SPLIT (TU) – U organizaciji Nacionalnoga katehetskog ureda HBK i Agencije za odgoj i obrazovanje, u Splitu je u četvrtak 25. kolovoza s radom započela ovogodišnja Katehetska ljetna škola za vjeroučiteljice i vjeroučitelje u osnovnim školama. Tristo i pedeset sudionika okupilo se u prostorijama splitskoga Nadbiskupijskog sjemeništa kako bi tijekom dva radna dana nazočilo i aktivno sudjelovalo u predavanjima, interaktivnoj radionici i popratnom kulturno-umjetničkom i duhovnom programu pod okvirnom temom “Milosrđe – sadržajno i stilsko određenje vjeronauka”.
Nakon uvodne molitve koju su osmislile i predvodile vjeroučiteljice iz Osnovne škole Strožanac, prvi radni dan počeo je pozdravnim govorom organizatora i domaćina don Josipa Periša, voditelja povjerenstva Katehetske škole i predstojnika Katehetskog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije. Ističući povezanost naslova okvirne teme s aktualnom Jubilarnom godinom, predstojnik je podsjetio na mnoge aktivnosti koje je Crkva na temu milosrđa provodila na župnoj, dekanatskoj, biskupskoj i nacionalnoj razini. Stoga je i želja organizatora da upravo ovogodišnja Katehetska škola u Splitu bude kruna promišljanja o milosrđu koje se na poseban način treba očitovati u radu vjeroučitelja.
„Nadam se kako će i ovaj dvodnevni skup pridonijeti da ljubav prema bližnjemu, a posebno prema učeniku, kroz suosjećanje, solidarnost i nesebičnu pomoć, postane životni stil i trajno opredjeljenje svakog vjeroučitelja”, kazao je mr. Periš. Njegove riječi potvrdio je i splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, nazvavši milosrđe srcem evanđelja koje smo pozvani unositi u društvo, a posebno u škole. Nadbiskup je vjeroučitelje označio kao produženu ruku roditelja koji bi svojoj djeci trebali biti prvi promicatelji milosrđa. „U tom smislu, na početku još jedne školske godine, vjeroučitelji se nalaze pred velikim izazovom pronalaska novog načina poučavanja o milosrđu temeljenom na pravednosti i istini”, istaknuo je nadbiskup Barišić.
Prigodnim riječima sudionicima Škole obratio se i đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, predstojnik Vijeća HBK za katehizaciju i novu evangelizaciju, koji je ovogodišnju temu ocijenio izrazito važnom i aktualnom, podsjećajući na tvrdoću srca suvremenog čovjeka koji često zaboravlja na potrebu izricanja ljubavi, praštanja i sućuti kao trajnog Božjeg stava. Prema njegovim riječima, to se pogotovo odnosi na zanemarivanje mogućnosti pružanja nove prilike i opraštanja putem Božjeg milosrđa koje je Crkva pozvana trajno komunicirati, svjedočiti i promicati.
Uime Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, sudionicima Škole obratio se i pomoćnik ministra Miomir Karin, koji je školski vjeronauk ocijenio kao važan dio cjelokupnog obrazovnog sustava. Prema njegovim riječima, upravo preko vjeroučitelja vjeronauk pruža učenicima mogućnost usvajanja temeljnih ljudskih vrednota, nastojeći ih pri tome dobro odgojiti, a ne preodgojiti. Na njegove riječi nadovezala se i Jadranka Žarković Pečenković, ravnateljica Agencije za odgoj i obrazovanje, koja je okvirnu temu skupa povezala s trajnom zadaćom škole, a to je odgajanje učenika za susret, dijalog i komunikaciju.
„Biblijsko-teološki vid milosrđa. Milosrđe kao vid komunikacije”
Nakon pozdravnih riječi i kraćeg uvoda u rad Škole od strane predstojnika Nacionalnoga katehetskog ureda Ivice Pažina, prvo tematsko predavanje „Biblijsko-teološki vid milosrđa. Milosrđe kao vid komunikacije” održao je doc. dr. Davor Vuković, profesor fundamentalne teologije na KBF-u u Đakovu. Govoreći o aktualizaciji teme milosrđa u okviru pontifikata pape Franje, predavač je naveo misli nekolicine teologa koji milosrđe razumijevaju kao kršćanski odgovor na strahote 20. stoljeća, ali i na suvremenu situaciju sve veće vjerske ravnodušnosti i nezainteresiranosti za Boga. Pritom je istaknuo kako ova tema svoje izvorište ima u samoj Objavi gdje starozavjetnu sliku strogog i srditog Boga “omekšavaju” povijesne situacije u kojima se Bog obraća čovjeku kroz praštanje, suosjećanje i pomoć u nevolji. Hesed (savez, vjernost, odgovornost) i rehem (ženska utroba, majčinska nesebična ljubav) dva su hebrejska izraza koja upućuju na Božje milosrđe. Kroz stvaranje svijeta te odnos prema Adamu i Evi, Abrahamu, Mojsiju i proroku Hošei, Bog se očituje kao majčinska ljubav te očinska vjernost i odgovornost prema toj ljubavi. Novozavjetna objava Božje ljubavi i milosrđa ogleda se u Isusovu odnosu prema grešnima, siromašnima, isključenima, bolesnima, trpećima, sa vrhuncem u Kristovoj nesebičnoj žrtvi na križu, kazao je prof. Vuković, osvrnuvši se pritom na uvijek napeti ali trajno uzajaman odnos između milosrđa i pravednosti. Pravednost svoju dostatnost i ispunjenje nalazi u milosrdnoj ljubavi, čime se sprječava njezino manipuliranje u svrhu provođenja krutih ljudskih zakona. Iz toga proizlazi i sam poziv na milosrđe upućen Crkvi ali i svakom vjerniku ponaosob. Odgovarajući na Isusovu zapovijed milosrđa i poziv da budemo milosrdni kao Otac, Crkva je tako pozvana biti navjestiteljica Božjeg milosrđa na čitavom svijetu, kroz neprestano otkrivanje, svjedočenje i naviještanje milosrdnog Božjeg lica vidljivog u Isusu Kristu. “U Godini milosrđa na poseban smo način pozvani činiti tjelesna i duhovna djela milosrđa kroz perspektivu odgoja za milosrđe i milosrdnu ljubav te općenito za kršćanski stil života, prožet i nadahnut milosrđem”, zaključio je prof. Vuković.
„Milosrđe u izgradnji Crkve i društva”
Nakon aktivne rasprave po zadanoj temi i kraće stanke uslijedilo je i drugo predavanje koje je pod nazivom „Milosrđe u izgradnji Crkve i društva” održala doc. dr. Silvija Migles, viša asistentica pri Katedri socijalnog nauka Crkve na zagrebačkom KBF-u. Promišljajući o milosrđu u svjetlu socijalnog nauka Crkve, predavačica je istaknula važnost izgradnje “socijalnog milosrđa” kroz opredjeljenje za siromašne i cjeloviti razvoj čovjeka. Prema njezinim riječima, socijalna dimenzije kršćanske vjere ima svoje vrijednosno-normativno uporište u “uredbama subotnje i jubilejske godine” (Lev 25), što pretpostavlja borbu protiv siromaštva i nejednakosti, a za dostojanstvo ljudskog života. „Na tom se tragu nalazi i želja pape Franje da u Jubileju milosrđa preispitamo svoje postupke te pokušamo ispravljati iskrivljene i ranjene odnose, nasljedujući Krista koji je svoju oslobađajuću riječ upućivao svakom čovjeku u potrebi. Stoga je i glavna zadaća vjeronauka promaknuće ljudske osobe te njezino religiozno i socijalno sazrijevanje”, kazala je prof. Migles. Pedagogiji milosrđa, kako je naglasila, uči nas i sam Isus putem prispodobe o milosrdnom Samarijancu kao konkretnom primjeru socijalnog milosrđa u crkvenom i društvenom životu kroz pet koraka: krenuti na put, uvjeriti se u nevolju bližnjega, učiniti se bližnjim, uključiti institucije, te preuzeti teret sve do konačnog izlaganja.
Poslijepodnevni dio prvog dana Katehetske ljetne škole protekao je u znaku interaktivne radionice na temu „Pripovijesti o milosrđu. Lica milosrđa u vjeronaučnoj nastavi” koje su pripremile i održale vjeroučiteljice Miranda Banovac, Zdenka Krokar, Ružica Maleš i Mirjana Vuletić. Radionica se sastojala od zanimljive i sadržajne prezentacije video uradaka, likovnih i literarnih radova, pjesama, igrokaza i skečeva na temu Božjeg milosrđa kojima su vjeroučiteljice željele pokazati široki spektar mogućnosti iskazivanja milosrđa kroz djelatnu ljubav i otkrivanje novih izazova milosrđa u radnim i životnim okruženjima vjeroučitelja i učenika. Prvi dan Katehetske ljetne škole zaokružen je zajedničkim misnim slavljem kojeg je u sjemenišnoj kapelici, uz ostale svećenike, predvodio nadbiskup Barišić. U propovijedi se osvrnuo na Pavlovu poslanicu Korinćanima i evanđeoski tekst koji govori o epifaniji ili načinu iščekivanja Božjeg dolaska. Sve prisutne pozvao je na međusobno prihvaćanje i budno iščekivanje, a samo milosrđe nazvao je sadržajnim i stilskim određenjem ne samo vjeronauka, već i samih vjeroučitelja.
„Duhovna i tjelesna djela milosrđa kao djelatni ishodi vjeronauka”
U znaku tematskih predavanja i prigodnih prezentacija protekao je drugi dan Katehetske ljetne škole za vjeroučiteljice i vjeroučitelje u osnovnim školama. Nakon zajedničke molitve koju su pripremili i predvodili vjeroučitelji iz OŠ Petra Kružića, Klis, u drugi radni dan sudionike je uvela Sabina Marunčić, viša savjetnica za vjeronauk u Agenciji za odgoj i obrazovanje.Prvo predavanje pod nazivom „Duhovna i tjelesna djela milosrđa kao djelatni ishodi vjeronauka” održao je prof. dr. Ante Mateljan, redovni profesor pri katedri dogmatskog bogoslovlja splitskog KBF-a. Naglašavajući kako je milosrđe zaboravljeno u sustavnoj teologiji, ali je u kršćanskoj duhovnosti još uvijek na površini, predavač je nastojao dati odgovor na pitanje kako aktualizirati vjeronaučni sadržaj u situaciji sve raširenije „kulture smrti” koja odbacuje molitvu i ne povezuje vjerničku praksu s naukom vjere. Odgovor na to pitanje prof. Mateljan je našao upravo u djelima milosrđa koja vjeronauk treba promatrati kroz prizmu ostvarenja duhovnih i tjelesnih kreposti. Pri tome je naglasio kako se djela milosrđa kao integralni dio naše vjere ostvaruju kroz javno djelovanje Crkve u skladu s njezinim socijalnim naukom gdje se katekizamska forma djela milosrđa kroz soteriološki i pokornički vid sve više proširuje onim obiteljskim, ekonomskim, političkim i društvenim vidom. U tom smislu treba promatrati i ishode katoličkog vjeronauka određene pojmovima dosjetiti se, shvatiti, primijeniti, analizirati, prosuđivati i stvarati. Ovi ishodi vezani su za reproduciranje sadržaja, povezivanje ideja, razlikovanje bitnog od nebitnog, otkivanje skrivenog značenja, utvrđivanje kvalitete te oblikovanje novih sadržajnih cjelina. Svi ishodi moraju se ostvarivati po mjeri Isusa Krista koji nam daje odgovor na vječna pitanja o razlozima naše egzistencije i načinu na koji dolazimo do Boga. Mateljan je u svoje izlaganje uklopio i razmatranje značenja same riječi milosrđe tumačeći je kroz pojmove milost, srce, mjera, put, smilovanje, pogled, žrtva, otkriće i majčinstvo. Predavanje je zaključeno oslanjanjem na Isusove prispodobe o milosrđu u kontekstu naviještanja Kraljevstva Božjega kao poziv i poticaj na osobno i zajedničko djelovanje.
„Lice vjeroučitelja kao znak Lica milosrđa i pravednosti u današnjem vremenu”
Nakon aktivne rasprave po zadanoj temi uslijedilo je i drugo predavanje koje je pod nazivom „Lice vjeroučitelja kao znak Lica milosrđa i pravednosti u današnjem vremenu” održao prof. dr. Ivan Tadić, redoviti profesor filozofijskih predmeta na splitskom KBF-u. Polazeći od tumačenja ljudskog lica kao odraza čovjekove nutrine Tadić je ponajprije naglasio kako lice može kriti ili otkrivati odnos prema Bogu i bližnjemu. U tom smislu, lice može zrcaliti ljudsku toplinu ili hladnoću, dubinu ili površnost, naravnost ili glumu tj. licemjerje. No povrh svega, lice nam otkriva našu otvorenost prema drugome te objavljujući ono nevidljivo može biti poticaj za činjenje djela milosrđa. Ona su pak, prema riječima predavača, u povijesti filozofijske misli nailazila na različite percepcije i tumačenja. Tako npr. Aristotel u „Nikomahovoj etici” pravednost stavlja ispred milosrđa, dok stoici milosrđe potpuno ignoriraju. Kant i Nietzsche milosrđe smatraju nepoželjnim, dok ga Kierkegaard ipak drži za vrlinu koja nas čini sličnima Kristu. Najveći dio predavanja Tadić je posvetio tumačenju milosrđa kod skolastičkih filozofa, posebice kod sv. Anselma i sv. Tome Akvinskog koji razmišljaju o opravdanosti postojanja Božjeg suosjećanja sa čovjekom unatoč njegovoj transcedenciji te Božjem milosrdnom djelovanju koje nadilazi ljudsku kategoriju pravednosti. Osvrćući se na tekstove enciklike „Dives in misericordia i bule „Misericordiae vultus” predavač je na koncu dao i upute koje će vjeroučiteljima pomoći da i sami budu znakom Božjeg milosrđa i pravednosti u današnjem svijetu. Prema njegovima riječima, to se postiže samo-usavršavanjem kroz pristupanje sakramentu sv. ispovijedi i vjerovanju da nam Bog zaista prašta, poučavanjem i poticanjem drugih na praštanje, te činjenje djela milosrđa kroz razvijanje svijesti o našem tijelu kao hramu Duha Svetoga i promicanje pravednosti kao primanje zasluženog. Na taj će način vjeroučitelj zagledan u Lice milosrđa i na svom vidljivom licu pokazati lice nevidljivoga. I nakon ovog predavanja razvila se aktivna rasprava, a nakon kraće stanke uslijedilo je i treće predavanje koje je pod nazivom „Izazovi suvremene komunikacije.
„Značenje riječi u nevidljivom gradu”
„Značenje riječi u nevidljivom gradu” održao dipl. novinar Branimir Stanić, zamjenik glavnog urednika Glasa Koncila i asistent na Hrvatskim studijima u Zagrebu. Predavanje je temeljeno na promišljanju pape Franje o novim oblicima međuljudske interakcije uobličenim u metaforu „nevidljivi gradovi” do čijih bi „periferija” trebalo prenijeti evanđeosku poruku. Da bi se to ostvarilo potrebno je redizajnirati retorički izričaj u javnim prostorima među kojima spada i škola. Pri tome je važno slijediti sedam retoričkih koraka unutar procesa evangelizacije kao što su „oblačenje” metafora u novo retoričko ruho, odupiranje želji za masovnošću, razumno korištenje suvremenih didaktičkih pomagala, pozivanje na organizaciju u zaista važnim pitanjima, traženje pozitivne alternative u šumi medijskih napisa, ustrajanje na pozitivnim primjerima nasljedovanja te svjesnost kako Crkva preko školskog vjeronauka zaista ima moć kroz posjedovanje materijalnog, kulturnog i duhovnog bogatstva. U svom zanimljivom i dinamičnom izlaganju Stanić je također ukazao i na brojne medijske manipulacije (trikove) kojima su izložena današnja djeca i mladi kroz napad na osobnu intimu, prijetnje i izazivanje panike, nametanje pretjeranog osjećaja sažaljenja, podilaženje osobi i pretjerano etiketiranje. Poslijepodnevni dio drugog dana Katehetske ljetne škole protekao je u znaku prezentacija dvaju humanitarnih projekta. Prvi od njih odnosio se na pokret Marijinih obroka (Mary’s Meals) kroz gledanje dokumentarnog filma „Generacija nade” i razgovor sa fra Petrom Komljenovićem, dugogodišnjim volonterom i koordinatorom Marijinih obroka u Splitu. Aktivnost udruge „Zdenac – pokreta Misionara milosrđa” predstavile su Mirjana Iličić i Anđela Mirčić kroz projekt Odgoja za solidarnost i pružanje konkretne pomoći potrebnima u zemlji i inozemstvu. U skladu s ovogodišnjom temom svakoj od udruga doniran je iznos od 1.700 kuna kojeg su tijekom dva dana Škole skupili sami sudionici. Po već ustaljenoj praksi Škola je okončana završnom raspravom i okruglim stolom u kojoj su vjeroučitelji i ovog puta izmijenili svoja iskustva, te izrazili zadovoljstvo koncepcijom i cjelokupnom organizacijom ovakvih susreta. IKA
