OSIJEK (TU) – Svetkovanje blagdana Uzvišenja sv. Križa (14. rujna) u Osijeku je održano u retfalačkoj župi gdje su vjernici trima misama slavili crkveni god u crkvi Uzvišenja sv. Križa. Dopodnevna slavlja predslavili su i propovijedali novi župni vikari, mladomisnik Matija Aušić i nadbiskupijski povjerenik za pastoral mladih te studentski kapelan osječkoga Sveučilišta Mario Žigman, dok je večernje pjevano euharistijsko slavlje predvodio Krešimir Čutura, vicerektor Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu, u zajedništvu sa župnikom Ivicom Martićem i vikarom Žigmanom.
Svetkovanju je prethodila trodnevnica (od 9. do 11. rujna) s naglaskom na promišljanje i poticaj pristupanju sakramentu svete ispovijedi, a uz večernje mise vjernici su slušali propovijedi uz tematska razmatranja župnika i vikara (Priznaj svoje grijehe, Oplači svoje grijehe, Izvrši pravednu pokoru), a nakon misa župljani su sudjelovali u euharistijskom klanjanju četvrtkom i u petak klanjanju križu. Liturgijsko pjevanje župnog zbora na večernjoj misi orguljski je pratila župljanka Biljana Grašić uz ravnanje s. Vianee Pezer, redovnice Družbe Sestre naše Gospe.
Uvodeći u jutarnju propovijed vlč. Aušić je govorio o trostrukom značenju križa – križa je znak poniženja do smrti našega Spasitelja koji drvo srama i sprave za mučenje pretvara u znak spasenja; znak je nasljedovanja i znak koji nadilazi naš život.
„Danas kada slavimo svetkovinu Uzvišenja sv. Križa, ne slavimo dvije poprečne grede na kojima gledamo lik mrtvoga čovjeka, nego slavimo Božju ljubav koja se očitovala na najuzvišeniji način. Isus je time potvrdio svoje riječi: veće ljubavi nema nitko od ove da tko život svoj položi za svoje prijatelje. I ako bih kao kršćanin tražio riječ koja bi suvremenom čovjeku ponudila smisao života, ta riječ bi trebala biti križ. Zašto? Križ je nešto s čime se susreće i vjernik i nevjernik. Svatko od nas ima svoj križ koji nosi, svoju muku, trpljenje, bol. Nijedan križ nije lagan, nije lijep i ugodan. Smatram kako je nama kršćanima puno lakše nositi naš križ jer u njemu imamo smisao koji mu je dao Krist.“, rekao je vlč. Žigman u svojoj homiliji.
Brojne poticaje za duhovni rast u Isusovoj i Božjoj školi ljubavi po uzoru na prihvaćanje križa koji nas vodi k spasenju nizao je, na svečanoj misi propovjednik vlč. Čutura, podsjetivši kako križ kršćaninu nije modni detalj već znakovito prihvaćanje križa, istaknuvši: „Križ je susret ljudske slabosti i Božje svemoći. Možda se i pitamo zašto je dobri Bog dopustio da njegov ljubljeni Sin završi na križu? Bogu se svidjelo da se njegova slava manifestira na najslabijemu. Svi naši grijesi su se stali u Isusove muke. Bog je toliko ljubio nas da je dao svoga Sina… križ je ljubav. Današnji blagdan za nas znači da iznova upoznajemo otajstvo Isusove muke kroz naš život. Svi nosimo nekakve križeve, možda kroz bolest, na poslu, u obitelji… Križ muke koju prolazimo ima dimenziju posvete, sredstvo je ljubavi, ali ne po našoj logici već Božjoj. U toj je logici u Božjim očima jednako savršen i ljubljen čovjek u invalidskim kolicima i osoba bez poteškoća te je problem kako mi gledamo na „savršen“ svijet. Križ nas poziva da se iznutra obratimo prihvaćajući križ i da nam on bude škola na rast u ljubavi i zajedništvu s Bogom.“
Župnik Martić je na kraju svih misnih slavlja zahvalio je svima koji su doprinijeli slavlju Križeva te naposljetku večernje blagdanske svečanosti poručio sabranima kako valja svima nama „prigrliti svoj križ kojim slavimo svoje spasenje“, zaključujući: „Najveće je svetkovanje dolazak na svetu misu kojim, i u ovim danas nezgodnim vremenima, svjedočimo i očitujemo katoličku vjeru. Čašćenjem križa, slavimo svoje spasenje.“ Nevenka Špoljarić
