ĐAKOVO (TU) – Svečano je bilo u srijedu 1. listopada 2014. u đakovačkoj katedrali, gdje je povodom 132. obljetnice njezine posvete svečano večernje misno slavlje predvodio nadbiskup đakovačko-osječki mons. Đuro Hranić. U katedrali su se okupili brojni vjernici, redovnice, bogoslovi i studenti KBF-a, a u nadbiskupovoj koncelebraciji bili su članovi Prvostolnog kaptola i drugi svećenici, dok je svečanosti pridonio Mješoviti katedralni zbor.
Podsjetivši na početku kako se ova obljetnica slavi u 775. godini prvoga spomena i prvoga pisanoga traga Nadbiskupije đakovačko-osječke i biskupskoga grada Đakova, nadbiskup je potaknuo na zahvalnost Bogu za ovu prelijepu građevinu koju je sagradio biskup Strossmayer i koju su u baštinu predale prijašnje generacije. “Ona je izraz vjere, kršćanske baštine i kulture koja nam je predana i tu vjeru, kulturu i baštinu želimo njegovati, snažiti i još ljepšu predati mladim naraštajima”, rekao je nadbiskup, posvješćujući vjernicima kako su upravo oni žive stijene ugrađene u ovaj duhovni dom, te da svojim okupljanjem katedrali daju život i smisao.
U svojoj homiliji nadbiskup je govorio i o prvoj katedrali duha, s apostolom Petrom kao vidljivim vođom na čelu, s Duhom Svetim koji je svojim darovima prožeo ljudske duše i Kristovim imenom u njihovim srcima te nastavio o sadašnjoj Crkvi, kao instituciji koju čine ljudi, a koja treba i prostore u kojima će se okupljati. “Zajednica Crkve, živa Crkva, ne može bez ove zidane, izgrađene crkve u kojoj se okupljaju na hvalu slave Božje. No, pogotovo ova materijalna katedrala ne može i nema smisla bez nas, duhovne zajednice spašenika, bez nas vjernika, svećenika, biskupa, redovnika, redovnica, vjeroučitelja, đakona, župnih suradnika… Katedrale kao zgrade nema bez zajednice, bez svećenika i biskupa, bez institucionalne Crkve. Prva i prava katedrala smo mi, a tek onda ova zgrada, bez obzira na njezinu nadaleko poznatu arhitektonsku i umjetničku vrijednost”, rekao je nadbiskup.
Svi koji su se poistovjetili s đakovačkom prvostolnicom na njoj vide i njezine bore, rane i oštećenja, tragove vremenskih utjecanja. Na njoj se neprestano nešto obnavlja i radi, za nju se puno izdvaja. Jasno je da bi svi voljeli da je noću osvijetljen svaki njezin arhitektonski detalj te da joj se mogu diviti svi koji autocestom ili obilaznicom putuju oko Đakova, da u nju imaju pristup i osobe u invalidskim kolicima, da kameno stepenište i pristupno popločenje nisu oštećeni, da je osigurano dežurstvo kako bi njezina vrata moliteljima i turistima bila otvorena bez prekida tijekom čitavoga dana, ali sve spomenuto zahtijeva značajna sredstva i sve se radi u skladu s mogućnostima, rekao je među ostalim nadbiskup.
Svoju je propovijed završio poželjevši da 775. obljetnica prvog pisanog spomena Đakova kao biskupskog grada i 132. obljetnica posvete đakovačke katedrale bude poticaj svima da učine sve da 150. obljetnicu posvete katedrale-bazilike dočekaju temeljito obnovljeni u skladu sa smjernicama Druge biskupijske sinode te s temeljito obnovljenom unutrašnjošću i vanjštinom katedrale, uklopljenom u prezentiranu povijesnu patinu i snažno, bogato korijenje vjerničke kršćanske, kulturne i povijesne baštine biskupskog grada Đakova. A. Banović
