Predavanja i radionice NSD-a

OSIJEK (TU) – Nacionalni studijski dan za djelatnike i suradnike u pastoralu braka i obitelji na temu „Očinstvo i majčinstvo – dva lica roditeljskog poslanja“ održava se 22. i 23. travnja u Vikarijatu Osijek. Prvog dana predavanje je održao dr. Josip Bošnjaković, profesor KBF-a u Đakovu Sveučilišta u Osijeku te voditelj savjetovališnog i terapeutskog rada u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji na temu Muškarac: suprug i otac nekad i danas te prof. dr. Ana Štambuk sa Studijskog centra socijalnog rada Pravog fakulteta u Zagrebu na temu Žena: supruga i majka – nekada i danas.

Nakon predavanja uslijedila je rasprava te radionica Suvremeni izazovi očinstva i majčinstva koju je pripremila Ivana Stvorić, stručna suradnica u Bračnom i obiteljskom savjetovalištu i Savjetovalištu za žrtve obiteljskog nasilja u Slavonskom Brodu. Program su moderirali Sanja i Petar Kopunović Legetin, članovi Povjerenstva za pastoral braka i obitelji Đakovačko-osječke nadbiskupije. Za djecu su prigodne aktivnosti osmislile studentice KBF-a u Đakovu. Biskupski vikar za pastoral grada Osijeka, prof. dr. Vladimir Dugalić tijekom programa sudionicima je predstavio novu knjigu prof. dr. Pere Aračića, umirovljenog profesora pastoralne teologije KBF-a u Đakovu “Trauma rastave i razvoda braka i obitelji. Uzroci i posljedice. Kako dalje?”

Muškarac: suprug i otac nekad i danas

U svom predavanju Muškarac: suprug i otac nekad i danas dr. Bošnjaković je rekao kako se muškarcem rađa, ali ujedno i postaje, imajući na pameti da je čovjek otvoreni zadatak koji se piše tijekom cijelog života. Oslonio se na biblijski lik Jakova nastojeći istaknuti potrebu muškarca za borbom i avanturom te je uputio kako se danas od supruga očekuje veća fleksibilnost, komunikativnost, razumijevanje, suosjećajnost nego li je to bilo nekada, kao i prilagođavanje novim ulogama i dužnostima. Govoreći o ulozi oca citirao je Homera koji je u Odiseji napisao riječi Telemaha o željnom iščekivanju svog oca Odiseja: Kada bi ljudi mogli svaku stvar birati sami, prva koju bih poželio jest povratak mog oca! Promišljajući o ovim Homerovim riječima, predavač je rekao kao se čini da su one vrlo prikladne za hrvatsko društvo – počevši od događanja u Drugom svjetskom ratu, poslijeratnim događanjima, krajem 80-ih godina, početkom 90-ih te tijekom ratnih i poratnih događanja. Aktualne su i danas jer smo zadnjih godina svjesni masovnog iseljavanja kako muškaraca tako i cijelih obitelji. Istaknuo je jednu od temeljnih razlika uloge oca nekada i danas, a ta je da danas nije toliko aktualan Edipov koliko Telemahov kompleks. Pitanje oca više nije pitanje idealnih modela, dogmi, legendarnih i nepobjedivih heroja, nepromjenjive hijerarhije, čisto represivnog autoriteta, nego djela i odluke, strasti sposobnih svjedočiti upravo kako se može željeti živjeti u ovome svijetu i preuzimati odgovornost. Riječi poput „glad za ocem“, „očeva rana“, „čežnja za ocem“, „udaljeni otac“ jesu učestale, a temelj su snažnog poziva na vrednovanje identiteta muškarca kao sposobnog za unići u odraslu dob, preuzeti odgovornosti i pronalaziti radosti pustolovnog života, rekao je, između ostaloga dr. Bošnjaković.

Žena: supruga i majka nekad i danas

Tijekom predavanja Žena: supruga i majka nekad i danas prof. dr. Ana Štambuk spomenula je kako se kršćanski pogled na ženu danas ne smatra “modernim”, no, upravo u kršćanstvu žena je s muškarcem ravnopravna i odgovorna u stvaranju novih pokoljenja. U osnovi pojmova supruga i majka stoji usmjerenost na odnos koji treba uspostaviti: odnos prema suprugu i odnos prema djeci. Budući je stvorena od Boga, ali i sustvara s Njime, kao treći i najvažniji odnos, A. Štambuk je istaknula odnos žene prema Bogu. Važnim uporištem kršćanskog pogleda na ženu predavačica smatra riječi iz Poslanice Efežanima – da muževi trebaju ljubiti svoje žene, odnosno žene trebaju biti podložne svojim muževima, ali ne na bilo koji način, već na način Krista i Crkve. Promatrajući ljubavi Krista prema Crkvi uviđamo da nema podređenoga i nadređenoga jer kada se zaista volimo, onda nema nejednakosti. Razmirice, nejednakost, moć, rasprava postoji onda kada nismo u ljubavi, naglasila je i brak definirala kao “mjesto gdje dvoje različitih ljudi stoji najbliže, gdje se treba stalno oblikovati, a za to treba puno praštanja, povjerenja, nježnosti i molitve.” Opisujući kako je žena čitavim svojim bićem određena da bude majka, rekla je: „Žena je službenica života, kroz prihvaćanja svega dobrog i lijepoga trajno obnavlja čovječanstvo, čuvarica je najčistijih i najviših vrijednosti duše.” Na kraju izlaganja prof. dr. Štambuk je problematizirala visok stupanj razvoda brakova te je potaknula na promišljanje o puno boljoj pripravi za sakrament ženidbe.

Suvremeni izazovi očinstva i majčinstva

Tijekom radionice na temu Suvremeni izazovi očinstva i majčinstva sudionici su nastojali prepoznati te izazove kao i načine na koje ih je moguće prevladati. Tradicionalan stav o poželjnosti djeteta kao središta u životu odraslog pojedinca sve češće zamjenjuju vrijednosti individualizma, materijalizma i hedonizma; majke se sve više odlučuju na istovremeno preuzimanje uloge majke i poslovne žene; brigu o djeci sve češće preuzimaju plaćeni profesionalci; sve je više rastava brakova i obitelji s jednim roditeljem – samo su neki od suvremenih izazova. Jedna od važnih promjena koje su utjecale na roditeljstvo je i sve veća tendencija prema dominaciji osobnih interesa u društvu dok je opće dobro u drugom planu, odnosno kultura individualizma koja je u suprotnosti s vrijednostima i zahtjevima koje traži život u zajednici. Promijenilo se i shvaćanje uloge djeteta na način da se ono prihvaća kao subjekt s pravima, a država je ta koja treba jamčiti prava. No, bez obzira na brojne promjene i izazove koji su postavljeni pred očeve i majke, sudionici su naglasili kako bi zadatak roditelja uvijek trebao biti da postavljaju jasne granice djetetu te mu osiguraju okruženje u kojem će stjecati životno važne vještine. Uz stručnu savjetnicu Stvorić, radionice su održali: Josip Džakula, Antun Kovačić, Sanja i Petar Kopunović-Legetin, Marija Majdenić, Marina Šijaković, Vanesa Šerić, Elizabeta Matuzović i Suzana Matošević. M. Kuveždanin