DRAGOTIN (TU) – Stručni skup za vjeroučitelje osnovnih i srednjih škola Đakovačko-osječke nadbiskupije na temu „Vjeroučitelji pred izazovima procesa vrednovanja i samovrednovanja“ održan je i 2. rujna u Svetištu Gospe dragotinske u Dragotinu u organizaciji Katehetskog ureda Đakovačko-osječke nadbiskupije i Agencije za odgoj i obrazovanje Podružnica Osijek.
Nakon zajedničke molitve krunice koju su predvodili vjeroučitelji, pozdravnim riječima i riječima dobrodošlice nazočnima se obratila predstojnica Katehetskog ureda Đakovačko-osječke nadbiskupije, dr. Teuta Rezo te viša savjetnica za vjeronauk pri AZOO Ankica Mlinarić, dipl. theol.
Prvo predavanje u okviru prijepodnevnog dijela programa održala je dr. sc. s. 
Ozana Krajačić, na temu „Božja riječ – mjerilo i korektiv našeg vrednovanja”. U svom predavanju osvrnula se na bitne točke: Što je Božja volja za mene? Kako vrednujem druge? te Kako doći do istine o Bogu i sebi? Naglasila je kako je poslanje vjeroučitelja pomoći ljudima/učenicima da upoznaju Boga kojega je Isus objavio, upoznati Boga koji JEST, konkretizirati to lice Očevo koje je Sin objavio te dopustiti Božje misli i Božje vrednovanje da nas oblikuje kako bismo radosno živjeli „sinovstvo“!
Nakon prvoga predavanja uslijedilo je zajedničko euharistijsko slavlje koje je predvodio mons. Đuro Hranić, đakovačko-osječki nadbiskup. U homiliji je istaknuo, govoreći o riječima evanđelja, kako trebamo dopustiti Isusu da uđe na našu „lađu“, da ga susretnemo te se iz toga susreta rađaju neslućene mogućnosti i potpuno povjerenje u njegovu riječ. Toga Isusa mi susrećemo i uvijek smo iznova pozvani 
otkrivati identitet evanđelja, najprije za snagu vlastite vjere, za izgradnju identiteta vlastitoga života i poziva, da možemo prepoznati svu širinu kojom Isus pristupa čovjeku. Petar se spoznao pred Isusom, ostvario je samovrednovanje, napomenuo je mons. Hranić. Kada je otkrio pred kim stoji, spoznao je sebe. Istinsko vrednovanje događa se samo pred Bogom. Samospoznaja je neočekivani trenutak svijesti. Čovjek 
se spoznaje otkrivši da je spoznat. Kada svoje darove i svoje sposobnosti stavimo u službu Isusu, tada sve ima svoju vrijednost.
Završavajući homiliju nadbiskup je zahvalio svim vjeroučiteljima na svemu što čine u stvarnosti prosvjetnoga i školskoga sustava, napose na svemu onome što čine u svom višegodišnjem katehetsko 
– pastoralnom radu s djecom i mladima te ih potaknuo i ohrabrio u njihovom daljnjem radu. Također je zahvalio umirovljenom profesoru Ivanu Zirdumu za višegodišnju zdušnu brigu oko ovoga svetišta. Euharistijsko slavlje animirao je zbor vjeroučitelja pod vodstvom Ivana Rakonce.
Nakon ručka i okrjepe koji je pripremio Caritas 
Đakovačko-osječke nadbiskupije, u poslijepodnevnom dijelu programa uslijedila su još dva predavanja.
Prvo predavanje održao je izv. prof. dr. Goran Livazović s Odsjeka za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku na temu „Kritičko – refleksivna praksa i izazovi samovrednovanja vjeroučitelja u suvremenoj školi“. 
Istaknuo je kako su brojni izazovi pred odgojno-obrazovnim djelatnicima, ali je važno biti uzoran model učenicima kroz nekoliko elemenata: osobni ethos (optimizam), strukturiranje procesa učenja, teološko znanje, komunikacijske kompetencije, medijska kompetencija, repertoar strategije poučavanja, dijagnostička kompetencija te kritička refleksija.
Predavač je potom govorio o refleksivnoj praksi koja nas uči razumijevanju hermeneutike te pozitivno utječe na zadovoljstvo učitelja. Naglasio je prednosti samorefleksije: proces je personaliziran, identificira izazove i vještine koje smo previdjeli, omogućuje bolje fokusiranje problema koji nas tište te ozbiljno shvaćamo svoj posao. Na kraju predavanja prof. dr. Livazović je zaključio kako je samorefleksija alat za 
cjeloživotno učenje i usavršavanje.
Drugo predavanje na temu „Samo-vrednovanje. Dinamičan, ponekad napet dijalog sa sobom, s drugim i s institucijama”, održao je doc. dr. sc. Josip Bošnjaković, svećenik i profesor na KBF-u u Đakovu. Naglasio je kako je u procesu samovrednovanja važno imati inicijativu, strast za pojedinu stvar te pisati vlastite ciljeve. U postizanju realne slike o sebi vjeroučitelju može pomoći jedinica prepoznavanja „stroke“ tj., vještina kritičkih osvrta. Važni su mali koraci, upravljanje osjećajima te higijena vlastitog duha, uputio je predavač prisutne vjeroučitelje.
Nataša Šantić/foto: M. Kelbas
