BREZNICA ĐAKOVAČKA (TU) – Mladomisnici Đakovačke-osječke nadbiskupije: Robert Almaši, Ivan Lovrić, Stjepan Matezović i Marin Putilin, sa svojim donedavnim duhovnikom, a sada rektorom Papinskog hrvatskog Zavoda sv. Jeronima u Rimu, preč. Božom Radošem i mjesnim župnikom Mirom Tomasom, slavili su 30. lipnja euharistijsko slavlje u Karmelu sv. Josipa u Breznici Đakovačkoj. Euharistiju je predslavio vlč. Ivan Lovrić, a propovijedao vlč. Marin Putilin.
Oslonivši se na ulomak Matejeva evanđelja o čudesnom ozdravljenju uzetoga, propovjednik je pokušao “rasvijetliti Božju volju“ glede čudesa. „Tko od nas ne bi želio vidjeti slavu Božju? Kako se Bog proslavlja u nečijem životu, u onima koji u Njega ne vjeruju, kako oni mijenjaju svoje mišljenje, kako prilaze Bogu? Svi mi želimo gledati Boga u sili i snazi, i znamo da je to također Bogu sasvim moguće i zapravo jednostavno za učiniti, a ipak to ne čini.“
Razloge takvog Božjeg ponašanja i ophođenja prema ovome svijetu i nama, vlč. Putilin potražio je u prvom čitanju iz Knjige proroka Amosa koje govori kako svećenik Amasja prezire i odbacuje Božje riječi i proroka Amosa po kojem su mu one izravno upućene. Zatim je podsjetio na Isusove riječi Kome je malo dano, od njega će se malo iskati“ i Njegovo proroštvo da će poganskim gradovima Tiru i Sidonu biti lakše na Dan sudnji nego Kafarnaumu i onima koji su vidjeli čudesa te primijetio: „Ako je nama malo dano – po pitanju čudesa, znakova, svjedočanstva sile Božje – malo će se iskati. Bog iz ljubavi pred nama ne pokazuje svoju silu. Bog nam ne želi nametnuti teret odgovornosti koju bismo dobili kad bismo Njegova čudesa gledali. Tako nam u svojoj ljubavi i milosrđu može više toga ‘progledati kroz prste’. Tada ne bi mogao. Bog sigurno poznaje naša srca. Zna da ne bismo na pravi način mogli odgovoriti na one dužnosti koje bi pale na nas da gledamo Njegova čudesa, da nam se javno ukazuje kao nekad Izraelcima u pustinji. Vidite od čega nas Bog čuva! Bog sve što čini – čini iz ljubavi!“ naglasio je i dodao da nam Bog ne želi oduzeti blagoslov i blaženstvo upućeno po apostolu Tomi: Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju, jer i mi ne hodimo u gledanju nego u vjeri.“
U
pitavši se zatim „Je li to sav Božji stav prema znakovima, čudesima, iskazima svoje sile?“, odgovorio je da nije i pojasnio: „Duh Sveti po apostolu Pavlu poziva da čeznemo za višim darima (1Kor 12). Božja volja je da mi sazrijemo u sebi tako čvrsto da možemo prihvatiti Njegove darove, znakove, čudesa ako treba. Njegova je volja da rastemo. Sv. Pavao pokazuje najizvrsniji put – a to je ljubav – kojim ćemo steći te duhovne darove koje je Bog za nas namijenio, a čeka jer nismo dovoljno zreli (1Kor 13). Da bismo izvršili volju Božju, da bismo se spasili, da bismo bilo što učinili, da bi Duh Sveti s nama radio – ne možemo bez ljubavi“, rekao je propovjednik te zaključio: „Ljubav je očito jamstvo, kriterij naše zrelosti. Koliko ljubiš – toliko si zreo, koliko ljubiš – toliko si blizu Bogu. Nema drugih putova i načina. To je jedini kriterij i mjerilo po kojem ćemo na koncu biti suđeni.“
Prije podjeljivanja mladomisničkog blagoslova, preč. Radoš zahvalio je sestrama na dosadašnjoj molitvenoj podršci mladomisnicima i preporučio njihove nakane na novim dionicama njihova puta. Prisjetio se da je njegova generacija prva prije 26 godina došla u Šarengrad. Zamolio je sestre da sklope ruke i mole za svećenike „da kao i Amosu samo Bog puni njihove uši i usta te da ne mogu drugo govoriti nego ono što je Bog stavio u njihovu dušu.“ A drugo da ih podrže molitvom „da ne stanu na pola puta kad ih grijeh umori, kad dođe kriza te misle da bi trebali ostati u postelji ili promijeniti put, već da ih Gospodin ponovno dotakne te uzmu svoju postelju i idu naprijed.“
U druženju nastavljenom u samostanskoj govornici Majka Ljiljana uime sestara pozdravila je mladomisnike, obećala molitvenu podršku te ih pozvala za skoro slavlje trodnevnice uoči svetkovine Karmelske Gospe. Na osobit način zahvalila je preč. Boži koji je dugi niz godina kao duhovnik bio sudionik ovakvih misnih slavlja i susreta te obećala molitvu sestara na njegovoj novoj odgovornoj službi rektora Papinskog hrvatskog Zavoda sv. Jeronima u Rimu. Preporučila je u molitvu zajednicu sestara – da budu prave kćerke Crkve koje će uzdizati ruke za sve potrebe, a osobito mjesne Crkve. Mladomisnici su ukratko predstavili svoj životni put do svećeništva, a vlč. Matezović uz riječi zahvalnosti preporučio da sestre mole da budu sveti svećenici – izrazivši uvjerenje da to nije preuzetno već dapače potrebno – kako bi bili bliže Kristu i ispunili zadaću koju On ima za njih. s. Terezita Kalinić
