OSIJEK (TU) – Socijalno milosrđe – ključ izgradnje Crkve i društva bila je tema treće korizmene tribine srijedom, u organizaciji Instituta za novu evangelizaciju “Sv. Ivan Pavao II.”, o kojoj je govorila doc. dr. Silvija Migles s KBF-a u Zagrebu.
Tribina je održana 2. ožujka u Vikarijatu Osijek. Socijalni nauk Crkve ukazuje kako kršćanska vjera, uz individualnu, ima i socijalnu dimenziju – očitovanu u odnosima koje izgrađujemo u Crkvi i društvu, rekla je predvačica i uputila da je glavna bit socijalnog nauka Crkve sadržana u starozavjetnim uredbama subotnje jubilejske godine. Te uredbe posjedovale su snagu ispravljanja sebičnih interesa i interesnih praksi u zajednici izraelskoga naroda, pa je „institucija jubileja trajni podsjetnik volje Boga Stvoritelja da nitko ne smije ostati isključen niti siromašan“, rekla je i naglasila: „Jubilej milosrđa u kojem se i mi nalazimo, poziva nas o tome istome razmišljati, preispitivati se, ali i činiti – ispravljati iskrivljene i ranjene odnose.“
Na razini modernih socijalnih država i društva odnosi među ljudima uglavnom se temelje na zahtjevima prava, stoga valja razmišljati kakve napore treba poduzeti da bi se ostvario humaniji ljudski život, izgrađivalo društvo koje će biti u stanju pravedno dijeliti materijalna i duhovna dobra potrebna za cjeloviti razvoj svakog čovjeka. Pojašnjavajući da se istinska pravednost ne može misliti bez dimenzije milosrđa jer je milosrđe ono koje pravednosti otkriva što ona jest te ide korak dalje od pravednosti omogućujući obnovu dostojanstva čovjeka, dr. Migles razložila je kako socijalni nauk Crkve predlaže put temeljnog opredjeljenja za siromašne. Primjer socijalnog milosrđa nalazimo u prispodobi o Milosrdnom Samarijancu koja donosi pedagošku metodologiju milosrđa u 5 međusobno povezanih koraka: krenuti na put, uvjeriti se u nevolje, učiniti se bližnjim, uključiti institucije te preuzeti teret sve do osobnog izlaganja.
Pojašnjavajući tih pet koraka naglašeno je kako Crkva ima povlašteno mjesto u oživotvorenju milosrđa jer je kao institucija pozvana po svim članovima i strukturama utjelovljivati milosrdnog Samarijanca. Iznimno je važna proročko-kritička funkcija Crkve na svim razinama, posebno po mjesnim crkvama – da riječima i djelima prokazuje nepravedne pojave društvenoga života, sustave, ustanove, postupke koji vode osiromašenu čovjeka i društva. To nije laka zadaća jer traži odvažnost i hrabrosti izložiti se.
Potičući na radikalno življenje ljubavi prema bližnjemu predavačica je rekla: „Živjeti socijalno milosrđe znači živjeti socijalnu i političku ljubav na društvenoj razini, poduzimati one oblike zauzimanja koji za cilj imaju takvu organizaciju i ustroj društva da se bližnji ne zatekne u bijedi. U izvanrednom jubileju milosrđa neizbježno pitanje koje nam se nameće je – može li jubilej milosrđa biti ne samo vjernički događaj, u kojem ćemo iskusiti Božje milosrđe u našem životu, iskustvo Božjega praštanja i pomirenja s njime, već pravi socijalni, ekonomski i politički događaj koji će ispravljati i ozdravljati ekonomske i političke odnose, postati mjesto socijalne i političke ljubavi gdje se neće ići za vlastitim interesima već će se primarno mjesto pridavati općem ili zajedničkom dobru? Kao kršćani uvijek se nalazimo negdje između ideala kojemu težimo i stvarnosti koju svojom prisutnošću imamo zadaću transformirati, oblikovati, izgrađivati, liječiti…“ O Milosrđu pred izazovima suvremene kulture sljedeće srijede, 9. ožujka govorit će prof. dr. Tonči Matulić (KBF u Zagrebu).
M. Kuveždanin
