ĐAKOVO (TU) – Korizmena duhovna obnova za djelatnike ustanova Đakovačko-osječke nadbiskupije održana je 21. ožujka 2016. u kapelici Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu. Okupljene je pozdravio ekonom Sjemeništa vlč. Mato Gašparović te predstavio voditelja obnove, preč. Božu Radoša, duhovnika ove ustanove. U svome nagovoru preč. Radoš govorio je o sv. Josipu, čiji je spomendan proslavljen prije dva dana, predstavivši ga u Velikom tjednu šutnje pred Bogom kao čovjeka šutnje, te čovjeka koji životom pokazuje pravo lice Božjeg milosrđa.
Okupljenima je prikazao svetog Josipa kao sliku zajedničkoga obiteljskog života u svim fazama življenja; od zaruka jer je zaručnik (ljepota, teškoće, brige i nesanice zaručničkoga života, što znači nekoga uzeti za ruku, voditi ga, preuzeti brigu za njega), teškoće prijelaza iz zaruka u obiteljski život, pitanje snova (Bog često briše naše snove i planove jer za nas ima nove, veće i bolje), iskustvo dara djece (kod sv. Josipa na očit način jer uzima Božje dijete, teškoće u prihvaćanju, čuvanju, zaštiti djece), svakidašnje vrijednosti života te na kraju iščeznuće (kada izvrši svoje poslanje odlazi).
Govoreći o Josipu kao čovjeku šutnje, ističe kako je Josip čovjek koji govori djelima, ne riječima te potiče okupljene da tu Josipovu karakteristiku nastoje ponijeti u svoju kuću i prenijeti u svakodnevni život. Vraća se temeljnom iskustvu koje ima Josip – Bog od njega traži da prihvati Božjega sina i postane njegov sin. Našao se u dilemi između potomstva i ljubavi te izabire ljubav, znajući da je ljubav ona koja daje potomstvo. „Bogu mu daje svoga sina da nas pouči da su sva djeca koja dolaze najprije Božja djeca. Nije dovoljno biti roditelj, potrebno je biti otac, majka, što je teško, proces koji se uči cijeli život, škola koja se nikada ne završava, ispit koji se polaže tek na kraju života, kada gledamo unazad jesmo li uspjeli ili ne“, rekao je među ostalim preč. Radoš.
„Josip je slika svakoga od vas. Ponekad se čini da ste ljudi u sjeni, što Josip zaista jest, jer smatra da ne mora biti u središtu, zna da je čvrsto središte njegova života Bog i da iz tog središta dalje teče sve ostalo“, rekao je voditelj te pozvao okupljene: „Molimo da se i mi povučemo u to središte u kojemu se nalazi Bog, i da iz tog središta sve crpimo, da nam Bog jasno kao Josipu pokaže da nije bitno biti u središtu da bi bio najveći, da nije važno koju službu obavljamo, već kako je živimo i obavljamo. Po tome smo veliki ili mali.“
Svi okupljeni potom su sudjelovali u pobožnosti Križnog puta, a nakon ispita savjesti pristupili su sakramentu pomirenja. Vrhunac obnove bilo je misno slavlje, koje je uz rektora Sjemeništa mo. Ivana Andrića, ekonoma Matu Gašparovića te vicerektora dr. sc. Antuna Japundžića predvodio preč. Radoš. U svojoj homiliji preč. Radoš osvrnuo se na ulomak Evanđelja toga dana, koji govori Isusu koji je u Betaniji u kući Lazarovoj te o Mariji koja Isusu pokazuje osobit znak ljubavi i poštovanja. ističe kako je susret u Betaniji slika 
Isusova pashalnog otajstva, večere i muke, ali i najava života. Napose ukazuje na geste ljubavi pune simbolike te potiče na molitvu da Gospodin svima da tu intuiciju vjere koju je imala Marija, da se Bogu isplati sve dati, da je velikodušnost Isusova mjera na koju poziva sve.
Obnova je završila za zajedničkim stolom, kada su svi djelatnici dobili knjigu pape Franje „Božje ime je Milosrđe”. Okupljenima se pridružio i riječi zahvale uputio nadbiskup mons. Đuro Hranić. Pohvalio je sva nastojanja djelatnika središnjih nadbiskupijskih ustanova i njihovo zajedništvo te im poželio blagoslovljen Veliki tjedan i sretan Uskrs. A. Banović
