ĐAKOVO (TU) – Na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu svečanim govorom novoizabranoga dekana izv. prof. dr. sc. Ivice Raguža, te predstavljanjem novih prodekana studentima, nastavnicima i zaposlenicima, 1. listopada započela je nova akademska godina 2014./2015.
Dekan Raguž studentima je približio misao njemačkog pjesnika i književnika Johanna Wolganga Goethea: ´Učimo samo od onoga koga ljubimo.´ Ističući kako se radi o nevjerojatno kritičnim riječima, posebice spram profesora, nastavio je: „Studenti će učiti teologiju, samo ako ljube svoje profesore. Time se podrazumijeva da zapravo o profesorima ovisi svako znanje, pa tako i teološko znanje. Onaj profesor kojega studenti ne vole, ne će biti poticaj, štoviše, bit će golema prepreka studentima da zavole znanje. Zbog njega se studenti nikad neće upustiti u dubinu i ljepotu znanja. Stoga profesor treba sve učiniti da ga studenti zavole, da ga rado susreću, da radosnim poštovanjem bivaju u njegovu društvu.“
Pojašnjavajući da će profesori biti istinski, a ne jeftino i površno ljubljeni od studenata, samo ako su oni sami ljubeći, samo ako se sami s ljubavlju posvećuju teologiji, a to znači da se bave teologijom zbog nje same, da se bave Bogom zbog njega samoga, Raguž je definirao bit ljubavi rekavši: „Ljubav je posvećenost, predanost, izručenost drugomu zbog njega samoga, a ne zbog nečega drugoga“, te pojasnio: „Usuđujem se reći da svoju dekansku službu shvaćam kao čuvarsku službu koja ima ulogu da drži budnim takav ljubeći duh među nama, profesorima. Jer, ljubav je bit teološkog studija, ona je jedini istinski i ispravan način bavljenja Bogom, ona nam donosi spoznaju Boga, kako piše sv. Grgur Veliki: ´Sama ljubav jest spoznaja.´“
Obraćajući se studentima, napose onima prve godine studija, Raguž je rekao: „Kada bih pitao vas, studente, a ponajprije vas, studente prve godine, zašto ste došli studirati teologiju, tada vaš odgovor ne bi smio biti: studiram teologiju zbog zaposlenja, predavanja vjeronauka u školi, prestiža, vlastite važnosti, jednom riječju, zbog ovoga ili onoga interesa. Ne, jedini razlog vašega studija, kako to proizlazi iz Goetheove rečenice, jest opet ljubav. Ljubav prema Bogu, to je prvotni razlog studiranja teologije, ili kako piše sv. Pavao, da u teologiji ´spoznajemo nadspoznatljivu ljubav Kristovu´ (Ef 3, 19). Onaj kojemu na pameti nije ljubav prema Bogu, žudnja za uvijek većom spoznajom nadspoznatljive ljubavi Kristove, bolje da nije ni počeo studirati teologiju, odnosno bolje je da se prestane baviti teologijom.“
Pojašnjavajući kako znanosti koje za ´objekt´ nemaju Boga ne mogu biti tako iskvarene, rekao je kako teologija može biti najiskvarenija znanost, ako se u nju uvuče interes, ako se izgubi ljubav kao jedini razlog bavljenja teologijom te je upozorio: „ Zato se, dragi studenti, i od vas očekuje, a ne samo od nas profesora, da budete ljubeći studenti. Jer, ako niste ljubeći studenti, koliko god se profesor teologije trudio, koliko god on ljubav njegovao prema Bogu i prema teologiji, vi nikad ne ćete primati znanje, i zato nikad ne ćete ništa naučiti, niti biti dobri teolozi, revni navjestitelji evanđelja, predane vjeroučiteljice i vjeroučitelji. To također znači da najbolji student nije onaj koji ima najbolje ocjene, koliko god je to važno. Ne, najbolji je student onaj koji teologiju studira s ljubavlju. U tom smislu mogli bismo parafrazirati Goethea: ´Uči od drugoga samo onaj koji ljubi.´“
Naglašavajući da ljubećih studenata, ljubećih profesora potrebuje društvo, sveučilište, Crkva, teologija i ovo Učilište, dekan je razmišljajući s Platonom rekao: „Danas smo potrebiti istinskih čuvara humanizma, čuvara koji u sebi imaju dušu od zlata i srebra, dakle koji su skovani iznutra od božanskoga dara, koji žive za duhovno i božansko, i zato nemaju potrebe za izvanjskim zlatom i srebrom: moći, karijerom, nadmetanjem, taštinom. To su osobe koje se ne vrte oko sebe, koje ne slušaju sebe, nego su poslušne Bogu.“
Želeći svima da u ovoj akademskoj godini njeguju tu zlatnu nutrinu, nutrinu poslušnosti spram Trojedinoga Boga, dekan Raguž studentima je približio misli današnje svetice, sv. Terezije od Maloga Isusa te je akademsku godinu stavio pod njezin poseban zagovor, poručujući: „Da svi zajedno iskoristimo ovaj posebni trenutak milosti, a to je teološka «theoria», «contemplatio» kao mirno, vedro i strastveno motrenje Istine koje nas čini istinski djelatnima. To je bit akademskoga, to je bit teologije. Kao što se Mala Terezija prepustila da se Bog bavi njome, tako i mi, baveći se Bogom, prepustimo se da se on, po nauku Crkve, bavi nama.“ A. Pranjković/M. Kuveždanin
