SLAVONSKI BROD (TU) – Blagdan Gospe Lurdske proslavljen je u četvrtak, 11. veljače u franjevačkoj crkvi Presvetog Trojstva u Slavonskom Brodu. Svečano večernje misno slavlje predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup mons. Đuro Hranić. Uz gvardijana fra Klaudia Milohanovića i slavonskobrodskog dekana dr. Tomislava Ćurića suslavilo je još pet svećenika. Posluživao je đakon Marko Obradović te franjevački bogoslovi i sjemeništarci.
U prigodnoj homiliji nadbiskup Hranić progovorio je o povijesti franjevaca u Slavonskom Brodu, kojima je Austrougarska vlast jedno vrijeme oduzela samostan i pretvorila ga u kasarnu, ali su se zahvaljujući đakovačkom biskupu Antunu Mandiću ponovno vratili u samostan. Došavši ponovo u Slavonski Brod 1806. godine, gotovo 50 godina prije proglašenja dogme o Bezgrješnom začeću, franjevci su sa sobom ponijeli i čašćenje svoje nebeske zaštitnice – Bezgrješno začeće BDM. Govoreći o lurdskim ukazanjima naglasio je kako su ona „ponovno potvrdila i osnažila staru istinu kršćanske vjere da se mi ljudi unutar naše grešne smještenosti, koja utječe na našu volju i slobodu poput nekoga tko pliva u rijeci, čija struja snažno nosi plivače i prisiljava ih da se bore protiv struje, umorni od plivanja na kraju ipak barem na trenutak prepustimo da nas nosi rijeka grijeha…“ Nadalje je posvjestio kako je Marija po svom bezgrješnom začeću slika i model Crkve, da se na njoj kao prvoj ostvaruje ono što se ostvaruje u Crkvi sa svim krštenicima, te je njezina osobna vjera i prianjanje uz Isusa Krista model i nadahnuće čitavoj Crkvi.
Pojasnio je kako je ovaj blagdan papa Ivana Pavao II., prije 25 godina proglasio Svjetskim danom bolesnika, jer su Marijina ukazanja u Lurdu u ona teška vremena u Europi značila obnovu vjere u Isusa Krista i jer je znao da u bolesti i patnji najviše dolazi u kušnju naša vjera. Upozorio je na opasnost da su neki vjernici skloni u bolesti prepoznavati Božju kaznu za grijeh, te pojasnio kako je to primitivno shvaćanje bolesti i poimanja Boga koji je dobri Otac. Također je upozorio da bolest nikada ne može biti volja Božja, jer takvo poimanje Boga također ne odgovara biblijskoj objavi. Pojasnio je i da je pogrešno očekivati da Bog sve rješava čudesima.
„Čovjek koji se u vjeri sjedinjuje s Kristom u stanju je, snagom koju prima od Boga, suočavati se sa svakim trpljenjem i bolešću i sigurno je jači od svakoga zla te na kraju pobjeđuje kao što je Krist Gospodin pobijedio svojim uskrsnućem. Trebamo trijezno i ozbiljno pristupati bolestima, jer bolest je izraz nedovršenosti čovjeka. Na ovoj zemlji mi nismo dovršeni, dovršeni ćemo biti tek u budućnosti, jer naš je ovozemaljski život prolazan. Samo u vjeri u Isusa Krista, koji je završio na križu, možemo pronaći novo svjetlo koje nam daje naslutiti odgovor i na našu patnju i bolest. Isus je radi nas postao odbačenik. Po njegovu križu, jer ga je prihvatio, patnja i bolest prestaju biti prokletstvo, znak odbačenosti i kazne, nego postaju mogućnost posvećenja. Svjedoče to i bolesnici koji su unatoč svom teškom stanju vedri i mirni i zadovoljni te imaju snage gledati na vlastitu bolest u svjetlu Kristova križa. To nije lagan korak, ali tko ga uspije ostvariti stječe osjećaj spokoja i mira, odnosno nestaje osjećaj odbačenosti i osamljenosti“, rekao je uz ostalo nadbiskup Hranić.
Pri kraju mise molitvom pred Gospinim kipom povjerio je sve Gospinu zagovoru.
Ostala četiri misna slavlja predvodili su domaći franjevci, a misu u 10 sati, na kojoj su hodočastili vjernici župe Gospe Brze Pomoći, predvodio je njihov župnik Ivan Lenić. Blagdanu je prethodila devetnica koju su predvodili domaći franjevci. Trodnevnicu je predvodio fra Gabrijel Bošnjak, župni vikar u franjevačkoj župi Duha Svetoga u Požegi. On je kroz tri dana promišljao o Božjoj ljubavi i milosrđu, o Gospinom pozivu na molitvu i pokoru te vjernicima pojasnio što je prava pobožnost i kako moliti.
Zbog epidemioloških mjera ove je godine izostala tradicionalna procesija s Gospinim kipom uz rijeku Savu, koja se u ovoj crkvi održava počevši od 1892. kada je kip nabavljen i blagoslovljen. B. Lukačević
