaju osjećaj za potrebite, napose za misijsku svijest
U
nekim drugim župama misijske skupine djeluju puno skromnije – koji je vaš recept?
Koji je recept? Znati se žrtvovati i biti kreativan za Božju stvar i dobro ljudi. U svom radu sve više otkrivam da je tu Božja milost na djelu. Ljudi spontano daju novac jer znaju kamo ide.
Možete li nam za kraj reći koju crticu iz svoga života – kada ste i gdje rođeni, odakle želja za redovništvom, kada ste ušli u samostan, gdje ste sve bili na službi…
Rođena sam u malom zagorskom selu Beloslavec, u brojnoj, pobožnoj i radinoj obitelji. Roditelji su nas naučili dijeli s drugima sve što imamo. U toj svijesti sam rasla i ja, pa me je Gospodin pronašao, pozvao i dao milost odaziva u mojoj 19. godini, da ga slijedim kao Milosrdna sestra sv. Križa. Došavši u Đakovo, u samostanu sam našla svoj dom i njemu moje sestre. Poslije prvih sv. zavjeta djelovala sam u 14 župa. Svuda sam imala suradnike koji su znali raditi na Božju slavu. Jako bi me radovalo da u svakoj župnoj zajednici bude Misijska skupina koja će pomagati molitvom i radom misije. Jer mi smo jedna Crkva.
Priredile: M. Kuveždanin/s. D. Kočonda
