BREZNICA ĐAKOVAČKA (TU) – Blagdan sv. Male Terezije, 1. listopada svečano je proslavljen u Karmelu sv. Josipa u Breznici Đakovačkoj. Mnoštvo njezinih štovatelja ispunilo je samostansku kapelu kako bi se pridružilo sestrama karmelićankama u pjevanoj Večernjoj molitvi časoslova i litanijama. Svečano euharistijsko slavlje predvodio je mr. Tadija Crnjak, profesor KBF-a u Đakovu zajedno sa svećenicima: dr. Davorom Vukovićem, dr. Antunom Japundžićem, domaćim župnikom Mirom Tomasom i konkatedralnim župskim vikarom Stjepanom Matezovićem.
Mr. Tadija Crnjak u svojoj homiliji izdvojio je nekoliko poticajnih crtica iz života sv. Male Terezije koja „nije učinila ništa čudesnoga, ali je u uobičajenosti svojih dana dostigla svetost”. Istaknuo je Svetičinu mladost, zatim malenost, poniznost i skromnost, potom snagu molitve, jednostavnost i ostajanje uz Gospodina u duhovnoj suhoći. Kazao je: „Kad ti se malo dijete osmjehne, čini čuda. I sâm Bog uzima obličje djeteta i silazi među nas ljude. Sâm Bog govori nam kako je bitno biti malen, biti ponizan. To je shvatila, iako vrlo mlada, naša Svetica. Bog koji se rađa kao dijete u obitelji pokazuje mi vrijednost malenosti i poniznosti, vrijednost obitelji.”
Podsjećajući da je Mala Terezija molila odmalena, a uzor su joj bili njezini roditelji, propovjednik je okupljene vjernike potaknuo na preispitivanje molitvenog i duhovnog života. P
otaknuo je: „Ako istinski volim svoga Boga koji me stvorio, koji me ljubi, naći ću vremena za molitvu, naći ću privilegirano vrijeme za svoga Boga. A hvala Bogu, imamo za koga i za čega moliti – i za sebe, svoju obitelj, ljude koji su u posebnim potrebama. Uvijek imamo za koga moliti. Tamo gdje je molitva, tamo vlada mir i radost, unatoč teškoćama.”
Nadalje, mr. Crnjak je istaknuo Terezijinu jednostavnost te pozvao pr
isutne da, premda ne mogu raditi čuda, tamo gdje ih je Bog poslao svoje poslove rade s ljubavlju i s ljubavlju susreću ljude. A u trenucima duhovne suhoće, kada se čini, kako Terezija kaže „da Bog spava”, vjernicima je poručio da poput ove Svetice žarko i odlučno mole i takve trenutke prikazuju Bogu znajući da je „moj Bog tu, uz mene, da je moj Bog meni blizu”.
Iznijevši podatak da je Terezijina autobiografija Povijest 
jedne duše tijekom 25 godina nakon njezine smrti preveden na 35 jezika, propovjednik je primijetio kako „od tako jedne jednostavne, mlade, malene osobe Bog može po malim stvarima činiti velike stvari” te je izrazio želju da ne prenaglašavajući nijedan element već u ‘balansu’ svih „poput sv. Male Terezije nastojimo naći vremena i za rad, i za molitvu, i za odmor“ te zaključio: „Tko to uspije – a ona je to uspjela – ja vjerujem da taj čovjek osjeća u svom životu mir, zadovoljstvo i sreću! Dao Bog da svatko od nas na tom putu i u
spije!”
Nakon završnog misnog blagoslova predslavitelj je blagoslovio ruže te ih je s moćima Svetice, podijelio okupljenim hodočasnicima – “da svi koji ih ponesu u svoje domove i sami u vrtu Božjem budu ruže dobrote, vjere i ljubavi” kako je poručio na kraju euharistijskoga slavlja domaći župnik Tomas. Euharistijsko slavlje, kao i Večernju molitvu časoslova, animirale su sestre karmelićanke.
Hodočasnicima su prisutni svećenici prije mise bili na raspolaganju za sakramenat pomirenja, a devetero ih se pridružilo karmelskoj obitelji primajući karmelski škapular. Slavlje je završilo preporučivanjem hodočasnika sestrama u molitvu. s. Terezita Kalinić
