ZAGREB (TU) – Sudjelujući u svečanom euharistijskom slavlju ranoga popodneva 16. travnja u župnoj crkvi Sv. Leopolda Bogdana Mandića uz sarkofag s tijelom sv. Leopolda, mnogobrojni članovi Franjevačkog svjetovnog reda iz bratstava iz cijele Hrvatske obnovili su svoja obećanja. Uz svetog franjevca euharistijsko slavlje u zajedništvu redovnika, svećenika, časnih sestara i vjernika predvodio je fra Goran Rukavina, OFM Cap, župnik u Topuskom i misionar Božjega milosrđa, a propovijedao fra Krunoslav Kocijan, OFM, nacionalni duhovni asistent Franjevačkog svjetovnog reda, dok je pjevanje predvodilo Pjevačko društvo sv. Josipa iz Osijeka.
U velikomu broju na misi obnove obećanja, među 160 hodočasničkih autobusa, sabrali su se hodočasnici Đakovačko-osječke nadbiskupije, članovi bratstava FSR iz Osijeka (Tvrđa, Kapucini, Jug 2) i Baranje te “trećoredci” sa vinkovačkoga i vukovarskoga područja, a pridružili su se i brojni duhovni asistenti FSR, ministri bratstava, mladi framaši te članstvo katoličkih udruga iz Osijeka (UKI, Emanuel, Putovi milosti, Betlehem). Uvodno je na slavlju rečeno kako je datum 16. travnja znakovit za franjevački red jer je toga dana 1209. ili 1210. papa Inocent III. kanonski utemeljio Red manje braće, kako ga je sv. Franjo Asiški kasnije nazvao.
“Sve nas Isus upućuje na svoje uskrsno stanje. U Euharistiji je, naime, nazočan uskrsli Krist, sav životan i životvoran. Stoga i njegove riječi imaju dvojaki domet, a posljednji im je doseg nebeski. U tom se upliće i riječ o Duhu Svetom. Istom u ozračju Duha Svetoga sve se to zbiva i shvaća. Stoga se Duh Sveti zaziva nad misni kruh i vino, prije pretvorbe, da ih oživotvori kao što je nekoć oživotvorio krilo presvete Djevice Bogorodice. Duh Sveti se zaziva da bismo taj kruh-znak blagovali u Duhu, u vjeri. Postajemo ono što blagujemo. Postajemo, prema drevnoj kršćanskoj formuli sutjelesnici i sukrvnici, srodnici Tijela i Krvi Kristove. To je bila snaga, to je bio oslonac sv. Leopolda Bogdana Mandića. On bi ujutro slavio svetu misu i onda se posve stavljao na raspolaganje rijekama pokornika koje su dolazile na ispovijed. Svojim nam životom pokazuje kako se Bog može proslaviti u ljudskoj malenosti i raspoloživosti, kolika je obnovna i preobrazbena snaga Božjega milosrđa – osobito u sakramentu pomirenja i koliko je Bogu stalo do svakoga od nas”, kazao je u homiliji Kocijan te naposljetku zamolio svečev zagovor zaključujući: “Dragi naš sunarodnjače, posudo Božjega milosrđa, ponosu franjevačke obitelji, uzore jednostavnosti i dobrote, sveti Leopolde, moli za sve nas: da se dobro ispovijedamo, da se rado i često pričešćujemo, da od ljubavi prema Bogu i bližnjima ne odustanemo, da u onome što smo Bogu obećali ustrajemo, da se u nama i po nama dobri i milosrdni Bog proslavi. Neka tako bude!”
Prije i poslije svečanog misnog slavlja vjernici su pristupili sakramentu pomirenja te sudjelovali u zajedničkoj molitvi krunice u crkvi, u procesiji prolazeći i dodirujući sarkofag s tijelom sv. Leopolda kako bi bili što bliže “posudi Božjega milosrđa”, “svecu pomirenja” i “uzoru jednostavnosti i dobrote”. Mnogi su u osobnoj pobožnosti prikazali nakane za obitelj, domovinu i jedinstvo Crkve za koje je Boga molio sv. Leopold. Nevenka Špoljarić
