ĐAKOVO (TU) – Misnim slavljem u kapeli Bezgrješne, koje je predvodio apostolski nuncij u RH Giorgio Lingua, zajednica Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu svečano je 8. prosinca proslavila svetkovinu Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije, svoje zaštitnice. Uz nadbiskupa đakovačko-osječkog Đuru Hranića, nadbiskupa u miru Marina Srakića, pomoćnog biskupa Ivana Ćurića i poglavare Sjemeništa predvođene rektorom Stjepanom Radićem, koncelebrirali su svećenici koji djeluju u središnjim nadbiskupijskim ustanovama.
U svojoj homiliji nuncij Lingua obraćao se u prvom redu bogoslovima, promišljajući o Božjem pozivu i odgovoru na njega u svjetlu naviještenog Evanđelja o Navještenju. Svoje promišljanje podijelio je u tri cjeline: razlučivanje – celibat – svećenički mentalitet.
„Mislim da jedna stvar mora biti jasna: problem nije toliko u tome da otkrijete vlastiti poziv. Nikada nećete biti 100% sigurni što Bog od vas želi. Neće vam se pojaviti arkanđeo Gabrijel, niti ćete primiti SMS poruku Vječnog Oca. Uvijek će ostati i neke sumnje. No, mi imamo čvrsta uporišta. To su molitva, razmatranje Božje Riječi i, iznad svega, iskren dijalog s onima koji su ovdje kako bi vam pomogli u razlučivanju Božjeg plana, pažljivim razmatranjem okolnosti prošloga i sadašnjega života. Ako im se otvorite, oni će vam pomoći da malo bolje razumijete ono što Bog želi od vas, iako u otajstvu Njegove ljubavi nikada nećemo imati znanstvene sigurnosti. Budite, ipak, mirni: jer od nastojanja oko otkrivanja vlastitog poziva daleko je važnije staviti Boga na prvo mjesto“, rekao je Nuncij promišljajući o razlučivanju poziva.
Naglasivši kako je pojedincu nemoguće razaznati Božju volju ako mu Bog nije na prvom mjestu, mons. Lingua s okupljenima je podijelio vlastito iskustvo nesigurnosti nakon nekoliko godina provedenih u sjemeništu, u koje je ušao kao 11-godišnjak. Razgovor s duhovnikom za njega je bio oslobađajući, postao je siguran da je svoj život stavio u Božje ruke. „Koje li sreće imati dobrog duhovnika!“ rekao je nuncij Lingua, dodavši kako je upoznat da je ova bogoslovija zadnjih desetljeća imala dva istaknuta i dobra duhovnika: „Prvi je pokojni mons. Ivan Šešo, kojega neki već vide kao Slugu Božjega, a drugi je naš suvremenik, mons. Bože Radoš, biskup varaždinski“, kazao je.
Potom je govorio o celibatu, postavivši dva pitanja: Zašto je Latinska Crkva odlučila za kandidate za svećeništvo odabrati samo one koji su pokazali da imaju poziv na celibat te smije li to učiniti; može li se nekoga „prisiliti“ na celibat? Odgovarajući na pitanje može li se nametnuti celibat, podsjetio je na Zakonik kanonskog prava koji kaže da je celibat ‘dar Božji’. „Ako je to dar, onda se ne može nametnuti. Možda to nije uvijek bilo jasno u našoj svećeničkoj formaciji, barem iz iskustva koje sam ja imao. Često se smatra da bi netko postao svećenik, ‘mora’ prihvatiti celibat. Ali to tada postaje jaram koji se nameće i koji su u stanju nositi samo najkreposniji. Otuda proizlaze mnogi problemi jer će netko biti prisiljen živjeti u celibatu nemajući tu milost, jer nema ‘dar Božji’. Stoga ovo mora biti jasno: poziv na celibat mora biti provjeren prije predstavljanja za pripuštanje u svećeništvo. A ne obrnuto!“, naglasio je među ostalim Nuncij.
Zaključujući promišljanje o celibatu, upozorio je: „Kada netko osjeća poziv na život u celibatu i slobodno ga prihvati izričući, poput Marije, svoj fiat, to ne znači da postaje ‘imun’. Naš ‘da’ ovom ‘daru Božjem’ nije cjepivo! Iskušenja tijela ostaju, ali uz milost Božju (koja se hrani Božjom riječju i sakramentima), uz bratsku pomoć (duhovno vodstvo i zdrava prijateljstva) i osobno zalaganje (budnost i molitvu) neće biti nemoguće sačuvati ga jer Bog nikoga ne iskušava iznad njegovih vlastitih snaga.“
Govoreći o svećeničkom mentalitetu, Nuncij je podsjetio na filozofa Descartesa, koji je tražio princip na kojem će temeljiti istinu. „Temeljnu istinu od koje se može krenuti, a koju nikakva sumnja ne može pobiti, pronašao je u poznatoj sintezi koju je smatrao neospornom: ‘Cogito, ergo sum’, ‘Mislim, dakle jesam’. Shvatio sam da ova rečenica može također poslužiti, uz malu preinaku, da izrazi temeljnu istinu o svećeniku: Cogito (sicut Christus), ergo sum (alter Christus), to jest, ako mislim (kao Isus), onda dakle jesam (drugi Isus)“, rekao je nuncij Lingua te nastavio: „Da biste bili svećenici, bitno je usvojiti Isusov mentalitet. Ali, kako je to teško! Više puta mi je bilo rečeno da moram imati Isusovo srce, voljeti poput njega, biti milosrdan poput njega. Tek sam kasnije shvatio da to nije dovoljno. Ako ne dođem do toga da razmišljam kao On, da imam njegov mentalitet, nikada neću moći reći da sam alter Christus. Ako ljubim Isusovim srcem, mogu reći da se ponašam sicut Christus, ali samo ako razmišljam poput Isusa, mogu reći da sam uistinu alter Christus.“
Okupljenim bogoslovima posvijestio je kako nije dovoljno „biti milosrdan“, već je potrebno usvojiti „logiku milosrđa“, logiku okretanja drugog obraza, logiku blaženstava, logiku milosrdnog Oca, logiku pranja nogu, logiku sveopćeg suda: Što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste! „Možete postati svećenici, biti također vrlo cijenjeni od svojih župljana, primiti pohvale od biskupa jer ste dobri organizatori, vješti propovjednici, neupitni vođe, ali ako ne budete imati Isusov mentalitet, bit ćete samo crkveni ‘činovnici’, ali ne i pravi svećenici“, naglasio je propovjednik, dodavši kako svećenički mentalitet podrazumijeva biti u službi svima, biti oni koji svoj život žrtvuje za druge.
Svoju homiliju nuncij Lingua zaključio je riječima: „Nalazimo se u kapelici bogoslovije koja je posvećena Bezgrješnom začeću Blažene Djevice Marije. Mnoge generacije svećenika su upravo u ovoj kapelici pod zaštitom BDM duhovno rasle, sazrijevale i došle do pune spremnosti da se potpuno stave u službu Krista kao svećenici. Neka Marija i ovoj, kao i svim budućim generacijama bogoslova, kao dobra Majka pomogne da uspiju Boga staviti na prvo mjesto u svom životu i tako se osposobe da budu svećenici koji žive za druge.“ Anica Banović
