BRODSKI VAROŠ (TU) – Svečanim euharistijskim slavljem koje je predvodio pomoćni biskup đakovačko-osječki, mons. Ivan Ćurić u nedjelju 10. listopada proslavljen je zlatni jubilej župne crkve Krisata Kralja u Brodskom Varošu. Slavlje je upriličeno točno na dan 50. obljetnice kad je u nedjelju 10. listopada 1971. posvećen oltar i blagoslovljena nova župna crkva. Suslavili su domaći župnik vlč. Frok Zefiq te umirovljeni svećenik i začasni kanonik mons. Stjepan Belobrajdić.
U prigodnoj homiliji biskup Ćurić krenuo je od tumačenja liturgijskih čitanja, te je svim nazočnima pojasnio govor liturgijskoga prostora: „Kad god uđemo u neki kršćanski hram, u crkvu-građevinu važno je da nam i poruka njezinih znakova bude što jasnija, jer – i građevina crkve ima svoj govor, nešto nam stavlja pred oči i svojom znakovitošću svjedoči i ispovijeda istinu i događaje Božje objave, istinu da Bog nije ostao nedostupan, već je pokazao svoju blizinu čovjeku, štoviše, i sam postao čovjekom u utjelovljenju Božjega Sina, Isusa Krista.“ Potom se biskup Ivan osvrnuo na dugu varošku povijest: „Sigurno su o toj jasnoći simbolike u svojoj crkvi razmišljali još davno naši pradjedovi, kad su prije više stoljeća, koliko znamo, ovdje podigli prvu crkvu sv. Roka, tada neveliku drvenu, koja se spominje prije gotovo 300 godina, a posebno kad je i varoška crkva 1751. odlukom Zagrebačkoga kaptola, jer je tada ovo područje pripadalo Zagrebačkoj biskupiji, bila proglašena jednom od četiri hodočasničke crkve brodske župe prigodom produljene jubilarne godine 1750. Kasnije su htjeli da njihova crkva bude čvrsta, zidana i doličnije urešena, te su podigli novu i blagoslovili je na Rokovo 1846. godine, znači točno prije 175 godina. I na taj spomen imali bismo razloga ovu godinu označiti kao jubilarnu. A kad su nadošla nova vremena, zajednica Crkve htjela je, s još većom osjetljivošću za prilike današnjega vremena, čovjeku današnjice približiti kršćanski navještaj i istinu vjere, pa je to ugradila i u nove upute za oblikovanje posvećenih mjesta – crkava. U Katoličkoj Crkvi tada se događao Drugi vatikanski koncil (1962. – 1965.). I baš u tom obnoviteljskom zanosu sveopće zajednice Crkve, varoška župa u potresu 13. travnja 1964. godine ostaje bez svoje crkve. Valjalo je podići novu. Kakvu? Koje veličine i kojih oblika? Tadašnji župnik, vlč. Boško Radielović, zajedno sa župnim suradnicima traži rješenja. Od velike pomoći bio mu je đakovački svećenik dr. Ivan Rogić, koji je dao idejne nacrte te se na svetkovinu Srca Isusova 17. lipnja 1966. mogao blagosloviti temeljni kamen i započeti gradnja nove crkve.“
Župna kronika, naveo je biskup, bilježi da je toga dana u župi slavljeno sedam sv. Misa, a „vrhunac dana bilo je svečano večernje liturgijsko slavlje, kad je đakovački biskup Stjepan Bäuerlein u pratnji 12-orice svećenika obučenih u misno ruho došao je do podignutoga križa kraj kojega je bio postavljen temeljni kamen za novu crkvu. U temeljni kamen ugrađen je manji kamen s Kalvarije, mjesta Gospodinove muke i smrti što ga je iz Svete zemlje donio i poklonio đakovački kanonik Rudolf Šverer. Uz to je u temeljni kamen ugrađen i jedan kamenčić iz crkve u Aleksandriji, prve crkve podignute u čast prvaku apostolskom, sv. Petru. Nakon blagoslova temeljnoga kamena slijedilo je koncelebrirano euharistijsko slavlje. Bila je to prva koncelebrirana sv. Misa izvan katedrale u Đakovačkoj i Srijemskoj biskupiji.“ Nakon toga dana „sve se kretalo prema nedjelji 10. listopada 1971., danu kojemu se upravo danas navršava 50. obljetnica, kad je ova župna crkava blagoslovljena i u njoj svečanim obredom, uključujući i pomazanje svetom krizmom, posvećen novi oltar, u koji su ugrađene relikvije sv. mučenika: sv. Valentina, sv. Peregrina i sv. Teofila“ – rekao je biskup te iznio podatke da je tom prigodom biskup mons. Stjepan Bäuerlein konsekrirao/posvetio oltar, kancelar Ordinarijata, kanonik mons. Rudolf Šverer blagoslovio crkvu, a propovijed izrekao tadašnji tajnik, kanonik Ćiril Kos.
‘Sveti znakovi’ u crkvama – naglasio je u slavlju jubileja biskup Ivan, „govore o našem posvećenju i upućuju nas na živu Crkvu, na zajednicu Božjeg naroda, na nas same da odgovorimo istini svoga posvećenja, onako kako apostol Pavao kršćanske zajednice od početka podsjeća kad sasvim jasno podsjeća: „Ne znate li? Vi ste hram Božji i Duh Božji prebiva u vama“ (usp. 1 Kor 3,16). S tom nakanom naša župna crkva, bez puno slika i dekoracija, u stilu današnjega vremena, u središte stavlja upravo ono što je najbitnije, ono što predstavlja jezgru naše vjere, dva glavna „mjesta“ – Kalvariju i Kristov prazan grob, što ih u svakoj crkvi označuju oltar i ambon, oko kojih se sabiremo i na kojima se kao zajednica otvaramo dvama najznačajnijim susretima naše vjere, a to je susret s navještajem Božje riječi i euharistijom. U našoj župnoj crkvi ta su dva mjesta još dodatno naglašena, jer je svetohranište, mjesto čuvanja euharistijskih prilika postavljeno u jedan od nosivih stupova svetišta crkve, a knjiga Božje riječi u drugi.“
Podsjetivši da je u proljeće 1978. godine varošku crkvu pohodio i misionar, sluga Božji o. Ante Gabrić, biskup Ivan je pred župljane Varoša i filijale Gromačnik stavio upravo njegov primjer ljubavi prema svojoj rodnoj župi i crkvi, kad misionar piše: „Iz daleke Bengalije tvoj zahvalni sin ljubi tvoje pragove svete i oltar ti sveti. Moj zadnji dah, zadnja molitva moja letjet će k tebi crkvo moga djetinjstva, moje sreće.“ Dijeleći i sâm sličan osjećaj baš prema varoškoj crkvi biskup Ivan je sve nazočne pozvao: „I vi s takvom ljubavlju u srcu nosite svoju župu i ovu dragu nam župnu crkvu.“
U varoškoj su župi dugo djelovale sestre sv. Križa, među kojima kroz 13 godina i s. Marija Goretti, katehistica i orguljašica. Ona se na kraju misnoga slavlja obratila vjernicima rekavši: „Drago mi je što sam toliko dugo pomagala varoškoj župi, posebno u svakodnevnom radu i druženju s mladima i djecom. Jedan od te djece bio je i sadašnji đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan Ćurić.”
Župljani su u slavlje jubileja crkve ugradili i spomen 60. obljetnice župe, osnovane 1961. godine. A kako je istoga dana domaći župnik vlč. Frok imao 60. rođendan, uz prigodan su mu dar izrazili svoje srdačne čestitke. Svečano liturgijsko pjevanje vodio je župni mješoviti zbor pod vodstvom orguljaša Matea Barišića, dijelom uz pratnju na bisernici mlade župljanke Mije Jelinić. Slavlje jubileja nastavljeno je u župnom dvorištu, uz „agape“ koje su velikodušno pripremili župljani Varoša i Gromačnika. Anita Terzić
