ĐAKOVO (TU) – Predavanja trećega, ujedno i posljednjeg dana TPS-a u Đakovu 15. rujna, održana su pod nazivom „Pokora i odrješenje“.
Pokora u ranokršćanskome razdoblju
Prvo predavanje pod nazivom Pokora u ranokršćanskome razdoblju održao je doc. dr. sc. Drago Tukara, profesor na KBF-u u Đakovu.
Vraćajući na izvore kršćanstva, govorio je o smislu i obliku pokore u počecima Crkve. Tako je prva kršćanska zajednica bila svjesna sebe i toga da je ona mjesto spasenja, a to ljudsko i božansko zajedništvo može biti narušeno poslije krštenja. Što se tiče samog grješnika, čitava zajednica brinula se da se grješnik obrati, a zajednica je bila ta koja sudi grješnika. Kako je istaknuto, kasnije se dolazi do pitanja postoji li mogućnost postkrsne ispovijedi i naravno samog vraćanja u zajednicu.
U tim prvim vremenima veliki naglasak što se tiče samog ispovijedanja bio je stavljen na biskupa i njegove dužnosti prema grješniku, a kasnije se to prenosi i na svećenika. U kasnijim vremenima Crkve pojavljuju se kanonske pokore koje su bile praćene vrlo strogim postom i molitvom ne samo grješnika nego i čitave zajednice, i bile su izrazito velike. Kako ističe predavač, pokore su bile javne i naglasak je stavljen na satisfakciju, a tek u srednjem vijeku ispovijed dobiva svoje današnje obrise. Kao zaključak naglašava kako se kroz povijest nastojalo da se manje ili više stvori jedinstvena ispovijed kakvu danas poznajemo.
Pokornička bogoslužja u liturgijskoj praksi
Predavanje na temu Pokornička bogoslužja u liturgijskoj praksi održao je izv. prof. dr. sc. Zvonko Pažin. Predavanje je temeljio na samom redu pokore tj. prethodnim napomenama koje se nalaze na početku obrednika. Posebno je istaknuo četvrti i peti dio prethodnih napomena koje govore o slavljenju sakramenta pokore i pokorničkim slavljima. Slavljenje sakramenta pokore moguće je u nekoliko oblika: red pomirenja pojedinih pokornika, red pomirenja više pokornika s pojedinačnom ispovijedi i odrješenjem te red pomirenja pokornika s općom ispovijedi i skupnim odrješenjem. Ono što je predavač izričito naglasio jest odluka naših biskupa kako je kod nas zabranjeno skupno odrješenje, kao i slavlje sakramenta pokore unutar same mise, kao što je to slučaj s drugim sakramentima. U završnim riječima izlaganja naglasio je kako su pokornička slavlja nesakramentalna slavlja i kako to treba ljudima pojasniti, da ne bi smatrali kako je i ovo sakrament. Ovakva pokornička slavlja vrlo su prikladna u svetištima i župama gdje bi ispovijed bila po nekim katehetskim skupinama ili vjerničkim zajednicama, zaključio je predavač.
Odrješenje i pomirenje kao darovi Božje milosrdne ljubavi
Treće predavanje održao je doc. dr. sc. Davor Vuković na temu Odrješenje i pomirenje kao darovi Božje milosrdne ljubavi. Služeći se sakramentalnom formulom istaknuo je kako je sakrament pomirenja istinsko duhovno uskrsnuće te povratak u zajedništvo i pomirenje s Bogom. Osim što je pomirenje s Bogom, ovo je i sakrament milosrđa; odnosno, ovaj sakrament podiže dostojanstvo čovjeka. Prvi dio formule odrješenja (Bog Otac milosrđa, koji je smrću i uskrsnućem svoga Sina pomirio sa sobom Svijet…), govori kako je središte čitave povijesti spasenja u milosrdnom Ocu i osobi Isusa Krista. Pomirenje je dar koji izlazi iz pashalnog otajstva, ali i zadaća koja uključuje i kajanje i priznavanje grijeha. Pomirenje se događa na tri razine: pomirenje s Bogom, pomirenje sa Crkvom i s braćom i sestrama te pomirenje sa samim sobom tj., otkrivanje istine o sebi.
Drugi dio formule (…izlio Duha Svetoga za otpuštenje grijeha…) naglašava kako Duh uprisutnjuje to Kristovo pomiriteljsko djelo. Duh je taj koji potiče srce na kajanje i podiže iz grijeha. Treći dio formule (…neka ti po službi Crkve udjeli oproštenje i mir…) uprisutnjuje upravo tu stvarnost oproštenja unutar Crkve kao zajednice koja je i službenica spasenja i pomiriteljica. Na kraju, zadnji dio formule (…i ja te odrješujem od grijeha tvojih…), stavlja u središte svećenika koji je službenik oproštenja i to ne čini iz vlastite snage, već po snazi autoriteta koji mu je dao Krist. Izlaganje je završio riječima pape Franje kako je ispovijed mjesto susreta s milosrdnim Ocem i kako su ispovjednici znak Božjeg milosrđa.
Svećenik kao pokornik
Četvrto i zadnje predavanje ovogodišnjeg TPS-a održao je prof. dr. sc. Anton Tamarut na temu Svećenik kao pokornik. U svom izlaganju ističe kako su i prezbiteri zajedno s Kristovim vjernicima Gospodnji učenici i potrebni milosrđa i obraćenja. Samo onaj koji je dirnut i pomilovan nježnošću milosrđa doista poznaje Gospodina i može druge shvatiti u tome. Važno je, kako ističe, posebno kod svećenika da osjete tu plodnu napetost između grijeha i Božjeg milosrđa te da se i sam svećenik iskrena srca svrsta u red pokornika. Upravo to svrstavanje očituje njegovu potrebu milosrđa i trajnog duhovnog i životnog bogoslužja i hoda za Isusom Kristom. Zaključuje kako prezbiter mora odgovoriti današnjem sekularnom društvu koje je usmjereno samo na uživanje, a crkveni dokumenti posebno ističu kako treba odgajati buduće prezbitere za krepost pokore.
Na kraju predavanja bila je mogućnost rasprave u kojoj su sudjelovali svećenici i predavači. Završnu riječ imao je predsjednik Povjerenstva za TPS doc. dr. sc. Šimo Šokčević, koji je zahvalio svim predavačima na izlaganjima te svim svećenicima koji su sudjelovali. Ivan Lovrić
