SLAVONSKI BROD (TU) – Svečanu euharistiju s proslavom Nedjelje Božje riječi i zahvalnog spomena na slugu Božjega Josipa Stadlera, prvoga vrhbosanskog nadbiskupa, o 178. obljetnici njegova rođenja i krštenja, predvodio je u nedjelju 24. siječnja u Stadlerovoj rodnoj i krsnoj župi Gospe Brze Pomoći u Slavonskom Brodu domaći župnik Ivan Lenić.
Liturgijske obrede je vodio župni vikar Božidar Nađ, a posluživao đakon Marko Obradović. Kako je to u župi bio i Dan ministranata, na misi su sudjelovali ministranti župe. Uz vjernike župe i grada na misi su sudjelovale i Stadlerove duhovne kćeri Služavke Maloga Isusa na čelu s vrhovnom poglavaricom Družbe s. Marijom Banić i poglavaricom zagrebačke provincije s. Petrom Marjanović. One su prije mise predvodile molitvu krunice – otajstava svjetla uz kratka razmatranja, te molitvu za proglašenje blaženim i svetim sluge Božjega.
U homiliji župnik Lenić posvijestio je kako druženje sa Svetim pismom pomaže prepoznavati i odgovarati na Božji glas, ustrajati na putu obraćenja, putu svetosti. Naglasivši kako svetost nije neki dodatak kršćanskom životu, nego je u njegovoj naravi, ustvrdio je kako je upravo to činio nadbiskup Stadler.
„Sluga Božji Josip Stadler, čiji 178. rođendan i krsni dan danas slavimo, uistinu je bio osvojen riječju Božjom. Koliko ju je intelektom pronicao, prevodio, napose Novi zavjet, što nam je manje poznato, dotle da ga je ona kroz dugogodišnje svakodnevno čitanje, meditiranje, oblikovala i preobražavala, da ju je ne samo tako lako prenosio vjernicima u propovijedima i brojnim poslanicama, nego je ona nenametljivo progovarala njegovom osobnošću, ophođenjem s drugima, stavovima i djelima da se Evanđelje moglo čitati iz njegovih koraka i života“, rekao je župnik.
„Stadler je bio više od samoga teologa, nužno naslonjenoga na Sveto pismo, koje se pretpostavljalo da poznaje da bi razlagao istine vjere najprije kao sveučilišni profesor, a onda kao pastir Crkve. Dopustio je da ga, svjetlom Duha Svetoga, ustrajno odgaja riječ Božja, da zahvaća u njegove dubine, oblikuje njegovo biće, suobličava samom Isusu, a i njegovu Ocu, sukladnoj onoj: ‘Tko poznaje mene, poznaje i Oca’. Same božanske crte i Isusove i Očeve otkrivamo u nadbiskupu Stadleru – crte oca, pastira, čovjekoljupca. Plod je to njegove uronjenosti u Boga, u njegovu Riječ… Kako je žarko želio da Božja riječ, napose Evanđelje, bude bliska njegovim svećenicima i narodu, da je sam posezao za prevođenjem! Samo onaj tko u Evanđelju pomno sluša samoga Krista, koji nam govori riječi života vječnoga, može ga s tolikim marom i načinima prenositi, kako je to činio usred svoga stada nadbiskup Josip Stadler. On je, uistinu, bio slušatelj, poslužitelj i vršitelj riječi Božje“, zaključio je župnik Lenić.
Sukladno posebnosti ove nedjelje i prijedlozima za njezino slavlje predano je 12 Biblija u 12 obitelji župe, kojih su predstavnici pristupali prije završnoga blagoslova pred oltar i primali je iz župnikovih ruku.
Posvijestivši kako druženje sa Svetim pismom osobno, u obitelji, crkvenoj zajednici pomaže prepoznavati i odgovarati na Božji glas, ustrajati na putu obraćenja, putu svetosti, župnik je pozvao obitelji da ga čitaju u svojim domovima, prianjaju uz njega kako bi postali bolji ljudi, pravi Kristovi sljedbenici, stvaratelji novoga mentaliteta, nove civilizacije ljubavi, koja svjedoči prisutnost Kraljevstva Božjega u našem svijetu.
Pjevanje je predvodio veliki pjevački zbor na čelu sa s. Cecilijom Kolarić. Poslije mise služavke Maloga Isusa pred oltarom u crkvi, gdje je bila izložena slika njihova utemeljitelja, pjesmom i molitvom zahvalile su Gospodinu za dar života toga velikana.
Obilježavanje ove obljetnice započelo je dan ranije, u subotu 23. siječnja u večernjim satima molitvom i polaganjem 
lampiona kod spomen obilježja nadbiskupu Stadleru u blizini mjesta njegove rodne kuće. U zajedništvu sa župnim vikarom Nađem i đakonom Obradovićem prigodnu molitvu uz nagovor predvodio je župnik Lenić. Na kraju su zajedno s ministrantima i nekoliko vjernika molili molitvu za skoro proglašenje blaženim i svetim sluge Božjega Josipa Stadlera. Brankica Lukačević
