OSIJEK (TU) – U povodu blagoslova novosagrađene župne kuće župe Uzvišenja sv. Križa u Osijeku mons. Đuro Hranić, nadbiskup đakovačko-osječki, predvodio je 22. lipnja svečano euharistijsko slavlje u župnoj crkvi, nakon kojega su brojni svećenici i župljani pribivali blagoslovu.
„Župnu kuću ne trebate gledati samo izvana, nego ste pozvani, rado i često, otvarati vrata župne kuće i u nju zalaziti… Dragi župljani, dragi župniče i župni vikaru, želim vam da vam se u susretima u novoj župnoj kući kroz razgovor i susret svima otvaraju oči: da jedni u drugima prepoznajete Isusa te da vam ti susreti s Isusom daju snagu i vedrinu pogleda za korake u budućnost“, poručio je sabranima nadbiskup Hranić.
Slavlju u crkvi prethodila je sabranost u molitvi kojom su župljani zahvalili Bogu za novo zdanje dostojno velike župne obitelji. I nadbiskup Hranić je došavši u crkvu također molio na koljenima, u tišini srca. Svečanost je otvorena procesijom praćenom liturgijskim pjevanjem župnoga zbora uz ravnanje s. M. Vianee Pezer i orguljsku pratnju župljanke Biljane Grašić.
Mukotrpnim stazama do gradnje crkve i župnog stana
„Kad je 1961. godine osnovana župa u Retfali bilo je predviđeno da župnik stanuje u župnoj kući u Gornjem gradu. No, ubrzo je župnik, zbog velikoga broja vjernika koji su dolazili na svete mise počeo uvoditi nova misna slavlja nedjeljom i radnim danom, tako da je kroz svega 2-3 tjedna nedjeljom imao tri mise i svake večeri radnim danom po jednu. To ga je potaknulo da pokuša iznajmiti stan na teritoriju župe. No, našla se dobra župljanka Anka Vincijanović u Zvečevskoj ulici 17, koja je nakon župnikove molbe u crkvi da traži stan kako bi kao podstanar bio s njima, velikodušno ponudila župniku besplatan stan u svojoj kući. Dala je besplatno sobu i predsoblje u pristojnoj kući od pečene cigle. Tako je gospođa Vincijanović omogućila boravak župnika u župi, a time i početak života novoosnovane župe“, kazao je nadbiskup u propovijedi, podsjetivši i na župnu povijest.
Posebnu riječ uputio je svećenicima koji u župi obavljaju župničku i kapelansku službu, napominjući: „Budite svjesni kad primate svoje župljane da onaj tko dolazi u župnu kuću, k vama dolazi i očekuje da u Vama susretne Božje ljude. Dolazi sa svojom osobnom poviješću, uvjerenjima, razočaranjima, nevjerom i poteškoćama. Toga trebamo biti svjesni i to prihvaćati. U pravilu dolaze ne već obraćeni i savršeni, nego da da to postanu. Župljani u župnoj kući, kroz osobni susret s Vama trebaju moći doživjeti radost i ljepotu susreta s Isusom, predokus njegove uzvišenosti i božanske slave.“
Naposljetku je nadbiskup posvijestio župljanima: „U župnu se kuću ide kao k Isusu: s poštovanjem, na susret s njegovim apostolom, čuti njegovu riječ. Moja viđenja, shvaćanje i gledanje ondje mogu i trebaju doživjeti svoj rast i dozrijevanje. Zato onamo idem otvorena srca. Ne idem već prosvijetljen i preobražen župniku reći što i kako on treba činiti, tražeći od njega da on čini ono što mu ja nalažem ili od njega očekujem, nego k župniku u župnu kuću idem spreman čuti i poslušati Božju riječ koje se za mene osobno krije u njegovoj ljudskoj svećeničkoj riječi. U svećeničkoj riječi prepoznajem i spreman sam čuti Božji glas i poruku za sebe. Moram dopustiti da mi on otvori oči i srce. Iako se ostvaruje u okviru susreta dviju ili više osoba, župljani u župnoj kući, u svećeniku gledaju i u njemu prepoznaju Isusa Krista.“
„Župu su gradili grade jednostavni ljudi sa malim da i velikim srcem“
Na kraju mise župnik Ivica Martić podsjetio je na prve župne početke iz vremena prvoga župnika pok. Željka Rudolfa Pavličića i kroz vremeplov uveo u zahvalu predslavitelju, suslaviteljima, župnom vikaru Božidaru Nađu, bivšim vikarima i đakonima, redovnicama, župnom zboru i suradnicima, župljanima i pojedinima – zaslužnima za svečanost, rast župe i potporu novoj župnoj kući, kazavši i ovo: „Naša župa više nije tako mala i siromašna kao u svojim početcima, ali ju i danas grade iste ruke jednostavnih i malih ljudi. Sa malim da i velikim srcem. Ovih dana, nakon svih brige i napora, razmišljajući kako i kome zahvaliti, čuo sam u sebi drag i utješan glas: ‘Nek’ djelo hvali Stvoritelja, nek’ djelo hvali Stvoritelja.’ Zato danas na prvome mjestu i iznad svega svome Bogu i Bogu vašem izričem hvala za svaki blagoslov i dobro koji je udijelio ovoj župnoj zajednici. Budimo na slavu i hvalu Stvoritelju svome kojemu sve pripada i s kojim sve započinje! Poslije ovog zaziva dužan sam reći hvala i vama.“ U zahvali Martić je istaknuo „drage bake koje su doslovno svaki mjesec odvajale od svojih skromnih mirovina da ovo djelo raste“, zahvalivši i donatorima malima i velikima, projektantskom poduzeću Respecting i nadzornoj službi (Filip Glavaš), izvođačima radova – radnicima tvrtke LIGRAD te napose s. M. Nadi Šestak i volonterkama za brigu o urednosti nove kuće.
Obitelj Kovač potom je uime župe darivala nadbiskupa Hranića, a nadbiskup je uzvratio darom uručenim župniku Martiću. Nakon završnoga blagoslova procesija je krenula put dvorišta između crkve, župnog stana i nove župne kuće gdje je nadbiskup vodio obred blagoslova. Nevenka Špoljarić
