OSIJEK (TU) – Retfalačka župa Uzvišenja sv. Križa u Osijeku, koja ove godine slavi 60 godina postojanja, svečanom se trodnevnicom i duhovnom obnovom pripravljala za slavlje Gospe Lurdske i Svjetskoga dana bolesnika 11. veljače.
Blagdan je proslavljen misama i završnom tematskom propovijedi o obiteljskom/roditeljskom odnosu po uzoru na svetu obitelj i Isusa.
Nakon svakovečernje krunice i pobožnosti pred Gospinim kipom u crkvi koju je predvodio župnik Ivica Martić i domaćinski predvodio misna slavlja, duhovna je obnova otvorena s gostujućim don Petrom Filipovićem iz Studenaca u BiH te fra Krunoslavom Kolarićem, psihoterapeutom, redovnikom i časnim bratom u franjevačkom samostanu i Svetištu Majke Božje Trsatske u Rijeci koji je dvije večeri govorio, uz osobne primjere, o temama: „Preko oprosta do slobode“ te; „Obitelj dar života i zajedništva“. U zadnjoj temi fra Krunoslav je naglasio važnost otkrivanja vlastitoga identiteta unutar obitelji koju nismo sami birali te zaključio: „Sada kroz ovu pripravu zamolimo našu Majku da nas nauči kako biti bolji majka, otac, dijete, baka, djed i unuk(a).“
S evanđeoskim uporištem nastavio je o Isusovoj zdravoj obitelji razmatrati retfalački župnik Martić, inače nadbiskupijski povjerenik za pastoral braka i obitelji, govoreći o temi „Bog, roditelji, djeca“. „Ako hoćeš pomoći svome djetetu, muž mora voljeti svoju ženu, a žena muža. Dijete ne funkcionira, ne funkcionira li odnos oca i majke… Isus je rastao u skladnoj obitelji uz mamu i tatu, kazao je Martić, pojasnivši kako red koji se uči od malena, npr. vrijeme buđenja, pranja zubi, objeda, molitve pomaže djetetu u odrastanju, kao što je pomogao i Isusu. „Kad gledamo u Isusa, točno možemo vidjeti kakvu je obitelj, roditelje imao. Isus je gledao što mu roditelji čine. Evanđelje ne kaže – Marija i Josip su išli u hram, već roditelji. Ako hoćeš pomoći svome djetetu, voli svoju ženu ili voli svoga muža. Ne povećaj svoju ljubav prema djetetu već voli svog bračnog druga. Ako se roditelji ne slažu, što dijete radi? Ono prebacuje krivnju na sebe, pokušava riješiti problem na sebi… Kod Isusa, mama i tata zajedno idu u hram, ako npr. muž ne ide u crkvu eto zbrke u djetetu, nesklada. Isus je poštovao svoje roditelje jer su oni njega poštovali, međusobno se poštovali i poštovali su Boga. Marija nam je to po evanđelisti Luki ispričala da naučimo biti roditelji i djeca, ali i djedovi i bake koji će znati prenijet istinu onima koje vole.“
U blagdanskoj je propovijedi Martić zaključio obnovu promišljanjem o (ne)vjeri roditeljskoj i tome kako je to kada u obitelji nije sve kako treba, uzevši evanđeoski primjer Isusova postupanja u slučaju u kojemu otac moli pomoć za sin koji ima nijemog duha. „Nema veće muke do one kada ne možeš pomoći svomu djetetu. I kada nema komunikacije između roditelja i djeteta, koji ne znaju razgovarati – ili se svađaju ili šute. Otac ne zna razgovarati, a sin pristupiti ocu i to je užas, dok je među nama tišina. Zanimljivo, otac ne kaže između njega i mene je problem, već sin ima problem. Najčešće roditelji kažu dijete nam ima problem, umjesto – mi imamo problem… Isus prepoznaje da problem nije u nijemosti, već u ne vjeri. Evanđelist Marko razlikuje dječaka i zloduha koji ga je zaposjeo. Isus ne ulazi u razgovor s dječakom niti zloduhom, već s ocem i traži da otac prizna i ne skriva problem. Otac otvara vrata svoje obitelji Bogu i traži pomoć. Grijeh, zlo, ovisnost ostavljaju posljedice, štete. Isus daje odgovor i danas kako se opako istjeruje samo postom i molitvom. Da se netko oslobodi, evo recepta, to je ono na što nas korizma poziva. Hoćeš li neke obiteljske probleme riješiti u svomu životu, počni moliti i postiti! U molitvi i postu ima manje mene, a više Boga. Tada nam Bog otvara oči za ono što trebamo činiti. Probajte, korizma je blizu“, pozvao je propovjednik. Nevenka Špoljarić
