OSIJEK (TU) – U osječkoj Župi Preslavnog Imena Marijina nastavljeni su redoviti korizmeni susreti utorkom nazvani „Korizmeni hod s Bibllijom“. Kao i prethodne, i ovaj, treći po redu susret, 16. ožujka predvodio je vlč. mr. sc. Ivan Benaković, svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije na doktorskom studiju biblijske teologije u Rimu, ujedno asistent na Katedri Svetog pisma na KBF-u u Đakovu.
Vlč. Benaković je za ovaj biblijski susret izabrao odlomak iz Evanđelja po Ivanu gdje Isus oživljuje Lazara. Riječ je o tekstu gdje nam biblijski pisac želi prikazati stvarnu snagu Isusove osobe koja – je jer je u neprikosnovenoj vezi s Bogom Ocem – kadra oživljavati te darivati istinski život. Naime, u evanđeoskom tekstu možemo pratiti kako nam autor želi ukazati na pravi smisao bolesti, koja čovjeka neminovno dovodi u pitanje u onome što on jest kao osoba. Ipak, Lazarova bolest nije bilo kakva, nego ona koja ga je dovela i do smrti. Međutim, upravo takva jedna kritična situacija koja pogađa obitelj preminuloga biti će prilika Isusu da pojasni i protumači smisao umiranja, a shodno tome i istinskog života. Jer ako čovjek zna zašto živi, onda će znati i koji je smisao njegove smrti i umiranja. Unatoč tome, svjedoci smo kako ljudi današnjice najčešće ne mogu odgovoriti na pitanje o smislu njihova života te na smrt onda gledaju kao na radikalno propadanje njihova života. Upravo takav pogled na smrt imaju i protagonisti evanđeoske naracije (usp. Iv 11). No to ne bi bilo tako ni zabrinjavajuće da Lazarova obitelj nije bila u istinskoj prijateljskoj vezi s Isusom Kristom. I to je ono što čitatelja treba doista dovesti pred pitanje: ako za sebe kažem da Krista ljubim i poznajem, kako to da se još uvijek bojim smrti te života koji tek treba postati moja realnost?
Lazarovi najbliži, tj. njegove sestre pokazuju se u prvi mah kao osobe koje isuviše ljube ovozemaljsko, što uviđamo iz dvije izravne rečenice: „Da si bio ovdje brat moj ne bi umro!“. One, kao i mi danas, gledaju na Isusa prvotno kao na osobu koja je revolucionarni iscjelitelj, a On sam sebe ne doživljava takvom osobom. Njegovo poimanje sebe je nešto ipak dublje. I to je ono što im želi i dokazati jer im ukazuje na činjenicu kako Lazarova smrt jest prigoda da se proslavi Bog te ujedno trenutak u kojemu ljudi trebaju istinski povjerovati u Božju snagu. Stoga možemo zaključiti kako evanđelist Isusa prikazuje kao osobu koja svoje vjerne vodi na putu prema otkrivanju istinskog smisla života, a onda i umiranja. Jer umiranje je činjenica svačijeg postojanja, a vjera u život koji se rađa u uskrsnuću je nešto što nije oznaka svakog čovjeka. I to je ono što Isus želi posvijestiti svojim pratiteljima, ali i intimnim prijateljima koje doista ljubi. Naime, tekst više puta spominje kako Isus ljubi svoje prijatelje. On je osoba koja zna i zaplakati, odnosno osoba čije srce je istinski srce od mesa te puno sućuti prema nama ljudima. I upravo to je ono što čovjeka istinski ozdravlja u njegovoj boli. To je dakle sjećanje na bezuvjetnu ljubav koju nam Bog iskazuje svakoga dana. Kada to čovjek shvati, onda mu život postaje smisleniji, a isto tako i sam postaje onaj koji ljubi te daruje sebe za drugog čovjeka, ne mareći za cijenu osobnog predanja. Tek takav čovjek pokazuje da zna čemu i kome živi. Tome se čovjeku u smrti ne događa neuspjeh, nego na nju gleda kao na put u puninu života s Bogom.
U nastavku biblijskih susreta utorkom bit će govora o Isusovoj muci te onome što ona znači za svakog čovjeka. Ovi susreti odvijaju se prije svega zbog popularizacije Biblije te duhovnosti koja ima biblijski predznak. Iz tog razloga na biblijske susrete pozvani su svi koji istinski tragaju za puninom života u Bogu koji se otkriva u svojoj riječi. Mirena Zake
