OSIJEK (TU) – Tijekom svibnja, uoči večernjih euharistijskih slavlja, u župnoj crkvi Uzvišenja sv. Križa u Osijeku u 18 sati počinjala je marijanska pobožnost sastavljena od molitve krunice koju su predmolili vjernici, a svećenici su predmolili posvetnu molitvu Blaženoj Djevici Mariji. Svečani završetak svibanjskih pobožnosti, uključujući svečanije slavlje sedam dana posvećenih Gospi u mjesecu Kraljice svete krunice, priređen je na spomendan Pohođenja BDM kada je slavljena jutarnja misa, a uz večernju su župljani i članovi župnih skupina, nakon krunice, uz predvođenje župnog vikara Matije Aušića molili litanije Majci Mariji te posvetnu molitvu.
Inače se prije večernjih misa u retfalačkoj župi već 60 godina moli krunica, njeguje marijanska duhovnost posebice u okrilju obitelji i triju molitvenih skupina, no ove je godine svibanjska pobožnost bila na poseban način svečana jer je papa Franjo 1. svibnja 2021. započeo molitveni maraton u vatikanskoj bazilici te ga završio u ponedjeljak 31. svibnja u Vatikanskim vrtovima.
Naime, svi su vjernici pozvani sudjelovati u svakodnevnoj molitvi krunice za kraj pandemije tijekom svibnja, mjeseca posvećenoga Djevici Mariji, a u retfalačkoj župi molitvu nastavljaju i dalje na nakane Svetoga Oca. Misno slavlje 31. svibnja predvodio je i propovijedao vikar M. Aušić te su župljani naposljetku mise otpjevali duhovnu skladbu „Čuj nas, Majko“, a pjevanje su predvodile Danica Andrašević i Božana Matić. Najavljen je i nov ciklus susreta u radosti vjere, počev od srijede (2. lipnja) kada župa priređuje, nakon večernjih misa, „Lipanjske srijede u znaku svjedočanstava“ te će župna obitelj i osječki vjernici imati prigodu slušati laike, svjedoke žive, djelatne katoličke vjere.
Ugledati nam se na susret Marije i Elizabete!
U marijanskom duhu propovjednik Matija Aušić razložio je kako po susretu u radosti, poput Marije i Elizabete, očitujemo Božje djelovanje u svom životu. Potaknut liturgijskim čitanjem (Lk 1, 39-56) u kojemu su vjernici slušali Marijin hvalospjev (Veliča duša moja Gospodina), Aušić je razmatrao o dubini radosnog, duhovnog susreta dviju svetih žena Marije i Elizabete te, između ostaloga kazao: „Odakle ta radost u tome susretu? Zbilo se ono za čim čezne najdubljim dubinama svako ljudsko biće: nakon grijeha i prekida odnosa između čovjeka i Boga – došlo je vrijeme ponovnoga susreta s Bogom, došlo je vrijeme spasenja. Marija puna milosti sluša riječi: Gospodin je s tobom! Bog je ispunja svojom prisutnošću, prožima svojim Duhom te ona i srcem i tijelom začinje Sina Božjega, Spasitelja. A onda dolazi do susreta čovjeka s čovjekom: Marija se susreće s Elizabetom. Ovaj susret prototip je svih pravih susreta. Marija, ispunjena Bogom, žuri Elizabeti da s njom podijeli radost. A Elizabeta, noseći u sebi plod, dar Božji – Ivana, ispunjena silinom Duha Svetoga, pridružuje svoju radost Marijinoj u jedinstven usklik radosti i zahvalnosti Bogu. Njezina radost bila je tolika da ona ‘viče iz svega glasa’. Susret Marije i Elizabete nadahnjuje želju da se i ja naučim životno susretati s Bogom i da tu puninu susreta živim u susretu s ljudima… U svim svojim susretima, moramo se ugledati na susret Marije i Elizabete! To je bio susret istinske radosti, susret koji donosi samoga Boga i njegov mir. Kao vjernici trebamo neprestano biti nositelji dobrih vijesti, a najbolja od njih je Radosna vijest – Evanđelje!“ Nevenka Špoljarić
