ĐAKOVO (TU) – Korisnici i djelatnici Doma za starije i nemoćne osobe u Đakovu, u pratnji volontera, hodočastili su u utorak 21. lipnja u đakovačku prvostolnicu sv. Petra. Na inicijativu preč. Bože Radoša, njihova dosadašnjega duhovnika, a novoga rektora Papinskoga hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu, na ovo hodočašće odlučio se velik broj korisnika, od kojih mnogi teški bolesnici i u kolicima.
Pred vratima đakovačke prvostolnice hodočasnike je dočekao i pozdrav im uputio nadbiskup Đuro Hranić. Izrazio je veliku radost što se u ovoj Godini milosrđa ostvarilo ovakvo hodočašće te uputio zahvalu preč. Radošu, koji je tijekom 19 godina s velikom brigom vršio službu duhovnika ove ustanove. Nakon molitve i blagoslova, koje je predvodio rektor Sjemeništa mo. Ivan Andrić, hodočasnici su prošli kroz Vrata milosrđa te sudjelovali u misnom slavlju, koje je u koncelebraciji đakovačkog župnika Tomislava Ćorluke predvodio preč. Radoš.
„Došli smo u Božji dom, Božju kuću. Gospodin nas želi počastiti svojom prisutnošću, svojom Riječju. Ta riječ je konkretna, živa, slikovita, poticajna, ona je riječ koja nas želi podići i kazati da Bog misli na nas, lista naš život i po svojoj riječi daje putokaz kamo trebamo ići. Kazuje da je Božja riječ biser kojega ne smijemo brzo progutati, već mu se treba diviti, gledati ga kao tajnu. Taj biser uvijek daje nešto novo, kiti ljudski život, govori o vrijednosti koja nas nadilazi, otvara nam prostor za maštu, za ljepotu, za dušu, vodi nas iznad onog našeg svakidašnjega“, rekao je među ostalim preč. Radoš, dodavši kako Bog svojom riječju zadivljuje više nego što biser zadivljuje one koji imaju osjećaj za lijepo.
Osvrćući se na ulomak Evanđelja toga dana, ističe kako nam Isus govori kroz slike – sliku vrata i sliku puta. „Ova vrata su vrata vjere. Došli smo jer vjerujemo. Bog nam ih stvarno otvara, a najprije nam ih je otvorio na krštenju. Ovo je naša kuća, ovdje se osjećamo kao djeca. Vrata vjere ne može čovjek otvoriti sam, vjera je uvijek Božji dar; Bog može otvoriti ova vrata. I onda kada odemo iz kuće, kada grijehom zalupimo vrata i ne ponesemo ključ, tada Bog stoji na vratima i uvijek čeka da nam širom otvori svoja vrata“, kazao je
propovjednik, dodajući kako su to uvijek uska vrata. „Uska vrata su ona koja na prvi pogled nisu poželjna, ali tek nakon što kroz njih uđemo vidimo ljepotu koja se krije iza njih. Kroz ovu godinu simbolično ih zovemo Vratima Božjeg milosrđa i povezujemo ih s uskim vratima ispovjedaonice, tamo gdje trebamo ući siromašni, slabi, ponizni, sagnuti se, kleknuti i kazati: Gospodine nisam dostojan, ali ti mi otvori vrata, vrata života, vrata svoga milosrđa da mogu ući. Treba odbaciti sve ono što nas priječi da uđemo na ta uska vrata, kako bi nas Bog slobodne poveo“, rekao je preč. Radoš.
Govoreći o drugoj slici – slici puta, ističe kako je težak put starih, bolesnih, onih u kolicima. „Isus nas zove da idemo uskim putem. To očito nije put kojim svi idu, to je put konkretnoga izbora. I ovdje nam kaže – Ja sam taj put. Nije jednostavno ići za Kristom, biti njegov učenik, biti kršćanin, držati se principa svoje savjesti, činiti dobro svaki dan“, kazuje preč. Radoš, ističući kako je taj put onaj kojim se ide polako i sve vidi: „Mladi ljudi kroz život idu brzo i ne vide sve. Vi idete polako, ali vidite sve što je u životu bilo i jest lijepo, vidite sitne znakove 
Božje pažnje koju vam Bog daje po onima koji žive s vama, onima koji rade u Domu, vašima koji vas obilaze, koji vas nazovu, koji vam donose sakramente u dom. U Godini smo milosrđa gdje molimo Gospodina da nam da snage da idemo kroz uska vrata, uskim putem, jer to je put u život. Stavimo danas ovdje sve pred Gospodina i molimo ga da nam oprosti sve grijehe, kako bi nam potpunim oprostom dao milost i raspoloženje da iz ovoga doma izađemo slobodni, čisti pred Bogom, oslobođeni svega, spremni za susret s Gospodinom sada i u budućnosti.“
Na kraju misnog slavlja preč. Radoš uputio je zahvalu svima koji su pridonijeli da se ostvari ovo hodočašće: upravi Doma, sestrama, osoblju, volonterima, župniku i svećenicima koji su ispovijedali, sestrama sv. Križa koje su predvodile pjevanje, bogoslovima koji su bili na usluzi starima i nemoćnima.
Zahvalu preč. Boži Radošu uime svih korisnika i djelatnika Doma uputila je zamjenica ravnateljice Irena Kindl. „Hvala na ovom hodočašću koje je bilo posebno i dirljivo, ali i za sve ove godine ljubavi, razumijevanja i duhovne podrške koju ste iskazivali korisnicima i djelatnicima Doma. Želimo Vam puno uspjeha na vašoj novoj dužnosti“, rekla je među ostalim zamjenica Kindl, što su korisnici i djelatnici popratili velikim pljeskom.
Po izlasku iz katedrale svi su se hodočasnici zadržali u druženju uz okrjepu u dvorištu Nadbiskupskog doma. Kako ističe zamjenica ravnateljice Irena Kindl, nikada prije na jednom mjestu ili nekom događaju nije se okupio toliki broj korisnika Doma, pogotovo težih bolesnika. Mnogi od njih godinama nisu bili u katedrali, a među njima je bilo i onih koji su danas prvi puta ušli u đakovačku prvostolnicu. A. Banović
