Svečana proslava Presvetog Srca Isusova u osječkoj Retfali

OSIJEK (TU) – Mnoštvo je vjernika u Osijeku na svetkovinu Presvetog Srca Isusova (3. lipnja) sudjelovalo na večernjem euharistijskom slavlju uz retfalačku zavjetnu kapelicu podignutu u liporedu ispred obiteljskih kuća prije osamdeset godina, 1936. u tadašnjoj Novoj Retfali „na čast i slavu Presvetom Srcu Isusovom da nas sačuva od svakog zla“. Svetkovanje je započelo jutarnjom misom u župnoj crkvi Uzvišenja sv. Križa i nastavljeno pučkim slavljem, predvečernjom molitvom uz kapelicu (kao nekada prije izgrađene župne crkve u kojoj se svake večeri moli krunica) te je u središnje misno slavlje pobožni puk uveden procesijom djece i slavljeničkim recitalom 25 najmlađih župljana.

Misu je predvodio i propovijedao o. Darko Rac, paroh grkokatoličke parohije sv. Luke apostola u Bačincima (Apostolski egzarhat za grkokatolike u Srbiji), a suslavili domaćin župnik i župni vikar Pavo Vukovac i Ivan Stipić.

„Isusovo Srce, koje danas slavimo, ostaje nam trajni znak milosrđa koje Bog ne uskraćuje nikome, milosrđa koje je jedina naša nada i utjeha. No, ne zaboravimo još nešto iz Isusovog govora o njegovom Srcu: ‘Uzmite jaram moj na sebe, učite od mene’. Da, učiti valja od njegovog Srca! Učiti živjeti, ljubiti, praštati, strpljivo podnositi jedni druge, ne uzvraćati zlim na zlo, odbaciti od sebe svaku pakost i nepravdu. Zato s pravom danas našim crkvama odzvanja molba: ‘Učini srca naša po Srcu svome!’. Kako je važna ta molitva! U njoj je sadržano sve ono na što nas Isus poziva: ljubite jedni druge, slijedite me, činite kako sam vam govorio, uzmite križ svoj svaki dan, budite poput mene. To je revolucija Božje ljubavi! Živimo u svijetu sve veće zatvorenosti, otuđenosti, ljudi sve više postaju stranci jedni drugima. Neke nevolje tek nas na trenutak zbliže i povežu, neke tragedije na trenutak nas pokrenu, solidarnost nas obuzme u trenutcima kada se osjetimo uplašeni ili ugroženi, no vrlo brzo se vraćamo u stanje da ‘svatko živi svoj život’ ne obazirući se previše na drugoga. To je posebno vidljivo u većim sredinama gdje ljudi žive jedni pokraj drugih, a ne jedni s drugima. Pa i u našim obiteljima sve je manje zajedništva zbog čega mnogi brakovi pucaju, a obitelji se rasipaju. Životne obveze, profesionalni zahtjevi i potreba zaraditi za život čine da sve manje razgovaramo i sve se više zatvaramo svatko u sebe“, kazao je u propovijedi Rac ističući: „U Svetoj godini jubileja Božjega milosrđa pobožnost Srcu Isusovom treba nama biti poticaj odgovoriti na Božju ljubav i poziv tako da živimo svoju vjeru u svom konkretnom životu i poslanju, društvenoj angažiranosti poput sv. Majke Terezije, sv. Leopolda B. Mandića ili kao bl. Alojzije Stepinac, kako bi po našoj ljubavi drugi vidjeli da smo pravi kršćani“.

Misno je slavlje uveličao župni zbor uz vodstvo i klavijaturnu pratnju s. Evice Sočković. Kapelicu je cvijećem uresila i ulični prostor za liturgiju pripravila skupina župljana predvođena Stjepanom i Katicom Đukić „čuvarima tradicije održavanja misa uz kapelicu“ kojima je, kao i ostalima zaslužnim za slavljenički program, zahvalio župnik Vukovac, poručujući: „Učinimo sve kako bi naša srca bila slična Isusovom srcu, a naša ljubav Božjoj ljubavi.“

Župnik je zapazio da se svetkovina slavi na otvorenom od 1995. godine (kada je kapelica obnovljena) te da tijekom mise kiša nikada nije pala pa tako ni ove godine, unatoč prijetećim oblacima, a to je, kazao je, znak Božje milosti na čemu su vjernici zahvalni. Pok. Hermina Lanz do prije tri godine poticala je pobožnosti uz kapelicu te ju hvalevrijedno uspješno nastavlja recitalima Blanka Kundakčić, koja je recital napisala i s djecom pripravila za izvedbu. Recital su izveli: Ivona Zeko, Luna Kiš, Anamarija Reba, Anja Nenadović, Marta Đukić, Hana Kaladić, Nadja Berišić, Hana Miočević Bokun, Eva Vuković, Sara Vuković, Lana Jurić, Andrea Ljubo, Mateja Jelošek, Monika Jelošek, Laura Lovrić, Iva Matišić, Matej Buljan, Katarina Galinac, Lorena Turčan, Vida Matić, Klara Matić, Marija Vuković, Lucija Berišić i Laura Vuković.

Nevenka Špoljarić