ĐAKOVO (TU) – U subotu 9. listopada, u predvečerje đakonskoga ređenja petorice kandidata Đakovačko-osječke nadbiskupije, Nikole Klemena (Đakovo 1), Stjepana Kreše (Tenja), Antuna Nikolića (Otok), Bernarda Prelčeca (Valpovo), Florijana Zagoršćaka (Privlaka) te kandidata subotičke biskupije Dušana Balaževića – koji će biti zaređen u subotu 16. listopada, u kapeli Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu održana je uočnica – vigilija.
Nakon uvodnih čitanja iz Knjige mudrosti, Poslanice Hebrejima i evanđelja po Marku, prigodnu riječ je uputio preč. dr. Stjepan Radić, rektor Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu. Preč. Radić je, na temelju biblijskih čitanja za nedjelju 10. listopada 2021., (28 nkg.) tumačio temu izabranja kao i s njom povezanih tema mudrosti i žrtve. „Što u osnovi utječe na naše svakodnevne ali i one važnije odluke?“, zapitao se propovjednik, nudeći u isto vrijeme i odgovor: „često su to trenutne želje, nakane ili čak hirovi, radi kojih poslije redovito žalimo. Biblija nas uči, kako Stari tako i posebno Novi zavjet, da je čovjek sam nesposoban u ispravnom odlučivanju te da pri tome uvijek potrebuje Duha Božjeg. Pokazao nam je to i kralj Salomon, primjer mudrog vladara, koji se nije poput ondašnjih kraljeva prepuštao samovolji i vlastitom hiru, već je za pomoć u odlučivanju molio Svevišnjega Boga“.
Slično je preč. Radić razmatrao i nad evanđeljem. Kako je lijepo, istaknuo je propovjednik, vidjeti Isusovu pedagošku metodu s nama ljudima: on, koliko god odlučno i jasno, nastupa postupno i u tijeku, povisujući ljestvicu zahtjeva oprezno i uvijek malo više. Tako je bilo i u razgovoru s čovjekom koji ga je pitao „što mi je činiti da baštinim kraljevstvo nebesko“? Obdržavati zapovijedi jest ono temeljno, međutim, Bog nas uvijek poziva na ono više, bolje, savršenije. Ako smo upućeni na sebe, ako se doživljavamo kao imućnici – oni kod kojih se u isto vrijeme stopilo imanje i moć tada ćemo biti daleko od Božjeg duha i njegove volje.
Propovjednik je ordinande pozvao da budu poput kralja Salomona te da kao i on uvijek mole Boga za mudrost pri odabiru, posebno zastajući pred teškim i bremenitim odlukama i tako dajući Bogu da ih vodi. Naviještati riječ i posluživati kod oltara, sveta je i uzvišena zadaća u kojoj „dijeleći“ milosti u isto vrijeme i sami na njoj participiramo. Budućim je đakonima preč. Radić posebno stavio na srce da i sami, potaknuti Duhom Božjim odnosno Isusom Kristom, pravim Učiteljem, uvijek i iznova obnavljaju u sebi spremnost na odricanje: odricanje ne samo od materijalnog već i od vlastitih želja, nakana, stečenih uvjerenja i nagnuća, prepuštajući se i u poslušnosti prema mjesnom biskupu, vodstvu Duha Svetoga. To znači „prepustiti Gospodinu puteve svoje“ kako je to lijepo nedavno istaknuo novoimenovani srijemski biskup koadjutor mons. Svalina te biti istinski navjestitelj i izgrađujući svoju mjesnu Crkvu, na što su pozvani.
Nakon upućene riječi slijedilo je euharistijsko klanjanje za vrijeme kojeg je zajednica predvođena bogoslovima pete godine uputila molitve i zahvale Bogu za ređenike te molitve samih ređenika koji su Gospodinu zahvalili za svoje obitelji, život i poziv. Bdijenje je završilo zajedničkom molitvom, blagoslovom te pjevanjem himne Bogoslovnoga sjemeništa – Sve zrake Tvoje.
Luka Mikić
