ĐAKOVO (TU) – Svečanom procesijom iz Nadbiskupskog doma do prvostolnice Sv. Petra u Đakovu na Veliki četvrtak 24. ožujka 2016. započela je Misa posvete ulja i susret svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije. Uz nadbiskupa u miru mons. Marina Srakića, misno slavlje predvodio je nadbiskup mons. Đuro Hranić. Nadbiskup je na početku pozdravio sve okupljene svećenike, među njima napose nadbiskupa Marina Srakića, koji je na današnji dan 1990. godine u đakovačkoj prvostolnici zaređen za biskupa. „Zahvalni smo Bogu za Vas i za sve ono čime je dragi Bog po Vama i po Vašoj svećeničkoj i biskupskoj službi, po Vašoj nadi i radu, blagoslovio našu Đakovačko-osječku nadbiskupiju, Srijemsku biskupiju, ali i čitavu Crkvu u Hrvatskoj“, rekao je nadbiskup te čestitao obljetnice svećeničkoga ređenja 11-orici svećenika.
Zlatni svećenički jubilej, 50 godina svećeništva, slave: vlč. Antun Dević, umirovljeni župnik Župe sv. Vendelina, opata u Jarmini, vlč. Marko Đidara, umirovljeni župnik Župe sv. Mihaela, arkanđela u Drenovcima, vlč. Stanislav Haramija, umirovljeni župnik Župe Rođenja sv. Ivana Krstitelja u Sibinju, mons. Ivan Matijević, umirovljeni ispovjednik u katedrali u Đakovu te vlč. Ivan Varoščić, župnik Župe Mučeništva sv. Ivana Krstitelja u Županji. Srebrni svećenički jubilej, 25 godina svećeništva, slave: vlč. dr. Grgo Grbešić, profesor crkvene povijesti i prodekan KBF-a u Đakovu, vlč. Mirko Jokić, župnik Župe Rođenja BDM u Kruševici, preč. Josip Kalmar, župnik Župe sv. Andrije apostola u Viljevu, preč. Marko Mikić, župnik Župe Presvetoga Trojstva u Posavskim Podgajcima, upravitelj Župe sv. Ilije proroka u Rajevu Selu i dekan Drenovačkog dekanata, vlč. Željko Zuanović, župnik Župe sv. Jakova, apostola u Klakaru te fra Zoltan Dukai, OFM (franjevac, član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda), na službi u Franjevačkom samostanu sv. Križa u Tvrđi u Osijeku.
Nadbiskup se s posebnim pijetetom i zahvalnošću prisjetio šestorice svećenika koje je Gospodin pozvao k sebi od prošlogodišnjeg Velikog četvrtka: vlč. Mirka Crnčana, vlč. Franje Ivića, vlč. Đure Kedveša, vlč. Adama Tabaka, vlč. Stjepana Kokanovića te o. Mije Jozanovića, OFM Conv.
U svojoj homiliji nadbiskup se osvrnuo na pročitan ulomak Lukina Evanđelja, u kojemu je opisano kako je Isus u sinagogi u Nazaretu čitao i tumačio Pismo, odlomak proroka Izaije, te naglasio: „Godina milosti ili milosrđa: to je ono što Gospodin naviješta i što i mi želimo živjeti i to na poseban način dolazi do izražaja na ovoj missi chrismatis što je biskup slavi sa svojim svećenicima, na kojoj zajednički obnavljamo svoja svećenička obećanja izgovorena na dan našega ređenja. Obnovom svećeničkih obećanja svaki od nas ponovno potvrđuje vlastitu vjernost Kristu Gospodinu koji je svoj pogled ljubavi zaustavio na nama te nas izabrao za svoje poslužitelje. Upravo u ovoj liturgiji do izražaja dolazi svo bogatstvo našega svećeničkog poslanja primljenog i prihvaćenog od Isusa Krista na dan našega svećeničkoga ređenja: nositi riječ i gestu utjehe prevarenima i napuštenima, onima koji su pogođeni bračnim ili obiteljskim razdorom, proglašavati oslobođenje onima koji robuju ovisnosti, tijelu, svome egoizmu, vlastitoj slabosti, korupciji, vlasti, novcu i grijehu; koji su pod prijetnjom ovrhe, bačeni u okove novih ropstava suvremenoga načina života i društva; vraćati dostojanstvo siromašnima, nezaposlenima, obiteljima koje su, ne svojom krivnjom, zapale u materijalne, ali i u duhovne poteškoće, vid onima koji su izgubili nadu, starima i bolesnima, te onima koji više ne vide budućnosti.“
Nadbiskup se potom osvrnuo na dvije aktualne dimenzije svećeničke službe po kojima se, kako je istaknuo, u Jubileju milosrđa prezbiteri trebaju pokazati ‘milosrdni kao Otac’, a to su svećenička socijalna duhovnost i služba pomirenja. Govoreći o socijalnoj duhovnosti, ponovio je ono što je zajedno sa biskupom Škvorčević napisao u zajedničkoj korizmenoj poslanici, da osobito svećenicima stavljaju na srce potrebu veće socijalne osjetljivosti, iskrenog suosjećanja i blizine s osobama u potrebi, da kao svećenici i učitelji navješćuju Radosnu vijest spasenja te u tom duhu izgrađuju savjesti onih koji su im povjereni, da učine svijet boljim i pravednijim, napose pružajući vlastiti primjer jednostavnosti, skromnosti i zauzetosti za čovjeka, da snaže rad karitativnih skupina, da budu solidarni…
„Svjesni smo da se briga za kruh može pretvoriti u ropstvo ako nije vođena nutarnjom slobodom i sviješću da čovjek ponajprije živi od ljubavi, od trajnih i neprolaznih vrijednosti, od Riječi Božje, te da postoji nešto vrednije od kruha, mjesečnih primanja i životnoga standarda. No, drama siromašnih obitelji i nezaposlenih ljudi oko nas, besperspektivnost za naše mlade i posljedični val emigracije u inozemstvo traži od nas kao pastira evanđeosku budnost, odlučnost i odgovornost za poštovanje života i dostojanstva svakoga čovjeka. Zahtijeva naše osobno poistovjećenje s ljudima oko nas, našu osobnu zauzetost za poštovanje dostojanstva i cjelovito spasenje svakoga čovjeka, socijalno zagovaranje, mudru ali snažnu (skrovitu i javnu) proročku riječ koja može pridonijeti uklanjanju strukturnih uzroka siromaštva, promicanje socijalne osjetljivosti i duhovnosti te ‘stvaranje novog mentaliteta koji razmišlja u kategorijama zajedništva’“, rekao je među ostalim nadbiskup Hranić.
Govoreći o sakramentu pomirenja, nadbiskup podsjeća kako su svećenici na povlašten način svjedoci Božjega smilovanja prema ljudima, upravo po sakramentu pomirenja. Njegovi su djelitelji, ali i primatelji: „Služba pomirenja koja nam je povjerena od nas traži toplinu naše osobne vjere, vjerničkog sjedinjenja i zajedništva s Bogom Ocem koji želi i koji se ne umara ljubiti i praštati. Ona od nas traži svećeničku pastoralnu revnost i raspoloživost te naše vrijeme. Mi kao ispovjednici pružamo vjernicima trajnu pomoć da ponovno otkriju ljubav Boga pomiritelja, snažimo njihovu potrebu za istinskim odnosom s Bogom, pomažemo razvijanju njihova osjećaja za grijeh, zbog kojega se zatvaraju i pred Bogom i pred bližnjima, te im pružamo mogućnost da osjete potrebu i ljepotu trajnoga obraćenja i primanja besplatnog i bezuvjetnog dara oproštenja.“
Zaključujući homiliju, nadbiskup je okupljenim svećenicima naglasio kako je jedino vrijedno što imaju i što drugima mogu dati Krist – utjelovljeno lice Božjega milosrđa, njegova dobrota, njegova milosrdna ljubav i praštanje, a potom ih je pozvao da ponovno prionu uz njega i uz svoju svetu službu te se obnovom svećeničkih obećanja radosno i s povjerenjem prepuste njemu ‘koji je sama ljubav i milosrđe’.
U nastavku misnog slavlja okupljeni svećenici obnovili svoja svećenička obećanja, a nadbiskup Hranić posvetio je krizmano ulje. Liturgijsko slavlje animirao je zbor bogoslova i svećenika, pod vodstvom mo. Ivana Andrića te uz orguljsku pratnju mo. Vinka Sitarića.
Nakon mise svećenici su se u Metodovoj dvorani Svećeničkoga doma susreli s nadbiskupom Hranićem, gdje je čestitku nadbiskupima u ime jubilaraca i cijelog prezbiterija, redovnika, redovnica i svih vjernika uputio jubilarac vlč. dr. Grgo Grbešić. „U Starom zavjetu duga na nebu je poslije općeg potopa podsjećala Jahvu da nikada više neće kazniti čovječanstvo. Njegova riječ je neopoziva. Na Golgoti je kazna pala ne na nas nego na njegovog Sina. Tako je Golgota objedinila i Božje milosrđe i Božju pravdu“, rekao je među ostalim vlč. Grbešić, čestitajući mons. Srakiću obljetnicu biskupskog ređenja i zahvalivši mu što i dalje u tišini svoje radne sobe piše i istražuje povijest Đakovačko-osječke nadbiskupije, a nadbiskupu Hraniću čestitao je nadolazeću 15. obljetnicu biskupskog ređenja, uz zahvalu za sve učinjeno za Nadbiskupiju.
A. Banović
