ĐAKOVO (TU) – Na svetkovinu Presvetog Trojstva, u nedjelju 22. svibnja 2016., oko osam stotina vjernika Garčinskog dekanata, među kojima 80-ak ministranata te oko 140 krizmanika i mladih, sudjelovalo je na Velikom jubilejskom hodočašću u đakovačku prvostolnicu sv. Petra. Predvođeni dekanom preč. Matom Kneževićem te ostalim župnicima Dekanata, hodočasnici su se okupili pred katedralom, gdje su ih dočekali kanonici mons. Ivan Ćurić, generalni vikar, te mons. Luka Strgar, kustos katedrale.
Mons. Ćurić predvodio je pred katedralom kratki obred te blagoslov hodočasnika, a potom su hodočasnici s pjesmom prošli kroz „Vrata milosrđa“ te sudjelovali u pobožnosti Božjem milosrđu. Nakon što su na kraju pobožnosti vjernici zajedno izmolili Molitvu pape Franje za Jubilej milosrđa, uslijedilo je svečano euharistijsko slavlje, koje je u zajedništvu s nadbiskupom u miru mons. Marinom Srakićem, mons. Ćurićem i svećenicima Dekanata predvodio nadbiskup mons. Đuro Hranić.
Na početku slavlja pozdravnu riječ nadbiskupima uputio je dekan Knežević, rekavši kako je važno uživati Božje milosrđe; ne samo u gesti prolaska kroz Vrata milosrđa, već je potrebno kroz vrata izaći s poslanjem u vjernički život. „Isus nije apostolima podario mir i ostavio ih iza zatvorenih vrata, nego ih je poslao činiti milosrđe. Prođimo kroz vrata crkve sa sviješću da nas Krist šalje biti njegovo milosrdno lice ne samo našoj braći i sestrama, nego svakom čovjeku. Izađimo kroz Vrata milosrđa i budimo milosrdni svoj zemlji i svakom čovjeku“, rekao je dekan Knežević. Istaknuvši kako Bog neizmjerno voli, prašta, trudi se i zauzima za čovjeka i strpljivo čeka, dekan je naglasio kako su kršćani velik potencijal „koji treba propovijedati te svojim ponašanjem i djelima pokazati da još uvijek ima dobrote, da ima onih koji znaju oprostiti…”.
„Širom otvorena vrata naše katedrale kroz koja ste ušli ovamo svjedoče o širini i dubini Otajstva Trojedinoga Boga koji se do kraja izrekao i objavio Drugoj božanskoj osobi utjelovljenoga Sina Božjega Isusa Krista. Dobro došli draga braćo i sestre iz župa Garčinskoga dekanata u svoju katedralu, koja je radosna što o 150. obljetnici početka svoje gradnje ima mogućnost u okviru Jubileja milosrđa otvoriti vam svoja Vrata milosrđa“, rekao je nadbiskup Hranić pozdravljajući okupljene hodočasnike.
U svojoj homiliji nadbiskup je govorio o Presvetom Trojstvu, pojasnivši među ostalim kako je Duh Sveti ‘Osoba Ljubav’ – Ljubav između Oca i Sina, koja će učenike uvoditi u svu istinu. „Duh Sveti je ljubav Božja koja biva razlivena u naša srca, kojom bivamo zahvaćeni i po kojoj postajemo dionicima Trojstvenoga božanskoga života. Kad on dođe i kad njega primimo – Duha Ljubavi – on će nas uvesti u svu istinu – i o Bogu, i o ljudima i o stvarnosti oko nas. Po daru ljubavi, po daru Duha Svetoga, bolje razumijemo ljude i stvarnost oko sebe. Postajemo mudriji. Ljubav tj. Duh Sveti, otvara nas za druge ljude: druge i drugačije od nas“, rekao je nadbiskup, dodavši kako ljubav zahtijeva ljubljenoga.
Okupljenim hodočasnicima nadbiskup je kazao kako je prava ljubav uvijek otvorena ljubav – nikad se ne zatvara za druge i drugačije, a tamo gdje ljubav između dvije osobe postaje isključiva, prestaje biti ljubav. Ističući kako je Duh Sveti najveća intima Božja, najveće otvaranje Božje, princip Božjeg izlaženja iz sebe samoga te princip stvaranja svijeta, nadbiskup ističe kako je čovjek u sebi poziv na zajedništvo i darivanje te je jedino stvorenje koje je sposobno odgovoriti na Božje darivanje uzvratnim darom sebe samoga. „Čovjek zato ne može živjeti bez ljubavi. 
On ostaje po sebi neshvatljivo biće, njegov je život lišen smisla, ako mu ne biva objavljena ljubav, ako se ne susretne s ljubavlju, ako je ne iskusi i ne učini svojom, ako na njoj živo ne sudjeluje. On je slika Trojstva. I to ne toliko u trenutku samoće, koliko u trenutku zajedništva. Slika Trojedinog Boga nisu, stoga, samo muškarac i žena pojedinačno, nego se i u njihovu međusobnom jedinstvu i zajedništvu odsijeva zajedništvo ljubavi unutar Presvetog Trojstva. I to je ono najviše i najuzvišenije što se može reći o čovjeku, o njegovu tijelu i spolnosti, o osobnoj i društvenoj dimenziji ljudske osobe, te predstavlja najdublji aspekt teološkog govora i o Bogu i o čovjeku. Čovjek je slika Trojedinog Boga, a obitelj slika Presvetoga Trojstva“, istaknuo je nadbiskup, zaključivši kako je u ljudsko biće upisana sličnost s Presvetim Trojstvom, te je Trojedini Bog izvor, nadahnuće, model, cilj i uvir ljudskog zajedništva osoba – i model interpretacije čovjeka i svakog oblika zajedništva ljudi i ljudskoga društva.
Vjernicima Garčinskog dekanata rekao je kako ih je uvijek resila zdrava kršćanska duhovnost i vjernost kršćanskoj antropologiji. Upozoravajući da današnje društvo sve češće tone u individualizam, da smo svjedoci rastućeg egocentrizma, sebičnosti i samovolje čovjeka koji u središte svojih stremljenja i nastojanja postavlja sebe i svoje prohtjeve, sve do zatvaranja u sebe i do odbacivanja ulaska u brak i bračnog partnerstva, do zatvaranja za obiteljsko zajedništvo i prihvaćanja djece jer se brak i obitelj doživljavaju kao prijetnja osobnoj ugodi i komotnosti, nadbiskup na kraju poručuje: „Ostanite postojani u svojoj vjeri i zdravoj kršćanskoj antropologiji i čuvajte svoj identitet i svoje vrijednosti jer su one od životne važnosti za budućnost našega naroda, Europe i čitavoga svijeta.“
U prikaznoj procesiji obitelj je prinijela grudu zemlje, ministranti kalež i pliticu, vjeroučiteljica Bibliju i Katekizam, krizmanici vino i vodu, a mladi kukuruz, pšenicu, kruh i hostije. Na kraju misnog slavlja nadbiskup je svim župnicima darovao sliku đakovačke prvostolnice, kao znak sjećanja na ovaj događaj te uputio zahvalu svima koji su dali svoj doprinos u organizaciji ovoga hodočašća. Liturgijsko slavlje pratilo je skladno pučko pjevanje brojnih pjevača iz cijeloga dekanata, predvođenih Klakarkama, a misna čitanja i molitvu vjernika čitali su vjernici župa Dekanata. A. Banović
