SLAVONSKI BROD (TU) – Novosagrađenu župnu crkvu Bezgrešnog Srca Marijina na Budainci u Slavonskom Brodu posvetio je u subotu, 10. rujna 2016. đakovačko-osječki nadbiskup mons. Đuro Hranić tijekom euharistijskog slavlja, koje je predvodio u zajedništvu s mons. Marinom Srakićem, nadbiskupm u miru i tridesetak svećenika. Nakon posebnog obreda izvan crkve vjernici su kroz šrirom otvorena vrata ušli u crkvu gdje je započela svečana liturgija.
Na početku 
homilije nadbiskup je pojasnio zašto posebno Bogu posvećena mjesta imaju svoju veoma važnu simboliku: „Svi ti znakovi izdvojenosti i posvećenosti imaju istu teološku simboliku: govore da je Bog jedini, On se s nikim i ničim ne može usporediti. Stoga sve što se odnosi na Boga mora biti obilježeno posebnim znakom i koristi se samo u službi Božjoj i ne može koristiti u svakodnevnom životu.“
„Prastari je kršćanski običaj da se određeni prostori posvete isključivo za slavlje euharistije i drugih sakramenata, zato ste i vi imali potrebu sagraditi prostor kojega ćete koristi samo za slavljenje Boga, za službu Božju. S ponosom i radošću, uz velika odricanja i žrtvu, godinama ste gradili ovu crkvu. Po vama, po zajednici koja se ovdje okuplja, ova se građevina zove crkva. Ona izriče vas, vaš identitet. Posvetom danas je darujete Bogu na slavu i na svetu službu“, rekao je nadbiskup. Upozorio je ipak da je živi čovjek slava Božja, najvažniji hram i najveća vrijednost.
Pojašnjavajući obred posvete Crkve, napose glavnog oltara, koji predstavlja živoga Krista, nadbiskup je naglasio da svi ti obredi ipak nisu najvažniji dio. „Svi ti obredi samo su priprava za slavlje Euharistije, čime se očituje da je glavni razlog radi kojega je sagrađena nova crkva i radi kojega je podignut oltar slavlje Euharistije; koja je izvor i vrhunac čitavog života Crkve. Zbog toga danas u posvetnoj molitvi molimo: ‘Ovdje nek tvoji vjernici oko žrtvenog stola slave vazmeni spomen Kristov i hrane se na gozbi Jaganjčevoj’“, poručio je nadbiskup Hranić u svojoj homiliji.
Citirajući papu Pavla VI. ustvrdio je da je čovjek najveći kada je na koljenima, kada je pred Bogom, te poželio vjernicima da im to sveto mjesto bude dragi susret s Gospodinom, da ga stave u svome životu na prvo mjestu, kako bi sve onda išlo i bilo na svome mjestu. Zajednici vjernika, na čelu sa župnikom Andrijom Djakovićem, prepoznatljivoj u gradu po velikom broju malih bazičnih zajednica, čestitao je na svom trudu, molitvi i ljubavi koji su kroz deset godina ulagali u gradnju tog prelijepog Božjeg hrama.
Nakon homilije i litanija Svih Svetih nadbiskup je najprije svetim uljem pomazao oltar da bi tako on postao vidljivi znak Isusa Krista, koji je Božji Pomazanik i Glava Crkve, a onda je tim istim uljem, zajedno s nadbiskupom Marinom, pomazao zidove crkve, što simbolizira jedinstvo Isusa i vjernika. Nadbiskup je u oltar ugradio moći hrvatskog sveca sv. Leopolda Bogdana Mandića i povelju, koju je pred okupljenom zajednicom pročitao slavonskobrodski dekan Ivan Lenić.
„Ljubav Božja izlivena u srcima našim učinila je ovo dobro djelo, kojemu se danas svi radujemo“, istaknuo je na kraju u svom pozdravu župnik Djaković, zahvalivši svima koji su pomogli da se sagradi ovaj Božji hram. Ne skrivajući radost, ustvrdio je kako geslo njihove župe, „Zajednu u Kristu“, dovoljno govori kako se zajedno i u ovim teškim vremenima može puno dobroga učiniti i sagraditi.
Slavlje, na kojem su uz mnogobrojne vjernike bili nazočni i predstavnici društveno-političkih vlasti Grada i Županje, na čelu s gradonačelnikom Mirkom Dusparom i županom Danijelom Marušićem, uveličao je župni zbor predvođen s. Ankicom Tomas. Ugodno druženje nastavljeno je pod šatorom gdje je bio pripremljen objed za sve nazočne.
Župa Bezgrešnog Srca Marijina osnovana je 1991. odvajanjem od župe Brodski Varoš. Osnivanje župe pokrenuo je vlč. Stjepan Sokolović, koji je bio i prvi upravitelj te župe, kada je misna slavlja služio u osnovnoj školi Ivane Brlić Mažuranić na Budainci. Godine 1994. za župnika dolazi vlč. Alojzije Asić. Već sljedeće 1995. godine svete mise slave se u novoj dvorani, koje je prilagođena liturgijskim potrebama. Dana 25. veljače 1996., kada za župnika dolazi prvi samostalni upravitelj župe vlč. Andrija Djaković, župa je započela svoj samostalni hod. Dovršivši dvoranu, župnik Djaković započeo je 1977. gradnju župnoga doma i pastoralnog centra. Zajedno sa župnikom svoj katehetsko-pastoralni rad započela je i s. Ksenija Majstorović, koju je 2005. nasljedila s. Ankica Tomas, a obje su članice Družbe milosrdnih sestra sv. Križa iz Đakova. Župa je danas u gradu prepoznatljiva po većem broju malih bazičnih zajednica kako za djecu i mlade, tako i za odrasle vjernike. Župa se duhovno pripremala za izgradnju crkve, koja je započela 1. srpnja 2006. godine. Idejno rješenje izgleda crkve dao je župnik Djaković, projektnu dokumentaciju izradio biro „Zid“, a izvedbenu biro „Leko“. Nositelj građevinskih radova bila je tvrtka „Brod konstruktor“, uz kooperaciju s drugim tvrtkama. Gradilište nove crkve blagoslovio je 2006. godine nadbiskup Srakić i u njega ugradio kamen-temeljac koji je 2003. blagoslovio papa Ivana Pavao II. prigodom pohoda Osijeku i Đakovu.
Crkva Bezgrešnog Srca Marijina građena je dobrovoljnim darovima vjernika te župe, darovima donatora toga grada i izvan njega, osobito pomoću i darovima Đakovačko-osječke nadbiskupije. Umjetničke vitraje na prozorima izradio je umjetnik Ivan Batarello i tvrtka „Kristal“ iz Viteza. Scenarij slika na vitrajima, kao i nacrte oltara i cijeloga svetišta, izradili su mons. Ivan Ćurić, generalni vikar nadbiskupije i vlč. Tomislav Ćurić, župnik slavonskobrodske župe Bl. Alojzija Stepinca. Mozaik i oltar izradio je akademski kipar brat Zdenko Vidović, isusovac iz Zagreba. Veliki dio radova izvodili su pojedinci i tvrtke iz te župe, uz velike darovnice za svoju crkvu. Brankica Lukačević
