OSIJEK (TU) – U kongresnoj dvorani Nadbiskupijskog vikarijata u Osijeku 15. travnja prikazan je film Sve je bio dobar san u (Le “Frenchie” de Vukowar) redatelja Branka Ištvančića. Osječku premijeru organizirali su Općina Antunovac, Udruga katoličkih intelektualaca Osijek i Udruga dr. Ante Starčević iz Tovarnika.
„Priča o Jean-Michelu Nicolieru, dostojna antičke tragedije, ispripovijedana je filmskim jezikom dokumentarca iz vizure njegove majke koja još traži posmrtne ostatke tijela svojega sina. Priča je to o jednom strancu dragovoljcu, pripadniku HOS-a u paklu Vukovara. Pamtimo ga još iz ratnih reportaža. Mladić u plavom ogrtaču sa smiješkom na licu u vukovarskoj bolnici odgovara na upit novinara: Što radi jedan Francuz u Vukovaru? Bio sam dragovoljac, a onda smo izgubili – odgovara skromno Jean-Michel. Oblik „mi“, dakle prvo lice množine sve govori i potvrđuje ono što znamo iz evanđelja: Nema veće ljubavi od one kada tko život svoj položi za prijatelje! Jean-Michel zavrjeđuje naše poštovanje, našu malenost, naš nezaborav i našu šutnju pred priznanjima za ono što smo učinili jer smo bili dužni učiniti. Jean-Michel nije bio dužan, nije morao! On je to učinio iz čiste ljubavi prema hrvatskome narodu, prema prijateljima u potrebi“, kazala je dr. Ružica Pšihistal, predsjednica UKI-ja, u ime organizatora.
Nakon projekcije Ivan Anušić, načelnik Općine Antunovac, zahvalio je Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji i dr. Dragi Tukari, ravnatelju Vikarijata, za domaćinstvo u Vikarijatu, te istaknuo da nisu osuđeni odgovorni za zlodjela nad ranjenicima vukovarske bolnice i Borovo commerca, uključujući Nicoliera ubijenog na Ovčari čiji posmrtni ostaci nisu nađeni, kazavši: „Hrvatsko nacionalno etičko sudište etički je osudilo (5.3.2016.) Vojislava Stanimirovića koji je ‘etički odgovoran jer je po zapovjednoj odgovornosti komandanta saniteta i organizatora zdravstvene zaštite za Srijem bivše JNA u najmanju ruku propustio spriječiti odvođenje ranjenika vukovarske bolnice, za koju je 18. studenog 1991. napisao: Pao je i posljednji bastion, posljednje uporište ustaške vlasti u Vukovaru – vukovarska bolnica. Njenim padom oslobođen je i sam grad Vukovar (objavljeno u listu Vojska krajine, br. 7-8, 1993., str. 43).’ Zahvalni smo što se istina objavljuje.“
Zaslužnik za otkrivanje istine o 25-godišnjem Nicolieru producent filma Antun Ivanković uvodeći u osječku premijeru kazao je kako je film rađen pet godina, a napravljen je u produkciji Udruge hrvatskih branitelja i dragovoljaca Domovinskoga rata, Udruge dr. Ante Starčević – Tovarnik i Udruge Artizana iz Zagreba te uz pomoć Ministarstva branitelja, zaklade Adris, Vukovarsko-srijemske županije, nekoliko općina i udruga koji su pomogli da istinita priča o hrabrosti i velikodušnosti Jean-Michela Nicoliera iz Vesoula u Francuskoj bude pretočena u iznimno kinematografsko djelo koje se prikazuje diljem Hrvatske. Danas je lik dragovoljca Jean-Michela i njegova sebedarja hrvatskom narodu 1991. godine prepoznat te je njegovim imenom 2014. nazvan vukovarski središnji most, međutim želja je njegove obitelji, osobito majke Lyliane Fournier (tijekom filma govori dirljivu majčinsku ispovijest o sinovljevom životu i sudbini) pronaći i dostojanstveno sahraniti Nicolierove posmrtne ostatke. U dokumentarnom filmu preživjeli svjedok Ovčare spominje da ubojica Jean-Michela danas slobodno živi u Rumi, što potvrđuje i Ivanković kojemu je poznat ubojičin identitet.
“Kada sam 2010. godine vidio film o Siniši Glavaševiću „Zaustavljeni glas“ u kojem se pojavljuje lik mladog francuskog vojnika, krenuo sam ga tražiti u želji da otkrijem tko je on. U siječnju 2011. sa Nevenkom Nekić o tome razgovaram (ona objavljuje knjigu Jean ili miris smrti), idem na Murter tražiti kontakte… Vjerujem, zahvaljujući Božjoj pomoći i providnosti srećem Marka Vlašića, Hrvata rođenog u Županji koji niz godina živi u Francuskoj, i on mi pomaže u potrazi“, kazao je Ivanković uspjevši 2011. dovesti majku Lyliane u Hrvatsku koja prihvaća državno posthumno sinovljevo odličje Red Nikole Šubića Zrinskog. Film o tome i na poseban način govori o Domovinskom ratu iz srca majke poginuloga Francuza koja izjavljuje da nije ljutita na Hrvatsku što joj je uzela sina, već na tadašnje političare u Francuskoj jer su vodili prosrpsku politiku ignorirajući zločine nad Hrvatskom. „Film je stvaran iz ljubavi i posvećen svim majkama diljem svijeta, bilo u Hrvatskoj, Bosni ili Siriji koje su izgubile svoju djecu i dandanas za njima tragaju. Strašno je da obitelji nisu sahranile svoje najmilije“, zaključuje Ivanković. U filmu sudjeluju Lyliane Fournier, Paul Nicolier, dr. Vesna Bosanac, Ivan Grujić, Dragutin Berghofer, Antun Ivanković i Josip Račić. Nevenka Špoljarić
