ĐAKOVO (TU) – Više od tisuću i dvjesto vjernika Drenovačkog dekanata sudjelovalo je u nedjelju, 8. svibnja 2016. na Velikom jubilejskom hodočašću u đakovačku prvostolnicu sv. Petra. Predvođeni dekanom, preč. Markom Mikićem i ostalim župnicima dekanata, hodočasnici su se u poslijepodnevnim satima okupili pred prvostolnicom, gdje su ih dočekali mons. Ivan Ćurić, generalni vikar te mons. Luka Strgar, kustos katedrale.
Nakon kratkog obreda i blagoslova hodočasnika, kojega je predvodio mons. Ćurić, vjernici su prošli kroz „Vrata milosrđa“ te sudjelovali u pobožnosti Božjem milosrđu. Uslijedio je središnji dio susreta – svečano euharistijsko slavlje, koje je u zajedništvu sa svećenicima dekanata, generalnim vikarom Ćurićem i nadbiskupom u miru mons. Marinom Srakićem, predvodio nadbiskup mons. Đuro Hranić.
Ponosni na veliku baštinu vjere
Pozdravnu riječ nadbiskupu Hraniću uputio je dekan Mikić. „U živoj vjeri, nadi i ljubavi u Godini velikog jubileja milosrđa dohodismo ovdje da zajedno s Vama kao pastirom ove mjesne Crkve đakovačko-osječke ispovjedimo i potvrdimo svoju vjeru u Trojedinog Boga i vjernosti Katoličkoj Crkvi, moleći beskrajno milosrđe da nas sve opere i očisti od svih naših nečistoća, grijeha i slabosti, da nas izliječi, te nam ulije u srca i dušu novu snagu ljubavi za daljnje korake našega vjerničkoga života.“
Potom je dekan predstavio dekanat, podsjetivši na povijesna zbivanja, gospodarske prilike, bogatstvo kulturne baštine koja je u mnogim navratima stradavala. Isto tako, spomenuo je i demografsko umiranje, odlazak mladih, velike poplave i stradanja tijekom proljeća 2014. godine. „Unatoč takvom stanju, vjera nam ne klone. Ponosni smo, dragi Oče nadbiskupe itekako na svoj kraj i zavičaj, koji ima svoje dično ime, u kojemu zajedno s ostalima želimo sretno živjeti. Ponosni smo na svoju zemlju i običaje, svoju povijest i kulturu, osobito veliku baštinu vjere koju nam ostaviše i predadoše naši pradjedovi, koju i mi kao dragocjeni biser želimo ostaviti budućim pokoljenjima, uz zagovor i snagu nebeske Majke Božje, naše drage Gospe Šumanovačke, koju ovaj narod časti, voli i moli“, rekao je dekan, poželjevši nadbiskupu Božji blagoslov u vođenju Nadbiskupije, a isto tako i da svojim molitvama moli Božje milosrđe za hrvatski narod.
Ljubav otkriva Božansko otajstvo
„Širom otvorena vrata naše katedrale koja su Vas danas dočekala i kroz koja ste ušli ovamo, svjedoče o širini i dubini Isusove ljubavi prema nama. Dobro došli draga braćo i sestre iz župa Drenovačkoga dekanata u svoju katedralu, koja je radosna što o 150. obljetnici početka svoje gradnje ima mogućnost u okviru Jubileja milosrđa otvoriti vam svoja vrata milosrđa“, rekao je nadbiskup Hranić pozdravljajući okupljene hodočasnike na početku misnog slavlja.
Svoju homiliju započeo je citirajući ulomak pročitanog Evanđelja po Ivanu: „Da budu jedno kao što si ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu, da svijet uzvjeruje da si me ti poslao.” Rekavši kako Isus moli za ono što mu je najviše na srcu, moli za ljubav i jedinstvo svojih učenika, nadbiskup je istaknuo da je ljubav onaj temelj koji se mora graditi, koji se mora njegovati i uzvratiti, jer ljubav otkriva Božansko otajstvo. „U svojoj molitvi, Isus prodire u Božansko otajstvo, koje nam govori o tome tko je i kakav je Bog kojega Isus objavljuje i u kojega vjerujemo mi kršćani. Bog u kojega vjerujemo je Otac i Sin, Bog koji na nas izlijeva svoju ljubav i njome nas prožima i zahvaća“, rekao je nadbiskup.
Nastavivši dalje homiliju, izdvojio je dvije temeljne riječi iz ljudskog iskustva – ljubav i jedinstvo, preko kojih se čovjek može približiti Bogu. Ljubav, kako napominje, nije jednostrana već obostrana, i u tom smislu zahtjeva jedinstvo u međusobnim odnosima. U protivnom, bez obostrane ljubavi, ljubav ostaje sakata, nedostaje joj radost koja je sastavni dio svake ljubavi, rekao je mons. Hranić i ističući: „Ljubav postiže puninu samo ako biva uzvraćena i obostrana.“ Nadbiskup je nadodao još nekoliko sastavnica ljubavi, među kojima je ljubav kao jedina ljudska stvarnost koja može ispuniti svaki ponor odvojenosti i različitosti; ljubav kao bol i patnja, koja podnosi i spremna je žrtvovati se radi voljene osobe; ljubav koja prva poduzima inicijativu i zahtjeva međusobno darivanje, bez očekivanja da nam se uzvrati, ali je isto tako spremna prihvatiti da nam se drugi daje; ljubav koja oprašta i biva svjesna da i drugi ima i meni nešto oprostiti.
Još veće pouzdanje u Boga
Obraćajući se okupljenim hodočasnicima, nadbiskup je rekao kako je Drenovački dekanat, Cvelferija, jedan od danas najsiromašnijih dekanata nadbiskupije. Dekanat koji je pogodila poplava, ali još više migracijska kriza iseljavanja mladih u druge države u potrazi za poslom kako bih preživjeli, zabačenost i otuđenost od države unatoč bogatstvima i plodnoj zemlji. „Unatoč takvoj situaciji, draga braćo i sestre Drenovačkog dekanata, danas ste se okupili s još većim pouzdanjem u Boga koji je ljubav. Okupili ste se u središtu Đakovačko-osječke nadbiskupije i utvrdili svoju ljubav, ali i jedinstvo među sobom i Bogom. Neka Vas uskrsli Isus sve blagoslovi i izlije svoga svetoga Duha, a Gospa Šumanovačka neka Vas i dalje trajno zagovara i štiti“, zaključio je mons. Hranić.
Na kraju misnog slavlja nadbiskup je svim župnicima darovao sliku đakovačke prvostolnice, u znak sjećanja na ovaj događaj te uputio zahvalu svima koji su dali svoj doprinos da vjernici Drenovačkoga dekanata u ovako lijepom broju pristupe hodočašću.
Liturgijsko slavlje pratilo je skladno pjevanje brojnih pjevača cijeloga dekanata. Brojni su hodočasnici pristupili sakramentu pomirenja, a znatan broj hodočasnika iz svih župa bio je odjeven u narodno ruho. Svoj doprinos u asistenciji dali su brojni ministranti iz svih župa.
Luka Ivković