ĐAKOVO/ZAGREB (IKA/TU) – Iduće godine obilježava se 150 godina izlaženja časopisa za pastoralnu orijentaciju “Vjesnik Đakovačko-osječke nadbiskupije”, te je u povodu toga u emisiji “Aktualno” Hrvatskog katoličkog radija (HKR) u četvrtak 27. siječnja gostovao njegov glavni urednik prof. dr. sc. Boris Vulić, izvanredni profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu.
Jedan od najstarijih časopisa po kontinuiranom izlaženju u Hrvatskoj
“Mi se sada nalazimo u 150. godištu izlaženja lista, a sljedeće godine – kada časopis navrši 150 godina – svečano ćemo, vjerujem i višestruko, proslaviti ovaj doista zlatni jubilej. Vjesnik je jedan od najstarijih časopisa po kontinuiranom izlaženju u Hrvatskoj, a zasigurno je najstariji vjerski, odnosno, mogli bismo reći, crkveni časopis. Vjerujte, meni kao uredniku doista je teško dati neki presjek, pa čak i kratki povijesni presjek ovoga časopisa, poglavito kad se pogleda toliko godina izlaženja Vjesnika. Ono što bih svakako izdvojio vašim slušateljima, a napose čitateljima Vjesnika i onima koji će to tek postati, jest činjenica da je ovaj časopis izlazio u burnim povijesnim vremenima. Poglavito ako pogledamo razdoblje kad je izašao prvi broj – 1873. godine. U razdoblju izlaženja lista, dakle, bilježimo dva svjetska rata i Domovinski rat. Bilježimo dva, mogli bismo reći, najkrvavija politička režima, mnogo državnih organizacija na ovim prostorima. I svakako ono lijepo što bilježimo, a to je samostalna domovina Hrvatska, a druge strane i uspostavu Đakovačko-osječke nadbiskupije”, istaknuo je glavni urednik Boris Vulić.
Dakle, nakon stoljeća i pol neprekidnog izlaženja moglo bi se reći da je “Vjesnik Đakovačko-osječke nadbiskupije” prerastao granice jedne biskupije odnosno nadbiskupije. Profesor Vulić je pojasnio u čemu je tajna njegove dugovječnosti na kršćanskoj, točnije katoličkoj, medijskoj sceni.
U rujnu 2022. godine svi brojevi časopisa bit će predstavljeni u digitalnom obliku
„U mislima se vraćam na 2014. godinu i prvi broj koji sam uredio kao glavni i odgovorni urednik. U njemu sam nekako – kako se to po naravi očekuje – dao program djelovanja Vjesnika. Zapravo sam nastojao sažeti ono što sam više put istaknuo – baštinu koja je predana ovome časopisu. I to sam istaknuo, sažeo, u želji da ovaj časopis – Vjesnik Đakovačko-osječke nadbiskupije – bude časopis koji naši svećenici, naši vjeroučitelji, naše katehete, bogoslovi, studenti teologije i svi drugi čitatelji iz različitih područja našega života uzimati u ruke, s iskrenom radošću. Jer u njemu prepoznaju mjesto u kojem se susreću i u zajedničkoj suodgovornosti komuniciraju, svećenici i svi vjernici, svi krštenici, u kojem se sučeljavanju pitanja sadašnjosti, časopis u kojem se povezuju teološke analize s perspektivama, s planovima, s poticajima boljega i istinitijeg pastoralnog djelovanja i ono što je jako važno – izmjenjuju međusobna iskustva i pogledi. U tome smislu, Vjesnik svakim brojem želi biti zajedničko djelo i u njemu je dobrodošla svaka riječ koja izgrađuje, koja obogaćuje, pomaže, usmjerava, dobronamjerno izaziva i pročišćava. Sve kako sam rekao, kao skromni doprinos zrelosti naše osobne vjere i ozbiljne kršćanske vjere u trojedinoga Boga.
Na kraju, valja naglasiti da je u tijeku je digitalizacija svih dosad objavljenih brojeva “Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije” koji bi trebali biti predstavljeni u rujnu 2022. godine u digitalnom obliku. IKA
