OSIJEK (TU) – Katehezom o Isusovom znamenju u uskrišenju Lazarovu završio je 17. svibnja u Osijeku ciklus razmatranja o „Sedam Isusovih znamenja prema Ivanovom evanđelju“ s teologom i filozofom prof. dr. sc. Krešimirom Šimićem u župi Uzvišenja sv. Križa. Nakon večernje mise, koju je predvodio župnik Ivica Martić, „Susret rasta u vjeri: katolici dobro došli, kući!“, Šimić je otvorio čitanjem tematskog 11. ulomka Ivanovog evanđelja (Iv (11, 38-44) o znamenju uskrsnuća, kulminaciji ishodišnog znamenja poslušanog u prvoj katehezi o svadbi u Kani Galilejskoj (2, 1-12).
„Znamenje uskrišenja Lazara može se razmatrati u svjetlu Isusova govora nakon ozdravljenja uzetoga (‘Zaista, zaista, kažem vam: tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me posla, ima život vječni i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život.), no u tekstu iz 11. poglavlja, za razliku od sinoptičkih zgoda u kojima Isus vraća pokojnike koji su tek umrli u život, u Lazarovu slučaju prošlo je dovoljno vremena da su i rabini morali ustvrditi da je mrtav. Ta prošlo je četiri dana! Isus djeluje iz najdubljeg odnosa s Ocem… Isus ne reagira odmah na molitvu, ali ne zato što je spriječen nego stoga da mi uzvjerujemo: ‘Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas – da uzvjerujete.’
Šimić te nastavio razmatranje o znamenju uskrišenja započetog odvaljivanjem grobnog kamena, zaključivši: „Potresen u duhu i uzbuđen nakon susreta s Marijom, Isus upućuje znakovito pitanje: ‘Kamo ste ga položili?’, a Židovi koji su dopratili Mariju do Isusa odgovoriše: ‘Gospodine, dođi i pogledaj!’ Prvo pitanje je isto kao i pitanje Marije Magdalene u osvit uskrsnog jutra (Iv 20, 15), a odgovor Židova isti kao i Isusov prvim učenicima (Iv 1, 39: ‘Učitelju gdje stanuješ? – Dođite i vidjet ćete’). Riječi ljudske i riječi Božje isprepliću se! Kontekst u kojemu se događa uskrsnuće, kontekst je istinske zajednice: ispravna ispovijest vjere, jednodušna i Bogu ugodna molitva, unatoč različitim karakterima, jednodušnost. Takva zajednica ganula je Isusa na plač! Kad Isus kaže: ‘Odvalite kamen!’, Marta negoduje: ‘Već zaudara.’ Kako je teško odmaknuti kamen koji skriva nečistoću! Isus naređuje da se oživljeni Lazar razveže. On ga pušta. Lazar nije kasnije u zboru apostola. Isus razvezuje, ne navezuje one koje spašava. U spoznaji slike vlastite truleži i kamena u svom životu u koji puštamo Isusa, očitujemo da nam treba novi život, novo rođenje i to je radosna vijest.“
Govor o znamenju zaključen je vjerom da je Isus ‘uskrsnuće i život’ (11,25), a to je smisao novoga života otvorenog Duhu Božjem i ispravnog iščekivanja spašenosti u nadi. Susret rasta u vjeri završen je molitvom koju je predmolio bogoslov Antun Nikolić. Katehetski susreti bit će nastavljeni ponedjeljkom u retfalačkoj župi novim tematskim promišljanjima o čudesima – antiznamenjima. Nevenka Špoljarić