– FOTOGALERIJA – BELIŠĆE/BELI MANASTIR (TU) – „Isus – lice Očevo“ bilo je geslo XI. križnog puta mladih Đakovačko-osječke nadbiskupije koji je održan 12 ožujka na relaciji dugoj 25 km, od Belišća do Belog Manastira. Križni put organiziralo je Povjerenstvo za pastoral mladih Đakovačko-osječke nadbiskupije na čelu s vlč. Filipom Perkovićem. Ispred crkve sv. Josipa radnika u Belišću okupilo se oko 2100 sudionika.
Nakon misnoga slavlja koje je predvodio đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, u koncelebraciji s generalnim vikarom Ivanom Ćurićem, povjerenikom Perkovićem, belišćanskim župnikom fra Brankom Janjićem i svećenicima koji su pratili svoje mlade, započela je pobožnost, a postaje su se molile u Belišću, Baranjskom Petrovom Selu, Petlovcu te u Belom Manastiru. Cjelodnevna molitva i hod mladih zaključen je krunicom Božjeg milosrđa.
Bog nije ravnodušan prema nama. On se zanima za svakog 
od nas; njegova ga ljubav priječi da bude ravnodušan prema onome što nam se događa. Posrijedi je prava i istinska drama njegove ljubavi prema svakome od nas, koja postiže svoj vrhunac u utjelovljenom Božjem Sinu, Isus Kristu. U njemu Bog Otac izlijeva svoju beskrajnu ljubav, dobrotu i milosrđe u tolikoj mjeri da ta njegova ljubav, dobrota i milosrđe postaju utjelovljena ljubav, utjelovljena dobrota, utjelovljeno milosrđe, rekao je u svojoj homiliji nadbiskup Hranić.
U Isusu raspetom na križu Bog ide tako daleko da želi doći do nas slabih i grešnih, bez obzira koliko smo se od njega u svojoj slabosti ili tvrdoći srca udaljili. On – odbačeni i prezreni Isus, trpeći Isus na svom križnom putu, raspeti na križu – je riječ Božjeg milosrđa, praštanja i dobrote koja nikada neće uminuti. On je onaj koji stoji na vratima i kuca na naše srce da iz njega izmami ljubav; da ispod oklopa naše vanjštine, ponosa, tvrdoće ili slabosti iziđe ono najplemenitije i najbolje što nosimo u sebi.
Nadbiskup je mladima progovorio i o različitim reakcijama ljudi u susretu s Isusom i podvojenosti koja je nastala zbog njega. I mi različito reagiramo pred Isusom, rekao je mons. Hranić i mlade potaknuo da u svom srcu potraže odgovore na sljedeća pitanja: Tko sam ja i kako ja reagiram pred Isusom? Jesam li bijesni farizej koji ga želi ušutkati, jesam li Pilat koji se pranjem ruku distancira od njega ili sam Nikodem koji se izlaže i brani Isusa? Jesam li Juda koji ga je prodao za 30 srebrnjaka ili sebe vidim kao jednu od osoba koje su pomagale Isusu? Želim li ga i trebam u svom životu; 
jesam li otvoren za njega ili mislim da ja sam i bez njega znam što je dobro za mene, a on me samo sputava i ugrožava moju slobodu?
Današnji križni put dovodi nas u situaciju da se svatko od nas prepozna u nekome od likova oko Isusa. Gdje je moje srce, kojoj od tih osoba oko Isusa nalikujem? Neka to, draga mladosti, bude pitanje koje će nas pratiti danas na Isusovom križnom putu: Kojoj sam osobi oko Njega sličan? Koliko ja držim do Njega i tko je Isus za mene, zaključio je 
nadbiskup.
Po završetku mise, nadbiskup je zajedno s mladima molio uvodnu molitvu križnoga puta, prvu i drugu postaju, a potom je formirana kolona te su se sudionici uputili prema sljedećim postajama. Na križnom putu zajedno s mladima koračalo je nekoliko redovnica, svećenika i bogoslovi đakovačkog Sjemeništa. Za vrijeme hoda mladi su svoje dojmove i zahvale Bogu upisivali u spomenicu križnog puta, a naporan hod praćen 
kišom olakšala je pjesma, molitva krunice te međusobno poticanje na ustrajnost. Završetak križnog puta u Belom Manastiru označila su zvona crkve sv. Martina, kao i zajednička molitva krunice Božjeg milosrđa. Vlč. Perković zahvalio je mladima na njihovoj ustrajnosti te rekao da pozdrave i Božji blagoslov ponesu svojim prijateljima i obiteljima te ih pozvao na idući križni put i najavio Susret hrvatske katoličke mladeži koji će se sljedeće godine održati u Vukovaru. P. Maskaljević/foto: I. Kardo/D. Kalajdžić/K. Šarčević – FOTOGALERIJA –
