ĐAKOVO (TU) – Večernju misu zahvalnicu u đakovačkoj katedrali predvodio je 31. prosinca mons. Ivan Ćurić, pomoćni biskup, a suslavili su: mons. Marin Srakić, nadbiskup u miru, preč. Ivan Lenić, đakovački župnik, mons. Vladimir Dugalić, dekan KBF-a te mons. Luka Marijanović, kanonik. Biskup Ćurić je u uvodu u misno slavlje podsjetio sve nazočne na početak trećega tisućljeća „kada smo molili Isus Krist isti je je jučer, danas i u vijeke, njemu slava i čast u sve vijeke vjekova. Time se htjelo označiti da sva svoja nastojanja i zajedništvo stavljamo u Boga koji nam se očitovao po Isusu Kristu. Isto tako sa sigurnošću i čvrstim pouzdanjem treba svoju budućnost staviti u zajedništvo s Isusom Kristom“.
Prigodnu homiliju izrekao je župnik Lenić, osvrnuvši se na zbivanja u župi u godini na izmaku. Između ostaloga je rekao: „Ova večer završetka jedne godine i otvaranja novom razdoblju, u ozračju proslave otajstva utjelovljenja Sina Božjega u našu povijest, susretište je „onoga što bijaše na početku“ i „posljednjega časa“, govoreno rječnikom sv. Ivana, čije smo biblijske ulomke slušali u prvom čitanju i Evanđelju. U početku bijaše Riječ… I ona bijaše kod Boga… Na početku svega stoji Bog i njegova utjelovljena Riječ – njegov Sin, rođen u vremenu od Djevice Marije. On, Riječ tijelom postala, iskon je našega ljudskoga postojanja; u njemu je dostojanstvo našega življenja; u njemu je i svjetlo svakom našem poslanju na zemlji.“
Župnik je također rekao da je večeras prigoda zahvaliti za sve od Boga dano, pa bile to i kušnje koje su nas snašle i kroz koje još, i ne razumijući do kraja, prolazimo. Ukoliko je utjelovljena Riječ, Očev Jedinac, uistinu naš život i svjetlo, onda nas – ma što prolazili, nikada do sada proživljene situacije, prisutnu epidemiju i druge nedaće – neće odvesti u takvu tamu, da ne vidimo izlaza i puta dalje. Kada u njemu, Riječi koja je bila i vazda je kod Oca, ispovijedamo i s pouzdanjem tražimo milost i istinu, onda to postaju naši oslonci na zemaljskom putovanju.
Spomenuo se Godine svetoga Josipa te Godine obitelji uz pobudnicu Radost ljubavi koje su obilježile ovu godinu, a potom i suodnosa đakovačke župne zajednice sa središnjim nadbiskupijskim ustanovama koji su zapravo blagoslov, a kojega župljani često puta nisu niti svjesni i zahvalni. Podsjetio je prisutne da uz župnika župa ima i novog župnog vikara vlč. Roberta Erka te đakona Bernarda Prelčeca.
Liturgijski život župe i katedrale čine brojna euharistijska slavlja: župna, konventualna, pontifikalna sa sudjelovanjem župljana i drugih vjernika, aktivnošću pjevača župnoga zbora Santo i dječjega zbora ili Katedralnoga zbora sa svojim voditeljima i suradnicima, većega broja čitača i ministranata, molitelja kod pobožnosti i u molitvenim skupinama, uključenima u trajno euharistijsko klanjanje kao duhovnu blagodat župe. Nadalje, spomenuo je župnu katehezu, misijsku zauzetost Misijskog centra, Zajednicu Bračnih susreta i drugih katoličkih pokreta, djelotvornu ljubav koja se očituje u duhovnoj skrbi o velikom Domu za stare i umirovljene na čemu je zahvalio svećenicima koji ondje redovito odlaze.
Posebni obol koordiniranju župnoga zajedništva i života, na čelu sa župnicima, dali su župni vikari, te članovi Župnoga pastoralnoga i ekonomskoga vijeća, a u svemu neposredno zauzete suradnice u mnogim poslovima u pastoralu župe, ureda i župnoga doma – s. Jelena Kovačević, gđa Manda Meščić, do kolovoza g. Vlatka Šimić, a od kraja kolovoza župnikova sestra gđa Đurđica Lenić.
Za kraj homilije župnik je iznio i župnu statistiku: sakrament krštenja primilo je 146 djece i odraslih, 76 muških, 70 ženskih. Već njih 28 živi izvan župe, uglavnom u inozemstvu. Prvoj pričesti pristupila je 121 osoba, uglavnom djeca 3. razreda OŠ (1 odrasla osoba), a pomazanje od Svetoga u krizmi je primilo 124 mladića i djevojke. Sakrament ženidbe slavila su 73 para; jedan dio ih ostaje živjeti na području župe, jedan broj izvan Đakova i pogotovo u inozemstvu.
Sakrament bolesničkoga pomazanja podijeljen je najmanje 300 osoba. Na području župe podijeljeno 168.630 sv. pričesti (u katedrali i župnim okupljanjima – 114.000, u samostanu – 54.630). Preminulo je i vjernički ispraćeno 216 osoba; 103 muških, 113 ženskih. Na susret s Gospodinom je pošlo sakramentima pripravljeno 101, a bez sakramenata 115 preminulih. Od spomenutoga broja osam pokojnih su članice Družbe Milosrdnih sestara sv. Križa; umrlo je i pet svećenika od kojih nisu svi sahranjeni u Đakovu.
Na kraju je župnik zahvalio svim župljanima koji su svojom redovitom prisutnošću i blizinom svjedočili živo zajedništvo župne zajednice rekavši još: „Neka Gospodin uzvrati dobrotom svima za svako i najmanje, dobročinstvo i pažnju, poštovanje i molitvu. Njegovoj se Providnosti izručujemo za novo razdoblje, a sve u otvorenosti Riječi tijelom postaloj, kojoj pripada naša hvala i klanjanje, naša sadašnjost i budućnost.“
Svečani himan Tebe Boga hvalimo zapjevao je biskup Ivan, a nastavio je Katedralni zbor pod ravnanjem maestra Ivana Andrića i uz orguljsku pratnju maestra Vinka Sitarića. Josipa Hrehorović
