ĐAKOVO (TU) – „Okrenimo svoje srce Gospodinu onako kako je to znao prorok Ilija: srčano, čitavim svojim bićem. Molimo Gospodina da njegova ljubav nađe puta do naših srca, onako kako je našla put do Ilijina srca u njegovim poteškoćama; da nas ohrabri, pridigne i pripravi za daljnji životni hod, za izazove i teškoće koje su pred nama“, rekao je đakovačko-osječki nadbiskup mons. Đuro Hranić, uvodeći 20. srpnja, na blagdan sv. Ilije proroka, zaštitnika Đakovačko-osječke nadbiskupije, u večernje misno slavlje u đakovačkoj prvostolnici.
U koncelebraciji su 
bili mons. Ivan Ćurić, mons. Vladimir Dugalić, mons. Pero Aračić, preč. Mato Gašparović te vlč. Dario Hrga. U prigodnoj homiliji nadbiskup je govorio o proroku Iliji, koji je svim silama pokušao očuvati vjeru izraelskog naroda, iako je to zahtijevalo fizičko nasilje te prolijevanje krvi svećenika koji su širili kult poganskih bogova. Tumačeći pročitan ulomak Evanđelja, nadbiskup je istaknuo kako je geografska pustinja o kojoj je riječ ustvari simbol unutarnje pustinje i zahtjevnoga hoda kojega mora proći prorok Ilija, u kojemu će biti lišen svega, lišen svojih prethodnih shvaćanja, gdje će iskusiti glad, doživjeti da je uistinu ovisan o Bogu, o hrani i snazi koja mu dolazi od Boga i tako doći do iskustva Boga Otaca, osobno susresti Boga.
Osvrnuvši se na Ilijino stanje duha i osjećaj nemoći, te navodeći neke možebitne motive Ilijina stanja, nadbiskup je među ostalim naglasio: „Bog se ne plaši svoga proroka Ilije takvoga kakav je – nasilan, brzoplet. Bog nije u strahu pred njegovim postupcima i ne misli da je pogriješio time što je izabrao njega. On pristupa Iliji i tješi ga, šalje mu svoga svetog anđela da ga nahrani, ohrabri, pripremi za put, djelo i službu koja je pred njim. Slika je to velike Božje milost koja se u našem ljuskom životu pokazuje tim veća što smo mi kao ljudi slabiji. Što više osjećamo da smo nemoćni, što više dođemo do situacije da ne možemo dalje, da nam je dosta svega, kad kažemo: Ne mogu ovako, kad si poželimo smrt, kad poželimo da nestanemo iz svega toga, da pobjegnemo, što smo jadniji, slabiji i nemoćniji, to je Božja sila, snaga i milost jača.“
Okupljenim vjernicima nadbiskup je poručio da Isus i danas dolazi svima nama svojom porukom i svojom Riječju. „Onaj tko blaguje Isusa, hrani se njime, njegovim tijelom, vrednotama i riječju, on živi i može živjeti Isusovom snagom. Sam Bog nas tješi, sam Bog nas hrani samim sobom, Tijelom i Krvlju svoga Sina. I kao što je Gospodin Iliji poslao anđela da ga probudi, nahrani i osnaži za daljnje putovanje, tako Isus hrani nas kako bi nas mogao slati u život s iskustvom osobne vjere. On dopušta krize, dopušta da dođemo u jadno stanje, da osjetimo kako svojom pameću, mišicom, umijećem i sposobnostima ne možemo učiniti ništa, već često treba stvari prepustiti Bogu, imati povjerenja u njega koji nas hrani svojim Sinom i odgaja svojom pedagogijom“, zaključio je nadbiskup Hranić.
Po završetku misnog slavlja vjernici su se zadržavali u molitvi pred oltarom sv. Ilije proroka. Anica Banović
